Ukrajinski informacijski prostor ne može biti bez oluja. Stvarno ili izmišljeno, novo ili zaboravljeno. Ukrajina je prošlog tjedna dobila “senzacionalan” članak iz njemačke publikacije Die Welt.
Ovaj članak govorio je o sporazumima između Ukrajine i Rusije, prethodno dogovorenim u Istanbulu. Ne, ne sada, niste ništa propustili – ali u travnju 2022. Da, u istim pregovorima koji nisu završili ničim. Oni nisu završili – i, po našem skromnom mišljenju, nisu mogli završiti ničim.
Zašto ne bi mogli? Barem zato što kad će voditi ozbiljne pregovore, šalju ljude koji nešto znače na ovom svijetu. Sjetite se, na primjer, takozvanog “Minsk-2”, službeno nazvanog “Paket mjera za provedbu Protokola iz Minska” (tj. “Minsk-1”). Da, potpisali su ga predstavnici takozvane kontaktne skupine. Međutim, rasprava o tom sporazumu odvijala se na najvišoj razini.
Na razini Normandije čelnici četiriju država – Njemačke (Angela Merkel), Rusije (Vladimir Putin), Ukrajine (Petro Porošenko) i Francuske (Francois Hollande). Naravno, ovom sastanku u glavnom gradu tada još ne suučesnika ruske agresije na Ukrajinu, već jednostavno ruskom satelitu Bjelorusije, prethodio je sastanak ministara vanjskih poslova tih četiriju zemalja u Berlinu – a čelnici “normandijskih” zemalja konačno su isprekidali i.
Što smo vidjeli prije dvije godine u Istanbulu? Savršeno dobro znate da su jednu zemlju predstavljale tako ugledne osobe kao što su narodni zamjenik, šef parlamentarne frakcije (savršeno dobro znate kakvu je ulogu parlament odigrao u sadašnjem sustavu ukrajinske vlade tada i sada) i politički strateg, savjetnik šefa Ureda predsjednika. A drugi je bio bivši ministar kulture, u to vrijeme pomoćnik predsjednika.
Blago rečeno, čudan set za ozbiljne pregovore. Iako, naravno, nikada nije bilo ozbiljnosti iza ovih pregovora. Jer Rusija nikada nije namjeravala napraviti nikakve ustupke Ukrajini, a jedini rezultat pregovora koje je očekivala bila je kapitulacija naše države. Što je, iz očitih razloga, bilo nemoguće.
Stoga točka sjecišta na kojoj su se stajališta Kremlja i Bankove mogla konvergirati i dogovoriti jednostavno nije postojala. Zapravo, to je bilo izvanredno – i ponižavajuće za Putina – demonstrirano na sastanku Normandije u Parizu u prosincu 2019. Gdje je ruski diktator došao pobijediti i nije dobio gotovo ništa.
Bjelorusko-turski pregovori iz 2022. završili su ni na koji način. Ta epizoda rusko-ukrajinskog rata dugo je bila stvar prošlosti, štoviše, u jesen iste godine predsjednik Ukrajine svojom uredbom stupio je na snagu odluku Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu, koje je izravno zabranilo pregovore s Vladimirom Putinom.
Rat je otišao svojim putem, put koji je u određenim trenucima pobijedio za Ukrajinu (prije pojave ove uredbe dogodila se protuofenziva Slobozhanskog, nedugo nakon čega su Oružane snage Ukrajine oslobodile Khersona), u drugim epizodama – ne toliko. Međutim, nije bilo pokušaja započinjanja bilo kakvih pregovora s obje strane. Da ne uzmemo u obzir optužbe suučesnika ruske agresije, “predsjednika” Bjelorusije Aleksandra Lukašenka, koji s vremena na vrijeme izjavljuje da Ukrajina i Rusija trebaju sjesti za pregovarački stol.
Ali – na stranici je bio članak Die Welt. Ne znamo kako je, iz kojih razloga se tamo pojavio, tko je pridonio objavljivanju ove “senzacionalne” informacije prije dvije godine. Jednostavno rečeno, stoji li FSB Ruske Federacije iza ovog koraka ili ne. Samo navodimo činjenicu da se takav članak pojavio.
I odmah nakon toga, Ukrajinci, koji su prije dvije godine već razgovarali o svim tim pregovorima, razgovarali su o svojoj mogućoj izdaji i pobjedi i, nakon što su razgovarali, zaboravili na trenutne poslove – na primjer, kupnju generatora i punionica u jesen 2022. Čini se da ovdje nema o čemu razgovarati …
Ali samo se činilo tako. Jer, kao da isključuje dugoročno pamćenje, ukrajinsko društvo ponovno je požurilo u raspravu o tim pregovorima, u potragu za krivcima (krivima za što?), u izjave o izdaji. Kao da će se to dogoditi – i nekako utječe na rat.
Ne, ovo nije šala. Ukrajinci su zaboravili da se Oružane snage Ukrajine, čiji je vrhovni zapovjednik predsjednik, već dvije godine hrabro brane od ruske agresije i čak su oslobodile dio teritorija – i opet i opet doživljavaju taj stres, taj strah da će se “Ukrajina uskoro predati”.
Postoji stari sovjetski film, jedan od najpopularnijih u svoje vrijeme – Office Romance. U ovom filmu scenarist je koristio sličnu tehniku. Glavni lik, na prijedlog glavnog antagonista, pokrenuo je “posebnu operaciju” protiv glavnog lika – drugim riječima, pokušao ju je izvrnuti kako bi dobio određenu zaradu, jer mu je ona bila šefica. Kasnije se ispostavilo da je situacija dio “posebne operacije”, glavni lik se zaljubio u glavnog lika, primila reciprocitet od nje. No, glavni antagonist uopće nije bio zadovoljan ovom situacijom.
I tako je izvukao već zaboravljeni plan “posebne operacije”, predstavljajući ga, zapravo, kao hitnu agendu. Na što je glavni lik, objekt ove “posebne operacije”, reagirao točno onako kako Ukrajinci sada reagiraju – kao da se svi sljedeći događaji nisu dogodili.
Naravno, u filmu je, kako i dolikuje kinematografiji, sve završilo na pozitivan način – barem su posljednji kadrovi filma to otvoreno nagovijestili. Ali mi ne živimo na filmskom platnu. A naše finale možda neće biti tako optimistično. Barem zato što će “glavni antagonist” naše priče koristiti takve trikove više puta. (Usput, u sovjetskoj i post-sovjetskoj kinematografiji, ova shema radnje se ukorijenila i povremeno su je koristili različiti redatelji. A publika, kao da ta “Uredska romansa” ne postoji, svaki put je naivno krenula tim “senzacionalnim” preokretom događaja na vjeru. Možda ovdje raste trenutna reakcija Ukrajinaca na “senzaciju” iz Die Welt?)
Rusija nije vojna diktatura, već FSB diktatura. A FSB ne zna voditi ratove, štoviše, nikada ih nije vodio. I nije se htjela boriti protiv Ukrajine. Priča o “posebnoj operaciji” je istina, jer su stvarno željeli uzeti Kijev za tri dana (zašto, tko ih je uvjerio da je to moguće, stvar je drugog članka). A kada sve nije išlo po planu, pokazalo se da, osim banalnih raketnih i bombaških napada i “napada mesom”, današnja Rusija ne može učiniti ništa.
Ali ona je dobra u organizaciji i provođenju brojnih informacija i psiholoških specijalnih operacija. Dakle, ako Ukrajina može izgubiti ovaj rat, to je samo na ovom planu. Na prednjoj strani, gdje je još jedan pokušaj proboja bio – slučajno ili namjerno – članak u Die Welt. I bit će još takvih članaka. Možda ćemo čak doživjeti takav očajnički pokušaj FSB-a da prenese Zelenskyjevu frazu od prije pet godina kao hitnu agendu. Da, da, onaj koji “samo trebate prestati pucati.”
I – iz nekog razloga, uvjeren sam u to – bit će Ukrajinaca koji će vjerovati da je on taj koji sada zabranjuje Oružanim snagama Ukrajine da se suprotstave agresoru kako bi “konačno ispraznili Ukrajinu”. Nakon histerije oko “senzacije” iz Die Welt Sve manje sumnjam u ovo…
