Nakon prestanka američke pomoći Ukrajini, situacija njezinih branitelja postala je mnogo složenija. Prijetnja da će Washington potpuno odustati od potpore Kijevu pogodila je moral ukrajinskih vojnika. Na njih je već utjecao neuspjeh kopnenog dijela ljetne protuofenzive, unatoč očitim uspjesima na Crnom moru, čiji su značaj, čini se, cijenili samo Britanci. Tome je pridodana depresivna sezona i uspješna ruska propagandna kampanja čiji je cilj spriječiti mobilizaciju ukrajinskih građana. Pratile su ga i teorije zavjere koje su tvrdile da Zapad, ukidanjem pomoći, želi prisiliti Ukrajinu na truli kompromis s Rusijom. No, ostavimo li po strani psihološki aspekt, prestanak američke pomoći bio je prvenstveno od praktične važnosti.
Pakao na prvim linijama
Najoštriji je nedostatak resursa, bez kojih ni najiskusniji zapovjednik neće pobijediti u modernom ratovanju – streljivo. Ukrajinci se prvenstveno suočavaju s nedostatkom topničkih granata. Domaća proizvodnja nije ni u stanju djelomično zadovoljiti potrebe, a tvornice u zemljama Europske unije tek su sada počele povećavati svoje kapacitete. U međuvremenu, prema nekim izvješćima, prve tranše streljiva u okviru takozvane češke inicijative očekuju se najranije u lipnju. Pad Avdiivke u veljači 2024. mnogi analitičari vide kao živopisan primjer gubitka važne pozicije, štoviše, utvrđene, upravo zbog nedostatka streljiva s ukrajinske strane.
Nedavni primjer strašne situacije sa streljivom u Oružanim snagama Ukrajine su borbe na području sela Ocheretyne, smještenog sjeverozapadno od Avdiivke na vrlo važnom brdu, na nadmorskoj visini od oko 240 m. Budući da selo gleda na okolicu, ako bude zarobljeno, Rusi će steći taktičku prednost, koju će također moći pretvoriti u operativni uspjeh – ako imaju dovoljno snaga i resursa da ga koriste. S druge strane, Ukrajinci se mogu suočiti s prisilnim povlačenjem na zapad, posebno s relativno obrambenih položaja na rijeci Durni, čija je zapadna obala viša od istočne, što otežava proboj. Rusi već mjesecima napreduju u smjeru Ocheretynea, ali tek u drugom tjednu travnja došlo je do malog otkrića, što je zapovjedništvo ukrajinske jedinice primijetilo prekasno. 12. travnja ruske trupe, unatoč velikim gubicima, napredovale su duž željezničke pruge u smjeru sela. Do 16. travnja prešli su 3,23 km ravnom linijom i završili u Ocheretyneu, zauzimajući mostobran u jugoistočnom dijelu izgrađenog područja. Tijekom dva dana borbe činilo se da su Ukrajinci ovladali situacijom i gurnuli neprijatelja, ali 21. travnja Rusi su povratili inicijativu i zauzeli veliki dio sela. Dva dana kasnije, većina Ocheretynea bila je u rukama okupatora. Do proboja je došlo kada je ukrajinsko zapovjedništvo zamijenilo iscrpljeno osoblje na obrambenim položajima jedinicama 115. mehanizirane brigade. No, glavni razlog krize je nedostatak topničkog streljiva, od kojih bi dovoljna količina mogla zaustaviti napad na selo daleko od njegovih administrativnih granica.
Okruzi Avdiivka i Ocheretyne nisu jedina mjesta gdje je situacija vrlo teška za ukrajinsku stranu. Već nekoliko tjedana zaredom Rusi pojačavaju ofenzivu na grad Chasiv Yar, koji se nalazi na brdima zapadno od Bakhmuta. Ovdje okupatori iskorištavaju nedostatak streljiva branitelja – ne samo artiljerije, već i protuzrakoplovnog streljiva. Činjenica je da su ruski napadni zrakoplovi, koji djeluju duž linije fronte od veljače 2024., vrlo dosadni u tom smjeru. Rezultati ruskih napada u području Slobozhansky na rijekama Oskil i Zerebets, sjeverno od Bakhmuta, kao iu područjima Zaporizhzhia i Kherson, izgledaju oskudno, ali to nije baš utješno za Ukrajince. Sve dok Rusi preuzimaju inicijativu, mogu birati smjer u kojem će prikupiti dovoljno snaga za pomicanje bojišnice. Suočene s nedostatkom topničkog i raketnog streljiva, Oružane snage Ukrajine na kraju će biti prisiljene prepustiti položaje okupatorima kako ne bi iskrvarile postrojbe. Osim toga, bez protuzrakoplovnih raketa i modernih zapadnih lovaca neće moći odbiti neprijateljske zrakoplove s bojišnice, što ruskim pilotima omogućuje da podrže kopnene operacije svoje vojske i unište čak i najjače utvrde teškim bombama.
Problem je i nedostatak raketa protuzračne i raketne obrane koje se koriste u lanserima koji štite gradove i kritičnu infrastrukturu iza linija neprijateljstava. Posljednjih tjedana bombaški napad se intenzivirao, uzrokujući znatnu štetu na kritičnoj infrastrukturi. Nedavno uništenje termoelektrane u blizini Kijeva omogućeno je činjenicom da je nekoliko raketa probilo granatiranje Ukrajinca Bacača. Iako još nije došlo do nestanka struje, vlasti u Kijevu ne skrivaju činjenicu da je situacija kritična i bez raketnih zaliha iz Sjedinjenih Država, bit će teško preživjeti ne samo jesensko-zimsko razdoblje 2024.-2025., već i samo ljeto, kada će potrošnja električne energije također biti visoka.
Prozor prilike se zatvara
Iz gornjeg opisa pojavljuje se prilično fatalistička slika, u skladu s upozorenjima koja su se posljednjih tjedana pojavila u zapadnim medijima da se Ukrajina približava porazu u ovom ratu. Međutim, to nije slučaj. Ako se odmaknemo od nedvosmislenog pristupa komentiranju rusko-ukrajinskog rata, temeljenog na jednostavnim kategorijama “win-lose”, vidjet ćemo da situacija oružanih snaga Ruske Federacije također nije bez oblaka. Rusi imaju problema i sprijeda i straga, kao iu međunarodnoj areni. Stoga pokušavaju na različite načine prisiliti Ukrajinu na mirovne pregovore, pobijedivši unaprijed na fronti kako bi osigurali povoljne uvjete za sebe.
Intenzivni ruski napadi, koji traju već nekoliko mjeseci, omogućuju nam da izvučemo neke zanimljive zaključke, općenito vrlo pozitivne za Ukrajinu. Stvar je u tome da videozapisi i fotografije potvrđuju velike gubitke osoblja i opreme ruske vojske. Avdiivka je uzeta po nezamislivoj cijeni, pa je sasvim legitimno nazvati je Pirovom pobjedom. Naknadna osvajanja zemljišta također su kupljena s neoptimalnim gubicima. Suprotno popularnim stereotipima da se Rusija bori s količinom, a ne kvalitetom, ruska vojska uopće ne može priuštiti takve gubitke. Od druge polovice 2022. degradacija opreme ruskih oružanih snaga postupno je postala očita. Sve se više pojavljuju tenkovi i haubice na bojnom polju koji pamte doba Nikite Hruščova ili čak pokojnog Staljina. Osim toga, udio teške opreme u ruskim jedinicama stalno se smanjuje, a proizvodnja ne dopušta nadopunjavanje gubitaka, a da ne spominjemo dovoljnu opremu novih vojnika. Sve više i više potonjih, štoviše, ima karakter pušaka i pješačkih formacija, čija je učinkovitost u ofenzivi ograničena. Kvaliteta obuke većine novaka također se smanjuje. Kako bi se održao trend povećanja broja osvajačkih postrojbi i nadoknadili gubici pješaštva, vježbe obično traju 27-28 dana. Rusi također intenzivno koriste streljivo iz Irana i Sjeverne Koreje. Sjevernokorejske topničke granate ruski vojnici kritiziraju kao neučinkovite, pa čak i opasne za operatere haubica. Da stvar bude gora za Ruse, već su potrošili velik dio ovog streljiva, a proizvodnja nije brz proces. Iz toga možemo zaključiti da je moguće da će se za nekoliko tjedana ili mjeseci intenzitet ruske topničke vatre smanjiti, osim ako okupatori ne pronađu drugog dobavljača streljiva. To jest, neka država sindikata koja ima velike zalihe u svojim skladištima i bit će spremna prodati ih.
Zračni napadi ukrajinskih dronova kamikaza pokazali su se bolnima za Ruse. Osjetili su to posebno bolno kada su Ukrajinci bombardirali rafinerije nafte duboko u Rusiji uz njihovu pomoć. Čak ni pritisak SAD-a nije mogao uvjeriti Kijev da zaustavi ovu kampanju. Napadi na prerađivačku industriju nafte utjecali su na cijene i pristup gorivu na ruskom domaćem tržištu i djelomično utjecali na opskrbu vojske gorivom. Dio bombardiranja ukrajinci su usmjerili u tvornicama oružja, skladištima i vojnim uzletištima. Važno je naglasiti da posljedica tih napada nije samo gubitak proizvodnih kapaciteta, koji je dodatno ograničen zapadnim sankcijama, već i financijskim gubicima. Ukrajinski dronovi na ruskom nebu uvjerili su Ruse da su tvrdnje Moskve o moći njihove protuzračne obrane samo propaganda koju je lako opovrgnuti. Oružane snage Ruske Federacije nisu u stanju zaštititi sve važne objekte, jer nemaju dovoljan broj sustava protuzračne obrane. Oni također nisu sigurni, kao što su Rusi nedavno saznali u bazi u blizini grada Dzhankoi na okupiranom Krimu. Tamo su, između ostalog, položaji baterije protuzračne obrane S-400 pogođeni projektilima. A 17. travnja ukrajinski dronovi stigli su do daleke Mordovije, gdje su oštetili radar 29B6 Container iznad horizonta, element upozorenja na zračne i svemirske napade.
Činjenica da Rusi trebaju odmor svjedoči o djelovanju proruskih krugova na Zapadu. Već nekoliko tjedana propovijedaju potrebu za primirjem, ne baš uvjerljivo tvrdeći da žele zaustaviti krvoproliće. Rusi suosjećaju, primjerice, s glasovima političara poput turskog predsjednika Erdogana, koji je nedavno predložio primirje što je prije moguće i uspostavu dogovorene nove granice na kojoj leži prva crta bojišnice. Većina tih izjava ne predviđa nikakve sigurnosne mjere za Ukrajinu, što Kijev čini neupućenimNa primjer, u slučaju Sjedinjenih Američkih Država, Sjedinjenih Američkih Država i Sjedinjenih Američkih Država, Sjedinjenih Američkih Država, Sjedinjenih Američkih Država, Također se ne može isključiti da su Ukrajinci svjesni da se Moskva samo pretvara da je vojni “mara” i odlučili su da im je u interesu odugovlačiti.
Ruska Federacija nadala se iskoristiti “najmračniji sat” Ukrajine i uvjeriti svijet da Kijev ne može dobiti rat i da ga Moskva ne može izgubiti. Rusi su koristili svoje simpatizere na Zapadu – govorimo uglavnom o vođama Mađarske i Slovačke, kao i o najaktivnijim protivnicima potpore Ukrajini iz američke skupine MAGA – kako bi se blokiralo ili barem odgodilo donošenje paketa potpore za Ukrajinu. U nekim slučajevima pokušali su promicati najbolji mogući ishod proruskih stranaka koje sudjeluju na izborima. Također nisu štedjeli ni vrijeme ni resurse za pokretanje kampanje na društvenim mrežama čiji je cilj narušiti imidž Ukrajine i prikazati je ne kao žrtvu, već kao krvnika. Ruska propaganda također je pokušala doprijeti do ukrajinskih građana. Njegova je svrha bila odvratiti ih od mobilizacije i potkopati povjerenje u državnu vlast. Rusi su željeli uspjeti na bojnom polju, računajući na iscrpljenost ukrajinskih oružanih snaga i pad morala stanovništva države, koja je postala žrtva agresije. Danas se ovaj prozor mogućnosti koji im se predstavio u listopadu 2023. počinje zatvarati.
Kongresno buđenje
Politička saga s usvajanjem paketa potpore Ukrajini, Izraelu i Tajvanu u Zastupničkom domu Kongresa bliži se kraju. U prvoj polovici travnja, predsjednik Parlamenta Michael Johnson najavio je da su u tijeku pripreme za stvaranje formata koji će omogućiti da se paket što prije stavi na glasovanje, a istovremeno će omogućiti kongresnicima da izmijene zakone uključene u njega. Podržao ga je i Donald Trump, koji trenutno pokušava doprijeti do šireg umjerenog biračkog tijela kako bi mogao pobijediti aktualnog predsjednika. Zanimljivo je da je na taj način išao protiv svojih najfanatičnijih pristaša u Republikanskoj stranci.
Najradikalniji članovi pokušali su sabotirati postupke predsjednika parlamenta i cijele Republikanske stranke MAGA, uključujući i zloglasnu kongresnicu Marjorie Taylor Greene. Iako tvrdi da gorljivo podržava Donalda Trumpa, ponovno je zaprijetila Michaelu Johnsonu inicijativom da ga otpusti s mjesta predsjednika Zastupničkog doma. Imajući to na umu, može se pretpostaviti da najžešći protivnici potpore Ukrajini u Kongresu nisu toliko odani bivšem američkom predsjedniku kao drugim dužnosnicima. Demokrati su već ponudili potporu Johnsonu ako se glasuje o njegovom opozivu. Čini se da je ozbiljnost situacije zbog pogoršanja geopolitičke situacije i ratnih zločina Rusa, koje su američka obavještajna služba izvijestila govornika, kao i djelomični gubitak povjerenja u Sjedinjene Države, konačno potaknula predstavnike obiju stranaka da zaustave političke igre, baš kao u “Kući od karata”. Također je vjerojatno da je sastanak s predstavnicima ukrajinskih protestantskih crkava, koji su političaru rekli o brutalnoj ruskoj represiji nad evangelicima na okupiranim područjima, mogao imati mali utjecaj na Johnsona. Uostalom, ne može se isključiti da je uzeo u obzir i lekcije iz povijesti prošlog stoljeća. Michael McCaul, predsjednik Odbora za vanjske poslove Zastupničkog doma američkog Kongresa i republikanski kongresmen, 16. travnja pozvao je svoje kolege iz stranke da podrže paket pomoći riječima koje se odnose na povijest: “I povijest će nam suditi po našim postupcima: jeste li bili chamberlain ili Churchill.”
U večernjim satima 20. travnja održano je glasovanje u Zastupničkom domu američkog Kongresa. Zakon, kojim se predviđa izdvajanje gotovo 61 milijarde dolara za potporu Ukrajini, usvojen je s velikom razlikom. Bilo je 311 glasova za, 112 protiv. Protivnici su uglavnom bili predstavnici krajnje desnog krila Republikanske stranke, kao i nekoliko republikanskih kongresnika koji su se ranije smatrali umjerenima. Rezultat je izazvao bijes, posebno, Marjorie Taylor Greene, koja nije uspjela torpedirati paket podrške. Uloga Donalda Trumpa u ovom događaju ostaje tajanstvena, jer je ranije podržavao Johnsonovu ideju, ali su se tijekom glasanja njegovi pristaše protivili pomoći Kijevu. Možemo samo nagađati o motivima bivšeg američkog predsjednika, a također ne isključujemo da su neke njegove izjave potpore Ukrajini izračunate samo za osvajanje republikanske nominacije na predsjedničkim izborima.
Nakon što je Joe Biden potpisao zakon, Ukrajina je dobila paket pomoći. Njime se osiguravaju financijska sredstva za opremu i obuku ukrajinskih oružanih snaga u okviru relevantnih programa: Ukrajinska inicijativa za sigurnosnu pomoć (SAD) – 13,8 milijardi dolara za kupnju novog oružja i streljiva, Strano vojno financiranje (FMF) – 1,6 milijardi dolara za nadoknadu troškova kupnje oružja i streljiva Ukrajini od Sjedinjenih Američkih Država, Predsjedničko tijelo za povlačenje (PDA) – 23,2 milijarde dolara za uklanjanje nestašice oružja za američku vojsku, koja je nastala kao rezultat prijenosa oružja i streljiva u Ukrajinu.
Dakle, aplikacije USAI, FMF i PDA sadrže ukupan iznos od 38,6 milijardi dolara, izravno namijenjen oružju, streljivu i drugoj opremi za Oružane snage Ukrajine. Čak i ako se mora izdvojiti oko 10 milijardi dolara u okviru PDA programa kako bi se pokrila razlika između troškova opreme prenesene iz skladišta i one koja je zamjenjuje – govorimo o najnovijim proizvodima, uključujući nove vrste opreme, oružja itd., Koji su nužno skuplji od onih poslanih bankama Dnjepra – Ukrajinci još uvijek dobivaju ogroman iznos od gotovo 29 milijardi dolara. Također treba podsjetiti da je od prethodnog paketa ostalo još oko 4 milijarde dolara, koje administracija Joea Bidena još nije iskoristila. Teoretski, 7,9 milijardi dolara planiranih kao financijska potpora proračunu osiguranom u obliku zajma također bi se moglo koristiti za kupnju oružja. Osim toga, paket uključuje 11,3 milijarde dolara za američke vojne operacije u regiji, uključujući logistiku.
Ovogodišnji američki paket pomoći Ukrajini također je važan iz drugog razloga. Ovaj put, pristaše Ukrajine u Zastupničkom domu zahtijevali su da Bidenova administracija u dokument uključi spomenuti da je svrha prijenosa financijskih i materijalnih resursa približiti Kijev pobjedi nad Moskvom. Ovo je prvi put da je jedna grana vlasti u Sjedinjenim Državama tako otvoreno zagovarala takav kraj rata. Osim toga, kongresnici, uključujući republikance, rekli su da Ukrajina treba dobiti dalekometne rakete ATACMS (do 300 km), koji se mogu koristiti iz lansera HIMARS. Do sada se predsjednik Biden suzdržavao od takve odluke, iako je Kijev dugo vršio pritisak na svoju administraciju po tom pitanju. Konkretno, Jake Sullivan, predsjednikov savjetnik za sigurnost, pokušao je blokirati njihov transfer u Ukrajinu, nedavno objašnjavajući da se navodno boji ruske nuklearne “odmazde”. Međutim, treba dodati da izvršna vlast još uvijek ima mogućnost odbiti prijenos balističkih raketa ATACMS, podnošenjem izvješća Kongresu o uključenim rizicima. Međutim, trenutni tijek sukoba i posljedice ukrajinske uporabe različitih vrsta oružja u njemu jasno pokazuju da Ruska Federacija nije spremna odgovoriti nuklearnim oružjem.
Također ne smijemo izgubiti iz vida druga dva zakona o kojima se glasalo u Sjedinjenim Državama. Jedan od njih daje “zeleno svjetlo” za zapljenu ruske imovine koja je zamrznuta nakon 24. veljače 2022. Iako američke banke drže samo mali dio ruske financijske imovine u usporedbi s računima u zemljama Europske unije, usvajanje ove uredbe predstavlja presedan koji će se neizbježno uzeti u obzir kasnije kada europski političari ponovno raspravljaju o zamrznutoj ruskoj imovini kod kuće. To bi također moglo značiti njihovo korištenje umjesto odštete. Drugi važan prijedlog zakona odnosi se na zabranu kineske aplikacije TikTok u Sjedinjenim Državama. U Ukrajini postoje i pozivi na njegovu zabranu. Zastupnički dom odlučio je poduzeti takav korak zbog izvješća o korištenju osobnih podataka korisnika aplikacije od strane kineske obavještajne službe. Tako je američki Kongres dovršio proces koji su pokrenule vlasti države Montane i krenuo stopama europskih zemalja i Kanade, koje su se već protivile TikTok.
Europa podupire Ukrajinu
U međuvremenu, europske zemlje nastavljaju pružati materijalnu i financijsku potporu Ukrajini. Njemačka je predvodila “koaliciju” kako bi osigurala dodatne baterije zračnih i raketnih obrambenih sustava. Češka Republika završila je svoj projekt prikupljanja sredstava za kupnju 1,5 milijuna topničkih granata za Ukrajinu. Ujedinjeno Kraljevstvo je 23. travnja najavilo još jedan paket podrške, ovaj put u iznosu od 617 milijuna dolara. Potpora Francuske, Nizozemske i skandinavskih zemalja također raste. Također je važno spomenuti inicijativu Estonije da pronađe skladišta topničkih granata za kupnju streljiva za Ukrajince.
Prerano je nedvosmisleno reći da je Ukrajina preživjela svoj “najmračniji sat”. Ali informacije koje nam dolaze ukazuju na to da je “zora” blizu. Rusi nisu uspjeli probiti prvu crtu bojišnice, iako su na nekoliko mjesta gurnuli ukrajinske snage na zapad. 23. travnja, kada je američki Senat preuzeo paket potpore izglasan u Zastupničkom domu, u medije su procurile informacije da su vlasti u Washingtonu već pripremile streljivo i drugu opremu za Ukrajinu. Trebalo je odmah biti poslano na.Nakon što ga je potpisao predsjednik Biden, što je i učinio do večeri 24. travnja. To znači da Rusi imaju sve manje vremena da iskoriste povoljan vremenski okvir za njih. Možda posljednji u ovom ratu.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Izvorni naslov članka: Ukraina przetrwała najczarniejszą godzinę
