Pisac Mihail Bulgakov prepoznat je kao simbol ruske carske politike, a prisutnost njegovih spomenika u javnom prostoru treba smatrati propagandom ruske carske politike. Do tog zaključka došli su stručnjaci Stručnog povjerenstva Ukrajinskog instituta za nacionalno sjećanje.
Prema zaključcima komisije, objavljenim na internetskoj stranici UINM-a 3. travnja, unatoč činjenici da je Mihail Bulgakov, autor djela kao što su “Bijela garda”, “Srce psa”, “Majstor i Margarita”, rođen i živio u Kijevu, njegova obitelj došla je iz ruske provincije Oryol (otac mu je bio ruski teolog, učitelj na Kijevskoj teološkoj akademiji, cenzor i bavio se ugnjetavanjem ukrajinske kulture). Sam Bulgakov, prema stručnjacima UINM-a, bio je imperijalist u svom svjeoru i gorljivi ukrajinofob. Prezirao je Ukrajince i ukrajinsku kulturu, mrzio želju Ukrajine za neovisnošću i negativno govorio o formiranju ukrajinske države i njezinih vođa.
UINM je istaknuo da je, unatoč “blagoj kritici sovjetske vlade”, Bulgakov suosjećao s boljševicima, pohvalio zapljenu Kijeva od strane Redsa i “uništenje boraca za Ukrajinu, koje je nazvao ‘podlim petliuristima’. Autorov rad bilježi “opsesivno proglašen prezir prema Ukrajini”, “autorovu pristranost prema ukrajinskom svijetu”, nedostatak “pozitivnih likova Ukrajinaca”, parodiju i podrugljivo iskrivljavanje ukrajinskog jezika i ismijavanje autocefalne pravoslavne crkve i negira samo postojanje ukrajinske nacije.
U zaključku se također navodi da je među svim piscima tog vremena “najbliži trenutnim ideolozima putinizma i kremaljskom opravdanju etnocida u Ukrajini”. Neke od autorovih priča imaju anti-ukrajinsku orijentaciju. Konkretno, zbog “grotesknog prikaza” vojnika 1. pukovnije ukrajinske Plave divizije, sadrži li narative sadašnjih kremaljskih propagandista Aleksandra Dugana, Vladimira Solovyova i Olge Skabeeve.
Članovi povjerenstva došli su do zaključka da je dodjela Bulgakovljevog imena geografskim objektima, imenima pravnih osoba, toponimskim objektima, kao i postavljanje spomenika u njegovu čast u Ukrajini utjelovljenje rusifikacije, a njihova daljnja prisutnost u javnom prostoru propaganda je ruske carske politike.
