Povijesno gledano, i još neko vrijeme, to je slučaj da Ukrajinci slijede ruski program na ovaj ili onaj način. Naravno, prije svega, to je interes za vojno-političku komponentu – je li Putin živ ili već mrtav, kakva su raspoloženja propagandista, jesu li savezni kanali počeli govoriti o potrebi zaustavljanja “posebne vojne operacije”. Iako su naši građani zainteresirani i za druge teme. Na primjer, kataklizme koje se sve više događaju u Rusiji – a uzroci tih kataklizmi nisu uvijek ukrajinski dronovi ili teroristi Vilayet Khorasana.
Na primjer, brana je pukla u Orsku. Sam grad je zanimljiv jer je dio istog “orskog koridora”, koji je Kremlj prije stotinu godina stvorio posebno kako bi razdvojio Kazahstan i republike Volge. Ali na kraju, kakva je razlika koji će ruski grad biti poplavljen? Orsk, Orenburg ili drugdje (u Rusiji ima mnogo regija, ima i puno rijeka, ne želim vrhove).
I nije da su Ukrajinci toliko krvožedni – samo žele veliku poplavu na području Rusije. (Ne, naravno, i oni to žele, jer inače agresorska zemlja, kao što možemo vidjeti, ne prestaje. Gledajući događaje u Orsku/Orenburgu, zimske katastrofe s komunalnim službama, Ukrajinci se ne mogu ne sjetiti svoje zime. Onaj koji je stvarno, a ne na društvenim mjestima posebno obučenih ljudi, bio najteži u povijesti zemlje. Zima 2022/23.
Sjećate li se kako su ruske okupacijske snage granatirale termoelektrane i termoelektrane, transformatore i trafostanice te visokonaponske dalekovode? Kako je struja u cijeloj Ukrajini (što je za neke sugrađane automatski značilo “toplina” i “topla voda”) 6-8 sati dnevno, au Kijevu su ljudi nekoliko dana sjedili bez struje? I kako smo preživjeli sve ovo.
Kao nijedan drugi grad u Ukrajini tijekom rata, nije bilo niti jednog takvog slučaja tijekom zamračenja, što je Alčevsk doživio 2006. godine. I promatrajući sve to u njima, sjećajući se svega toga u našoj zemlji, postavlja se jedno jednostavno pitanje: “Zašto se to dogodilo?”
Ovdje možete pronaći čitav niz različitih specifičnih razloga. Ali mi nismo ruski liberali, to su oni, počevši od pokojnog Navaljnog, koji majstorski posjeduju tu vještinu, tražiti sekundarne čimbenike i “ne primijetiti” glavnu stvar. Odmah ćemo prijeći na glavnu stvar.
Glavno je da je Ukrajina – bez obzira koliko Kremlj želio suprotno – još uvijek država. Dobro ili loše, kvalitetno ili ne tako dobro – možemo raspravljati. Ali Ukrajina je država koja je prisiljena brinuti se o svojoj zemlji, svojim građanima. (Naravno, kao iu svim drugim civiliziranim zemljama, to je prvenstveno zasluga samih građana, ali složili smo se oko glavne stvari.)
A Rusija nije država. Ovo je ogroman poslovno-gangstersko-KDEB klan koji je preuzeo vlast nad teritorijem od Belgoroda do Vladivostoka i koristi ovaj teritorij po volji. Ako je htio, napao je Georgiju. I stanovništvo na ovom području, koje je jučer uživalo jesti khachapuri i gledati filmove s Vakhtangom Kikabidzeom, počelo je loviti “glodavce”. Ako je htio, napao je Ukrajinu. A stanovništvo, koje prije nije ni razmišljalo o pitanju Krima (iako je, da budem iskren, pozdravilo izraz “Vi ste odgovorni za Sevastopolj” u programskom filmu za današnju Rusiju) spojilo se s tim režimom u domoljubnoj ekstazi.
No, nakon što je bio ljut, stanovništvo je zaboravilo jednu važnu stvar: režim čini samo ono što je potrebno i korisno za sebe. Isplativo je boriti se u Ukrajini – a tisuće Rusa odlaze u stranu zemlju, gdje se mnogi od njih pretvaraju u gnojivo za ukrajinsku zemlju i predmet ismijavanja u ukrajinskom informacijskom prostoru (počevši od “Vanka-vstanke” i završavajući stvarnim fotografijama i videozapisima raznih schmoniesa).
Ali jačanje brane u Orsku nije isplativo. Uostalom, zašto trošiti novac na nešto što ne donosi slavu, trijumf, carsku veličinu? Tako je – za to nema pravih razloga. Razlozi za to – kao i briga o stambenim i komunalnim uslugama svojih gradova – mogu se pronaći samo tamo gdje postoji država i građani. A tamo gdje postoji režim i stanovništvo, nema razloga brinuti se o ovoj populaciji.
Stoga, oni Rusi koji još uvijek pokušavaju kritizirati svoju (zapravo, ne svoju, jer je nisu izabrali) vladu, ili stvarno ne razumiju ili se pretvaraju da ne razumiju glavni uzrok svih svojih nevolja. I leži u činjenici da nemaju državu. Imaju mafijaški režim koji jednostavno koristi sve na teritoriju koji se naziva “Ruska Federacija” za vlastite potrebe.
Nekada su se koristili nafta i plin. A sada je došao u ljudske živote. Došao sam tamo jer nisam mogao a da ne dođem tamo. I nema potrebe voditi brigu o poboljšanju mjesta stanovanja vlasnika tih života. Osim održavanja minimalne razine udobnosti potrebne za postojanje tih ljudi, do koje (razina) ne uključuje trošenje mnogo novca na popravak stambenih i komunalnih usluga ili brane u Orsku.
To jest, u mirnodopsko vrijeme, kada je još uvijek nešto ostalo u proračunu Ruske Federacije nakon svih rezova, naravno, neka sredstva bila bi dodijeljena za branu. (Pa, neka od tih sredstava, naravno, bila bi smanjena na terenu, ali ostatak bi ipak stigao na odredište.) I nekako, ali problem bi bio eliminiran. Ali sada nema novca za mnogo važnije potrebe sa stajališta režima. Što možemo reći o nekoj brani u nekom Orsku…
Rusi još uvijek nisu razumjeli glavnu stvar. Sve što se dogodilo i događa na njihovom teritoriju tijekom protekle godine – a ne govorimo o ratu i njegovim izravnim posljedicama u obliku napada bespilotnim letjelicama – nipošto nije slučajnost, nije nešto jedinstveno i jednokratno. To je apsolutno logičan proces degradacije svega na drugom svijetu. I, kao rezultat toga, proces samouništenja ove bivše države. Jer to jednostavno ne može biti drugačije u situaciji u kojoj se režim bavi samo ratom.
“Jednostavno nema novca”, izjavio je prije nekoliko godina jedan od najboljih ruskih mafijaša. Rusi su mislili da se radi o pripojenom Krimu. Ali zapravo, ove riječi su bit Putinove Ruske Federacije. Nema novca. I neće. Neće više biti. Dakle, ne znam kako će biti s Ukrajinom, ali za Ruse će zima 2024/25 zaista biti najteža u povijesti. Za one, naravno, koji prežive poplavu u regiji Orenburga i druge navodno slučajne kataklizme koje još uvijek čekaju napušteno stanovništvo, koje režimu treba samo za jedno – nadopunjavanje okupacijskog kontingenta u Ukrajini.
