U kontekstu eskalacije rusko-ukrajinskog rata dolazi do sve dublje rupture u odnosima između Rusije i Europe. Istodobno se “rusko-kinesko strateško partnerstvo” produbljuje. No, je li to doista “partnerstvo”, jer ovaj pojam podrazumijeva paritet stranaka?
Dakle, sankcije koje su uveli Washington i Bruxelles vrlo često djeluju neučinkovito, bilo zbog svoje nepotpune promišljenosti, ili nepažnje provedbe, ili zbog nevoljkosti Zapada da kazni prekršitelje kaznenih mjera. No, u isto vrijeme, nemoguće je ne primijetiti kako se Moskva kažnjava za svoju agresiju po cijenu brzo rastuće ovisnosti o Pekingu. Zapravo, već možemo govoriti o podređenosti vazala.
Sjećate se posjeta ruskog predsjednika Putina Kini na Olimpijskim igrama u prvoj polovici veljače 2022.? Iz kompetentnih izvora tada je postalo poznato da je šef Kremlja navodno dao čvrsto obećanje kineskom predsjedniku Xi Jinpingu da neće pokrenuti potpunu invaziju na Ukrajinu do svečanog zatvaranja Olimpijskih igara u Pekingu, odnosno do 20. veljače. Stoga je bilo beskorisno očekivati da će ruski tenkovi prijeći granicu, na primjer, 16. veljače, kao što su zapadne obavještajne službe navodno predvidjele. Predsjednik Volodimir Zelenski također se uzalud radovao Ukrajincu što se napad nikada nije dogodio, već se radovao uvođenju Dana jedinstva i pozivanju sunarodnjaka na “svibanjski roštilj”. Za one koji su bili svjesni koliko je Moskva u to vrijeme ovisila o Pekingu, bilo je sasvim jasno da će, ako invazija počne, to biti tek nakon 20.
Sada s ljubavlju i poštovanjem razgovaramo o francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu kao prvom zapadnom čelniku koji je izjavio mogućnost slanja zapadnih vojnih kontingenata u Ukrajinu kako bi “spriječio Putina da pobijedi”. I vrijedi se prisjetiti da je čak i tada, nekoliko dana prije potpune invazije, dajući intervju dnevnom listu Opinion, francuski vođa također prvi rekao: “Rusija (…) zapravo, u nekom je obliku vazala prema Kini.”
Kao rezultat toga, ovisnost Moskve o Pekingu samo je rasla. “Neuravnoteženo zbližavanje s Kinom prema zadanim je postavkama odabrala Rusija, izolirana na međunarodnoj sceni nakon oružane intervencije u Ukrajini, a provela ju je po cijenu povećanja ovisnosti o svom moćnom i oštrom istočnom susjedu”, napisao je Renaud Dubien, direktor Francusko-ruskog istraživačkog centra.
Ta je ovisnost počela rasti nakon aneksije Krima u ožujku 2014., kada je Rusija izbačena iz skupine G8 i uvedene su joj prve sankcije. Za razliku od Zapada, Peking nikada nije bio zabrinut zbog unutarnje društveno-političke situacije u Rusiji, uopće nije bio ogorčen rastom autoritarnih i totalitarnih tendencija tamo, upravo suprotno. Peking nije bio zabrinut ni zbog agresivnih, revanšističkih planova Kremlja usmjerenih na zadovoljavanje njegovih imperijalnih ambicija, sve dok su se provodili bez pretjeranih geopolitičkih poremećaja koji bi ometali gospodarski rast Nebeskog carstva.
Bilateralna rusko-kineska trgovina značajno je porasla tijekom proteklih godina: sa 63,7 milijardi dolara u 2016. na 190 milijardi dolara u 2022. i dosegla rekordnih 240 milijardi dolara 2023. godine. Kina je sada postala ruski trgovinski partner broj jedan, prestigavši Europsku uniju, koja je držala vodstvo do 2022. godine i s kojom se očekuje da će trgovina ove godine pasti ispod 100 milijardi dolara. I dok su zemlje G7 službeno prestale uvoziti rusku naftu, Kina je udvostručila kupnju, pa sada, zajedno s Indijom, igra ključnu ulogu u održavanju financijskih tokova prema Kremlju.
Istodobno, postoji “de-dolarizacija” ruske vanjskotrgovinske razmjene. Prema riječima ruskog premijera Mihaila Mishustina, 90 posto bilateralne rusko-kineske trgovine već se plaća u valutama obiju zemalja. Šef ruske vlade uspio je dva puta posjetiti Kinu, što ukazuje na institucionalizaciju rusko-kineskog trgovinskog partnerstva.
Gospodarska integracija dviju zemalja obuhvaća i bankarski sektor. Trideset ruskih poduzeća, od kojih je većina pod zapadnim sankcijama i isključena iz swift sustava za prekogranične prijenose, koriste kineski CIPS (Prekogranični međubankovni platni sustav). Samo u 2022. udio kineskih subjekata u financijskom sektoru učetverostručio se (među njima Industrijska i komercijalna banka Kine, Kineska banka, Kineska građevinska banka i Poljoprivredna banka Kine). Kineski proizvođači automobila brzo istiskuju zapadne marke s ruskog tržišta, kao što su Renault, Peugeot, Mercedes i Volkswagen. Trenutno Kinezi već kontroliraju 46% distributera automobila u Rusiji i proširuju lokalnu proizvodnju automobila. Ovu trgovinsku dinamiku potiču vlade obiju zemalja: Mishustijev posjetKrajem travnja 2023. godine Šangaj je potvrdio da sve glavne skupine i oligarhijske zajednice u Rusiji traže partnere na Istoku.
Međutim, Kina odlučno odbija opskrbljivati Moskvu oružjem. Barem otvoreno i izravno. Međutim, kao što znamo iz mnogih svjedočanstava zapadnih obavještajnih službi i istraga novinara Osintera, kineski proizvođači daju značajan doprinos povećanju borbene sposobnosti ruske vojske. Američke obavještajne agencije kažu da je tijekom prve godine sukoba Rusija uvezla brojne pošiljke poluvodiča putem organizacija koje djeluju u Hong Kongu. Oko 12 milijuna kineskih bespilotnih letjelica prevezeno je preko rusko-kineske granice, kao i rezervni dijelovi za radare i antene za elektroničko ratovanje. Poduzeće u Šangaju olakšalo je isporuku 100.000 pancirnih prsluka i istog broja kaciga za ruske vojnike (posredovanjem uzbekistanske tvrtke). Osim toga, kineski izvoz keramike u Rusiju, koja se široko koristi za zaštitnu opremu, povećao se za 70% u 2023. godini … i smanjio se za 60% u Ukrajini.
Dakle, ima li Rusija koristi samo od zbližavanja s Kinom? Nije sve tako jednostavno. Jer svaki novčić ima dvije strane. Rusija je polagala velike nade u izgradnju plinovoda Power of Siberia 2 kako bi značajno povećala izvoz plina u Kinu i barem djelomično nadoknadila gubitak europskih kupaca. Vladimir Putin i potpredsjednik ruske vlade Alexander Novak izrazili su optimizam, nadajući se skoroj provedbi projekta, uzimajući u obzir potrebe Kine. Time bi se dopunilo 38 milijardi kubičnih metara godišnje koje isporučuje prvi plinovod “Snaga Sibira” od sjeveroistočne Jakutije do Kine. Međutim, pregovori o ovom projektu, koji su započeli iznimno pozitivno, na kraju su otišli psima.
Stoga je sudbonosni projekt za Gazprom, koji je izgubio najveći dio europskog tržišta nakon neprepoznate sabotaže plinovoda Sjeverni tok i Sjeverni tok-2 u rujnu 2022. i preusmjeravanja velikog broja tradicionalnih kupaca na druge dobavljače, polagao velike nade u Kineze. Međutim, teški pregovori s Pekingom potvrđuju da je Moskva očito precijenila važnost naizgled snažnog rusko-kineskog prijateljstva za pragmatične bilateralne odnose na području trgovine ugljikovodicima.
A to je daleko od jedinog znaka iluzorne rusko-kineske idile. Većina kineskih banaka ne želi izgubiti zapadna tržišta, pa su vrlo oprezni u poštivanju zapadnih sankcija, pa odbijaju otvoriti račune za neke ruske tvrtke. Prije svega, naravno, govorimo o sankcioniranim tvrtkama. Ali ne samo to. Kineski bankari radije će izgubiti nekoliko ruskih klijenata, čak i ako ne podliježu nikakvim ograničenjima, nego se suočiti s gnjevom Zapada.
Kineski elektronički div Huawei nedavno je počeo povlačiti sve čudnije poteze. Ili ulaže u svoju proizvodnju u Rusiji, ili iznenada završava svoj posao tamo i zaustavlja isporuke. Kao da se igra mačke i miša s Rusijom.
Moskva ga je, kako bi dodatno umirila Peking, pozvala na bilateralnu suradnju na Arktiku, regiji u kojoj je Rusija do sada isključivala druge vanjske geopolitičke igrače. Stručnjaci predviđaju da će Kina, zbog svojih neusporedivo većih investicijskih mogućnosti, gurnuti Rusiju u drugi plan na ovom području. I ne smijemo zaboraviti na rastući demografski pritisak Kine na Sibir, koji redovito spominju ruski mediji, a počeo je gotovo odmah nakon raspada SSSR-a.
U međuvremenu, Rusi su u sveto-naivnom uvjerenju da im nikakvo podčinjavanje iz Kine ne prijeti. A ako se to dogodi, to uopće nije tako strašno kao, na primjer, podređenost Zapadu. Sjećate li se Putinove nedavne povijesne aluzije na hordu?
“Uvijek je bilo ovako. Sjetimo se što se dogodilo u to vrijeme, recimo, Aleksandra Nevskog. Uostalom, otputovao je u Hordu, poklonio se Horde khanu, dobio etiketu za vladavinu, posebno i prije svega kako bi se učinkovito odupro invaziji Zapada. Zašto? I zato što se Horda ponašala bezobrazno, okrutno, ali nisu dirali glavnu stvar – naš jezik, tradiciju, kulturu, koju su preuzeli zapadni osvajači. Jer ako se kultura, tradicija i povijest naroda unište, tada ljudi postupno počinju nestajati kao etnička skupina, rastvaraju se poput snijega u kasno proljeće”, rekao je ruski čelnik.
U tom kontekstu vrijedi spomenuti i ruskog carskog politologa Sergeja Karaganova, koji uvjerava da Rusija ni u kojem slučaju ne riskira postati podložna Pekingu, jer ima “drugačiji kulturni kod”. A to ga navodno čini “neranjivim za druge civilizacijske afinitete”. Paradoksalno, ovaj ideolog ruskog fašizma hoće-nula naglašava europski karakter ruske kulture. Ali to ne sprječava njega i njegove pristaše da kao geopolitički prioritet iznesu raskid sa Zapadom i maksimalno zbližavanje s Istokom.
Uvjeren sam da je Peking prilično zadovoljanSituacija u Rusiji bila bi onakva kakva je bila pod Nevskim. Neka razviju vlastiti jezik i kulturu, sve dok na vrijeme odaju danak, ne bune se protiv suzeraina i s vremena na vrijeme ugrizu Zapad. To je, u stvari, taj vazal.
