Dugo nije bilo terorističkih napada u Rusiji, a posebno u Moskvi. Pa, nemojmo ozbiljno, prateći kremaljske propagandiste, nazvati terorističke napade apsolutno opravdanom likvidacijom huškača ili napadima na strateške objekte. Sabotaža – da, teroristički napadi – nipošto.
Sjetimo se da je, zapravo, od prvih dana svoje vladavine, Vladimir Putin 1999. ponudio Rusima novu formulu za društveni ugovor: mi ćemo se pobrinuti za vašu sigurnost, a vi ćete zaboraviti na neke svoje slobode, jer ih ionako zapravo ne trebate. Mi “mokrimo teroriste u zahodu”, ti radiš i opuštaš se bez straha za svoj život. Međutim, prije uvođenja ove formule, Rusi su morali preživjeti eksplozije u visokim zgradama, uzimanje talaca u Nord-Ostu, beslansku tragediju itd.
Međutim, mora se priznati da je, zapravo, od Putinova trećeg mandata, koji je započeo nakon preslagivanja s Dmitrijem Medvedevim, Rusija doista počela zaboravljati na terorističke napade. Policijska država je radila, kako piše u knjizi. Barem u velikim gradovima, a još više u Moskvi, svaki kvadratni metar kontrolirale su, ako ne vanjske i unutarnje nadzorne kamere, onda brutalne sigurnosne snage s mitraljezima.
Od punog rata Kremlja s Ukrajinom, krutost policijskog režima samo se pojačala, a time su se navodno smanjile i šanse za bilo kakav ozbiljan teroristički napad (nemojmo spominjati takva odstupanja sustava kao Prigožinovu pobunu, jer je ovaj fenomen malo drugačijeg reda). Prisjetimo se kako su se u protekle dvije godine ruske snage sigurnosti uspješno borile protiv takvih “strašnih terorista” kao što su antiratni prosvjednici ili LGBT aktivisti. Stoga je takvo ogorčenje među ruskim vodstvom izazvalo upozorenja Sjedinjenih Država i Velike Britanije da se u Moskvi priprema veliki teroristički napad.
“Američko veleposlanstvo prati izvješća da ekstremisti planiraju napasti veliku gomilu ljudi u Moskvi, uključujući koncerte, u bliskoj budućnosti. Američkim državljanima se savjetuje da izbjegavaju velike gužve sljedećih 48 sati”, upozorilo je američko veleposlanstvo u Rusiji u svom Priopćenje za tisak, objavljeno 7. ožujka . Slično upozorenje objavila je diplomatska misija Velike Britanije.
I bilo je potrebno shvatiti da kada Washington i London upozoravaju na takve stvari, treba im vjerovati. Možda ćete morati prilagoditi datum. To sada dobro razumiju oni na vlasti u Kijevu, koji su za sada bili skeptični prema upozorenjima američkih i britanskih obavještajnih službi o ruskim pripremama za potpunu invaziju. Štoviše, vladini političari, uključujući predsjednika Volodimira Zelenskog, nazvali su takva upozorenja “provokacijom”.
Tako su stalni gosti Kremlja također optužili “Anglosaksonce” za provokaciju. Prisjetimo se što je sam Putin rekao 19. ožujka na proširenom sastanku odbora Savezne sigurnosne službe: “Podsjetit ću vas na nedavne, iskreno govoreći, provokativne izjave niza službenih zapadnih struktura o mogućnosti terorističkih napada u Rusiji. Sve to podsjeća na izravnu ucjenu i namjeru zastrašivanja i destabilizacije našeg društva.”
To jest, opet o provokacijama Zapada (kao u kijevskim izjavama). No Putin u svom govoru dodaje još jedan bitan izraz: “ucjena”. I definitivno ćemo mu se vratiti.
A sada, tri dana nakon Putinova citiranog vatrenog govora kojim se poriče bilo kakva mogućnost terorističkog napada u Moskvi, ovaj teroristički napad se ipak dogodio. I ne samo da se to dogodilo, već je svojim razmjerima i okrutnošću pokrivalo mnoge prethodne slične incidente poznate od čečenskog rata. U petak navečer, 22. ožujka, skupina muškaraca naoružanih strojnicama provalila je u gradsku vijećnicu Crocus, koncertnu dvoranu u blizini Moskve, koja je iznimno popularna za ruske stanovnike glavnog grada. Napadači su prvo ubili stražare, a zatim otvorili vatru na civilne posjetitelje. Osim toga, sama zgrada je zapaljena.
Brojne video snimke pokazuju da je skupina terorista djelovala iznimno profesionalno. Uspjeli su i ući u dvoranu neozlijeđeni i povući se iz nje nakon provedbe svojih planova. Stoga se može pretpostaviti da su napadu prethodili tjedni priprema, profesionalne organizacije i logistike. Činjenica da je sam bijeg bio prilično čudan, kao da je profesionalizam koji je upravo demonstriran iznenada negdje ispario, a okrutni napadači, poput uplašenih zečeva, dopustili da ih se uhvati – to je druga stvar. Možda su organizatori terorističkog napada svoj događaj osmislili na ovaj način, ili ih jednostavno izvođači više uopće nisu zanimali. Moor je obavio svoj posao – Moor može otići.
A tko su bili organizatori? Više nema sumnje da iza napada stoji teroristička organizacija “Islamska država”. To potvrđuje i priznanje samog ISIL-a, te brojni fotografski dokazi, te materijali američke i britanske obavještajne službe, na temelju kojih je objavljeno gore spomenuto upozorenje. A sada vraćamo se Putinovoj nesvjesnoj riječi “ucjena” u vezi s ovim upozorenjem. Kada, u principu, možemo govoriti o ucjeni? U većini slučajeva, kada je netko preuzeo kompromitirajuće materijale na osobi i prisilio tu osobu da poduzme određene radnje u korist ucjenjivača. Dakle, šef Kremlja nevoljko se pretvarao da “Anglosaksonci” posjeduju neku vrstu kompromitirajućeg materijala o ruskim vlastima u kontekstu terorističkog napada koji se pripremao u Moskvi. To jest, ili je sam Kremlj inspirirao ovaj teroristički napad, ili mu je dao “zeleno svjetlo” da ISIS pretvori u korisne idiote, a zatim iskoristi posljedice.
Sjetimo se da je nakon samog terorističkog napada Putin ostao ponosan na šutnju 20 sati. U ruskoj prijestolnici dogodio se napad velikih razmjera, brutalno je ubijeno stotinu i pol Rusa. U drugoj zemlji, pod takvim uvjetima, državni vođa bi odavno izašao na scenu i proglasio vatrenog Filipa. A novoizabrani ruski diktator ne govori ni riječ. Očito je čekao da njegovi pajdaši pronađu barem minimalni ukrajinski trag, barem malu “Yaroshovu posjetnicu” za to vrijeme.
U međuvremenu, razni Solovyovi, Simonyani, Kisilevs i Zakharovs pjene se na ustima, psuju Ukrajince i zahtijevaju najstrašniju osvetu. Ali sve uzalud. Nije pronađen nikakav trag Ukrajine. Putin mora govoriti praznih ruku, pa izmišlja neki neshvatljivi “ukrajinski prozor” kroz koji su se trebali provući počinitelji terorističkog napada. Bilo bi logično pitati ga: tko je trebao otvoriti ovaj rat na ruskoj strani – možda ne FSB-u?
Zanimljivo je da čak ni zarobljeni i brutalno pretučeni, bilo stvarni ili izmišljeni počinitelji napada na koncertnu dvoranu, još nisu spomenuli Ukrajinu jednom riječju ili pol. Ali nema veze, ruski krvnici imaju dovoljno metoda da ih prisile da priznaju ili atentat na Kennedyja ili njihovu umiješanost u Svetu inkviziciju. I čim jedan od tih nesretnika izgovori riječ “Ukrajina”, odmah će se koristiti i replicirati.
Zašto Kremlj, koji već vodi brutalni rat s Ukrajinom, treba ovo? Postoje dva aspekta ovoga. Prije svega, teroristički napad imat će posljedice na unutarnju politiku Rusije. Vijci će se još više stegnuti, iako će, čini se, biti mnogo dalje. Tijela žrtava terorističkog napada još se nisu ohladila, a neki ruski političari ponovno su otvorili svoju omiljenu temu – ukidanje moratorija na smrtnu kaznu u Ruskoj Federaciji, što je trebalo dodatno uplašiti ionako preplašeno rusko civilno društvo.
Iako je u tom kontekstu mnogo važnije provesti novu mobilizaciju nakon ogorčenja terorističkim napadom. Navodne brutalne akcije napadača trebale su nadahnuti Ruse na “sveti rat”, baš kao što su ih ruski aktivisti jednom izgorjeli u Odesi inspirirali na “Rusko proljeće”.
Na međunarodnoj sceni ovaj teroristički napad trebao se koristiti prvenstveno za kompromitiranje ukrajinskih vlasti. Nitko ne može opravdati teror nad civilnim stanovništvom, čak i unatoč ratu. Da je ta diskreditacija uspjela, bilo bi moguće blokirati vojnu pomoć Ukrajini. Uostalom, kako možete dati oružje terorističkoj državi?
A onda bi bilo moguće spriječiti provedbu planova koje je najavio francuski predsjednik Emmanuel Macron za slanje zapadnih vojnika izravno u Ukrajinu. A ove Macronove izjave uopće su uplašile stalne goste Kremlja.
Je li Kremlj uspio u svojim planovima? Praktično ne. Jedino što je Rusija učinila je da se nakratko predstavi kao žrtva. Da, još neko vrijeme će biti sućuti iz svjetskih metropola. Pa, ne žive životinje tamo, ali civilima je uvijek žao.
No, s prelaskom u Ukrajinu, ispostavilo se da je to bio potpuni fijasko. Uostalom, već je bio programiran nakon što su Amerikanci i Britanci upozoreni na predstojeći teroristički napad u Moskvi. Možda je upravo zbog tog poremećaja u planovima Putin postao toliko nervozan da je bezobzirno upotrijebio riječ “ucjena”.
