Napad na poslovni i koncertni kompleks u blizini Moskve Gradska vijećnica Crocusa po broju žrtava, to je najveći teroristički čin u Rusiji od napada na kazalište u Dubrovki 2002. godine. Pucnjava se dogodila u petak navečer, 22. ožujka, i od tada su pronađena nova tijela. Ukupno je broj žrtava već premašio 100 osoba, a više od 100 je ozlijeđeno. Iste noći, Istražni odbor Rusije otvorio je slučaj na temelju članka 205 Kaznenog zakona “terorizam”. Sljedećeg dana, šef FSB-a Alexander Bortnikov izvijestio je Vladimira Putina kako su sigurnosne službe uhitile 11 osoba osumnjičenih za umiješanost u napad, uključujući četvoricu izravnih napadača.
Nedugo nakon pucnjave u Gradska vijećnica Crocusa odgovornost za napad preuzela je teroristička organizacija “Islamska država”, zabranjena u Rusiji. Izjavu je na svojim društvenim mrežama objavila agencija Amaq, koja je bliska ISIS-u. Njegovu autentičnost potvrdile su američke novine The New York Times. Međutim, Rusi smatraju da su ta izvješća lažna, kao što je izravno izjavio propagandist i voditelj TV kanala RT Margarita Simonyan. Sugerira se da je u priopćenju ISIS-a korišten predložak koji grupa nije koristila godinama. Općenito, poruka Kremlja je da se ISIS već dugo ne bori aktivno protiv Rusije, a izjave Amerikanaca samo su način da se ukrajinska operacija sakrije pod lažnom zastavom.
Ta bi verzija trebala biti potkrijepljena dokazima koje je navodno prikupio FSB. U subotu, 23. ožujka, služba je izvijestila da su četiri militanata uhićena u regiji Bryansk u blizini granice s Ukrajinom pod sumnjom da su sudjelovali u napadu u blizini Moskve. Prema istražnom odboru, planirali su prijeći granicu s Ukrajinom, gdje su imali svoje veze. Nedostatak je, međutim, što su bjeloruski partneri uspjeli prijaviti da navodni teroristi idu u nešto drugačijem smjeru, a bjeloruski KGB im nije dopustio ulazak u Bjelorusiju.
Krivci su, kao što znate, na vrhu
Kremlj i ruska propaganda ignoriraju bilo kakve netočnosti. Uostalom, s jedne strane, FSB tvrdi da je napad pažljivo pripremljen, oružje je unaprijed isporučeno u skrovište, a napadači su trebali imati obuku puške i, možda, borbeno iskustvo kao dio male formacije. Tijekom akcije kretali su se profesionalno, nisu blokirali sektore vatre i kratko pucali, kako doznajemo iz novina “Izvestia”. Osim toga, ubojice su brzo izašle s mjesta ubojstva prije nego što je ruska garda upala.
Margarita Simonyan, s druge strane, objavila je snimke ispitivanja dvojice pritvorenika. Jedan od njih priznao je da mu je za napad obećano oko pola milijuna Dodao je da se za to pripremio slušajući propovjednikove govore u Telegram. Zastrašen i drhteći poput jasena, čovjek ni na koji način nije nalikovao samouvjerenim militantima iz Gradska vijećnica Crocusa. Drugi čovjek, za kojeg je Simonyan pretpostavio da je trebao biti vođa, izvađen je iz šume u regiji Bryansk krvavog lica. Čovjek nije govorio ruski, pa je morao biti ispitan preko tumača iz Tadžikistana. Pritvaranja su navodno izvršili pripadnici čečenske postrojbe Akhmat, tiktokske vojske Ramzana Kadirova, poznate po svojim prijevarama i insceniranim videozapisima o izmišljenim osvajanjima na prvoj crti bojišnice u Ukrajini.
Od samog početka ukrajinski trag stvarali su propagandni mediji, komentatori i političari. Dmitrij Medvedev, sadašnji zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti i bivša nada Zapada za liberalni zaokret u Rusiji, reagirao je vrlo brzo. “Teroristi razumiju samo teror kao odgovor. Niti jedan sud i istrage neće pomoći ako se na nasilje ne reagira silom, a na smrt se ne reagira pucanjem na teroriste i odmazdom protiv njihovih obitelji”, napisao je u petak na svojim društvenim mrežama. Viktor Bondarev iz Odbora Vijeća federacije za obranu i sigurnost, sa svoje strane, izrazio je uvjerenje da je “ono što se dogodilo u Gradska vijećnica Crocusa, bio je teroristički čin i sabotaža od strane Ukrajine.” A TV kanal u vlasništvu holdinga Gazprom-Media pokazao je falsificirani video u kojem je tadašnji tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost Ukrajine Oleksij Danilov navodno potvrdio da iza napada stoji ukrajinska strana. Kasnije je neovisni portal Meduza utvrdio da su riječi koje se pripisuju Danilovu: “Danas je zabavno u Moskvi, mislim da je jako zabavno. Želim vjerovati da ćemo im češće organizirati takvu zabavu”, rekao je ne on, već šef vojne obavještajne službe Kyrylo Budanov. I to ne na dan terorističkog napada, već u intervjuu tjedan dana ranije.
Međutim, što ukrajinska strana to više poriče, to više – u očima Putinova režima – potvrđuje svoju krivnju. Navodno, UkrajinaDTO je požurio zanijekati svoju umiješanost u teroristički napad u blizini Moskve. Mykhailo Podolyak, savjetnik šefa ureda predsjednika Zelenskija, čvrsto je izjavio da je Ukrajina u ratu s Rusijom, ali – za razliku od Kremlja – ne pribjegava terorističkim metodama. Izjave ukrajinskog Ministarstva vanjskih poslova i ukrajinske obavještajne službe Glavne uprave za obavještajne poslove u Rusiji smatrane su idealnom manifestacijom sindroma “udari u stol, a škare će odskočiti”. Osim toga, Rusi vjeruju u ukrajinsko-anglosaksonsku zavjeru. Stoga je Kremlj ignorirao upozorenje američkog veleposlanstva u Rusiji 8. ožujka o mogućim napadima ekstremista povezanih s ISIS-om u Moskvi. A 19. ožujka Putin ih je prkosno otklonio, nazivajući ih američkom “provokacijom” i “ucjenom”. Sada kada je više od stotinu ruskih građana postalo žrtvom napada, on ne priznaje svoj nemar. Zato je, noć nakon napada, Channel One ruske televizije sugerirao da su američki dužnosnici mogli znati detalje planiranog napada, ali ih nisu podijelili s Rusima.
Počinitelji su imenovani
U subotu popodne, nakon dugih sati šutnje, Putin je napokon sjeo na riječ. U petominutnom govoru priznao je kako četvorica uhićenika i osumnjičeni sudionici terorističkog napada u blizini Moskve bježe prema Ukrajini, gdje je za njih pripremljen granični prijelaz. Najavio je da će službe razraditi cjelokupnu shemu operacije, posebice sa strane potpore. Identificirat će se osobe koje su olakšale bijeg napadača i isporučile oružje u unaprijed pripremljene skrovišta. “Već je očito da smo suočeni ne samo s planiranim terorističkim napadom, već i s pripremljenim masovnim ubojstvima civila i bespomoćnih ljudi […] Kriminalci su hladnokrvno i namjerno otišli ubiti, pucati iz neposredne blizine naše građane, naše djece, poput nacista koji su jednom počinili pokolje na okupiranim područjima. Planirali su organizirati demonstrativno pogubljenje, krvavi čin zastrašivanja”, rekao je Putin. Nakon ovih riječi nema sumnje u ishod FSB istrage.
Uostalom, u Rusiji postoji pravilo da se krivci tamo ne nalaze, već imenuju. Baš kao što se dogodilo u više od jednog političkog atentata ili terorističkog napada. Godine 2015. ubijen je Boris Nemtsov, tada vođa ruske oporbe, gotovo izvan Kremlja. Sigurnosne službe nisu mogle priznati ubojstvo Putinova osobnog neprijatelja, pa je krivnja stavljena na Čečene. Međutim, čini se da je važnija analogija 1999. U to je vrijeme Putin, kao mladom i malo poznatom premijeru, trebao socijalni legitimitet. Kako bi osvojio srca Rusa, odlučio je izazvati drugi čečenski rat. Da bi to učinio, trebao mu je razlog, ali problem je bio u tome što Čečeni jednostavno nisu pružili takav razlog u to vrijeme. Tako se Savezna sigurnosna služba (FSB) bacila na posao, dižući u zrak stambene zgrade u tri ruska grada, uključujući Moskvu. Za napade su krivi čečenski militanti.
Ova shema skreće pozornost ruske oporbe i ukrajinskih posebnih službi. “Ovo je namjerna provokacija Putinovih posebnih službi […] Kremljski tiranin započeo je svoju karijeru takvim zločinima protiv vlastitih građana i slično [засобами] želi ga nastaviti”, izjavio je Andriy Yusov, glasnogovornik Glavne uprave za obavještajne poslove. Mykhailo Podolyak to je jasno dao do znanja tijekom rada ruskih specijalnih službi na terenu: “Nema sumnje da će događaji u moskovskoj regiji pridonijeti porastu vojne propagande, ubrzanoj militarizaciji, širokoj mobilizaciji i, u konačnici, eskalaciji rata. I [вони] također su osmišljeni kako bi opravdali napade na civilne objekte u Ukrajini”. Forum slobodne Rusije objavio je priopćenje u kojem naglašava da vlasti Kremlja možda jednostavno pokušavaju opravdati veću mobilizaciju koje su se Rusi toliko bojali u rujnu 2022. “Ovo je jedina posebna operacija režima za mobilizaciju ruskog društva za rat s Ukrajinom”, zaključili su stručnjaci Foruma. Uostalom, nije slučajno da je prvi put od potpune invazije na Ukrajinu, šef službe za tisak predsjednika Ruske Federacije, Dmitrij Peskov, izravno nazvao posebnu operaciju ratom na dan terorističkog napada.
Tragedija za korištenje
Ključno pitanje danas nije tko je orkestrirao i izvršio državni udar, jer se čini da Kremlj ima odgovore unaprijed. Pitanje je kako će i u koju svrhu Putinov režim iskoristiti ovu sigurnosnu krizu. Najvjerojatnije će biti nekoliko žrtava. Među njima su kritičari Kremlja, ruske javnosti, kao i Ukrajine ili bilo koje druge zemlje u kojoj Rusija namjerava provesti još jednu eskalaciju. Nezapamćen rezultat predsjedničkih izbora daje Putinu zeleno svjetlo za neo-totalitarni zaokret političkog sustava. Teroristički napad, koji navodno podupiru neprijatelji države – Ukrajina, borci ruskog korpusa koji se bore na strani Kijeva, kao i ruska oporba, koja je uglavnom u egzilu – vjerojatno će biti prikladan izgovor za stezanje vijaka političke represije. A ako su Ukrajinci u pravu i Putin se priprema za.Daljnja eskalacija, neće proći bez još jedne mobilizacije. Međutim, ova mobilizacija izaziva otpor u ruskom društvu. Ako je to apsolutno potrebno, Putin se može odlučiti na takav korak, čak i uvođenjem izvanrednog stanja u cijeloj zemlji ili u određenim regijama. Usput, teroristički napad ne samo da stvara ujedinjujući učinak oko zastave, već i savršeno prikriva rastuće troškove agresivne politike ruske vlade. Kremlju postaje sve teže prikriti svoju ekonomsku degradaciju, ogromno povećanje potrošnje oružja nauštrb socijalne komponente i smanjenje Rusije na ulogu manjeg partnera Kine, klijenta Indije, pa čak i Irana.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Izvorni naslov članka: Rosja nie ogląda się na fakty
