U kontekstu kroničnih poteškoća s mobilizacijom i dugotrajne prirode neprijateljstava, predstavnici ukrajinskih vlasti počeli su se čuti razni egzotični prijedlozi. Jedna od njih je mogućnost izuzeća od služenja vojnog roka za osobe koje imaju visoku službenu razinu prihoda.
Razgovori o rezervacijama od mobilizacije otapala Ukrajinaca traju od kraja prošle godine. Istodobno, nitko od javnih osoba ne želi biti glavni inicijator takve opcije “otkupa” od vojne službe. Stoga se informacije prikazuju u medijima bez posebnih imena. Navodno postoji određena tajanstvena skupina ljudi iz Ureda predsjednika, vlade i zastupnika koji aktivno raspravljaju o ovom pitanju. Nije poznato tko su točno ti ljudi. U ovom trenutku u tom pogledu nije donesena nikakva odluka. Iako je premijer Denys Shmyhal rekao da vlada razvija novi sustav odgode služenja vojnog roka, koji će posebno uzeti u obzir plaćanje poreza i iznos plaće.
Ako sumiramo glasine, one se svode na sljedeće. Muškarci koji imaju službene prihode od najmanje 35 tisuća grivna i plaćaju porez na njih moći će izbjeći mobilizaciju: porez na dohodak od najmanje 6, 3 tisuće grivna i jedinstveni socijalni porez od najmanje 7, 7 tisuća grivna. Kao i oni za koje je poslodavac spreman platiti 20 tisuća grivna mjesečno u proračun. S obzirom na prosječne plaće i stanje ukrajinskog gospodarstva, mali dio muškog stanovništva moći će spadati u ovu kategoriju. Uglavnom će to biti stručnjaci u IT području, financije, visoki dužnosnici i najviši menadžment.
U Federaciji poslodavaca objavljene brojke su hladno ispunjene. Jer vjeruju da su takvi iznosi nedostižni za većinu poduzeća. Možda bi posao i dalje razmišljao da se radi o oko 6 tisuća grivna mjesečno za rezervaciju jednog radnika. Istodobno, Vlada ministara doista može imati svoje mišljenje o tom pitanju, koje ne želi oglašavati. Njegova suština je prilično cinična i svodi se na ekonomska i proračunska razmatranja.
S financijske točke gledišta, zaista može biti isplativo popuniti proračun na ovaj način. Rat zahtijeva ogromne izdatke. Naš proračun ovisi o vanjskoj pomoći. I nije sve tako glatko s njom. Vojska mora biti zadržana. To je nemoguće učiniti bez novca. No, postoje sumnje da će legalizacija mogućnosti izbjegavanja mobilizacije za bogate kategorije Ukrajinaca tako ozbiljno popuniti proračun. Iz jednostavnog razloga što je broj građana koji će moći prijaviti značajnu zaradu izuzetno ograničen. U Ukrajini postoji jedva 10% sposobnih osoba čiji prihodi prelaze 35 tisuća grivna. Neki od ovih ljudi će već biti oklopljeni. Stoga se riznica neće nadopunjavati milijardama grivna od samostalnih vlasnika ili programera, kao što misle neki u Kabinetu ministara. Jedini zajamčeni učinak zakonodavnog “mita od mobilizacije” je nagli porast društvene podjele i nepovjerenja u društvo.
Podrivanje ukrajinske nacije iznutra, naravno, jedan je od strateških ciljeva Kremlja. Kada je Putin započeo svoj rat u punom opsegu, očekivao je da u Ukrajini ima mnogo pristaša “ruskog svijeta” koji čekaju svoje “oslobođenje”. To je za ruskog predsjednika osigurala velika peta kolona koja djeluje u Ukrajini. Ovaj izračun kremaljskog diktatora pokazao se pogrešnim. Ali to ne znači da su ruske specijalne službe odustale od svojih pokušaja interne destabilizacije Ukrajine. Neprijatelj koristi i koristit će svaku priliku da podijeli i oslabi jedinstvo Ukrajinaca. Moskva će zasigurno iskoristiti neuspješne i loše osmišljene postupke ukrajinskih vlasti. Igranje na društvenim kontradikcijama omiljeni je trik Kremlja. I radio je više puta u agresivnim kampanjama Moskve.
Klasičan primjer je ukrajinska nacionalna oslobodilačka borba 1917-1921. Početkom 20. stoljeća Ukrajinci su imali priliku oživjeti vlastitu državnost. Ali mnogi faktori su se ispriječili. Jedna od njih je dijabolična sposobnost ruskih boljševika da igraju na društvenim kontradikcijama. Ruski osvajači pod vodstvom Lenjina uspješno su iskoristili nezrelost ukrajinske nacije i političkih elita. Nametnuli su Ukrajincima, koji su bili previše ranjivi na socijalna pitanja, diskurs da ne bi trebali braniti vlastitu državu, koja brani interese “buržoaskih i zemljoposjedničkih elemenata”.
Otrovnom vještom propagandom boljševici su doista uspjeli opiti svijest značajnog broja stanovništva. Bilo je vrlo primamljivo za naivne mase ljudi čuti slatka obećanja “zemlja seljacima”, “tvornice radnicima”, “sva moć Sovjetima”. Cinično manipulirajući populističkim sloganima, Rusija je uspjela zabiti razdor između ukrajinske vlade i društva. Boljševici su posijali nepovjerenje između bogatih i neprivilegiranih slojeva ukrajinske nacije. Postigli smo njegovu fragmentaciju u smislu materijalnog bogatstva i društvenog podrijetla. Ukrajinci nisu bili ujedinjeni kada su imali priliku oživjeti svoju neovisnost početkom dvadesetog stoljeća. I naravno, izgubili su oslobodilačku borbu.
13. ožujka, predsjednik Verkhovne Rada, Ruslan Stefanchuk, odlučio je potražiti povijesne analogije, komentirajući glasine o mogućnosti izuzeća od mobilizacije na temelju razine plaćenih poreza. “U jednom trenutku, ako se ne varam, u dvanaestom ili trinaestom stoljeću, u Engleskoj je postojao ‘porez na kukavičluk’. Kada su platili novac da ne bi vitez. I taj je porez tada postojao u mnogim zemljama”, rekao je. Međutim, dodao je, ne poznaje zemlju u kojoj radi.
Nije dobra ideja postaviti primjer povijesnih normi koje su postojale u dalekoj prošlosti kako bi se organizirao proces mobilizacije. Kada predsjednik ukrajinske Verkhovne Rade, Ruslan Stefanchuk, apelira na srednjovjekovnu povijest, gdje bi vitez mogao otkupiti svoju službu, propušta važan detalj. Takozvani kukavičluk porez je postojao u srednjovjekovnoj Engleskoj. Bio je to poseban porez koji se naplaćivao ljudima koji se nisu željeli boriti u korist kralja (što se smatralo kukavičlukom). Uveden je za vrijeme vladavine kralja Henrika I. (1100.-1135.) i u početku je bio relativno nizak. Međutim, stotinu godina kasnije, iznos se povećao za 300%. Ali to nisu platili pučani, već predstavnici plemstva koji nisu željeli ići u vojsku. Iz jednostavnog razloga što su u to vrijeme vojni poslovi uglavnom bili angažirani u predstavnicima elita i bogatih slojeva. Stoga, ako uzmemo primjer iz doba feudalizma, onda bi, prema pravilima, bogatije, visoko statusne i najutjecajnije osobe uopće trebale biti mobilizirane u redove oružanih snaga. Kao i oni koji su bliski vlastima. I ne obrnuto, siromašni i relativno niski slojevi prihoda, kao što neki državnici sugeriraju.
Ne znamo hoće li se ukrajinske vlasti usuditi uvesti “mito od mobilizacije”. Čini se da su još uvijek svjesni ekstremne nepopularnosti takvih postupaka u društvu. Barem je 11. ožujka član Odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i obavještajnu službu Verkhovna Rada, Fedir Venislavsky, rekao da je vjerojatnost provedbe takve inicijative izuzetno niska, jer je u suprotnosti s načelom jednakosti i društvo je može negativno percipirati, s obzirom na izravnu ovisnost o financijskoj situaciji ljudi.
Ukrajinske vlasti ne moraju stvarati nove linije društvene podjele. I definitivno će doći ako se odobri inicijativa o “otkupu plaća i poreza” od vojne službe. Društveno nezadovoljstvo već se nakupilo u društvu zbog metoda, načela i pristupa mobilizaciji. Ako vlada dopusti bogatima da se ne pridruže vojsci, stvorit će prejak dojam da smo u ratu samo za određene društvene slojeve. I to će biti pravi propagandni dar za neprijatelja. Ne možeš mu dati tako opasne adute.
