Govoreći u Kongresu 7. ožujka s govorom o stanju Unije, američki predsjednik Joe Biden spomenuo je Ukrajinu, potrebu za njezinom potporom i njezinu odlučujuću ulogu u odvraćanju Rusije nekoliko puta. I što je najvažnije, o opasnosti koju predstavlja Putin, o potrebi da ga se zaustavi.
“Ako netko misli da će Rusija stati u Ukrajini, siguran sam da neće. Ali Ukrajina ga može zaustaviti ako podržimo Ukrajinu i osiguramo joj oružje. Moja poruka predsjedniku Putinu je jednostavna. Nećemo odustati, neću odustati. Moramo zaustaviti Putina! Ako Sjedinjene Države napuste Ukrajinu, Ukrajina će biti u opasnosti, Europa će biti u opasnosti, svijet će biti u opasnosti”, upozorio je Biden.
Ali jesu li ta upozorenja došla do ušiju, mozga i srca američkog naroda? Pretpostavljam samo djelomično. Da, većina Amerikanaca, prema nedavnim anketama, još uvijek odobrava vojnu pomoć Ukrajini, iako ta javna potpora polako, ali sigurno pada. Posebno su mnogi protivnici ukrajinske potpore među republikanskim biračkim tijelom, posebno MAGA (Make America Great Again), odnosno gorljivi obožavatelji bivšeg predsjednika Donalda Trumpa. Iako ih je relativno dovoljno među demokratskim biračkim tijelom i takozvanim neutralcima.
Nakon dvije godine najkrvavijeg rata 21. stoljeća, nakon Buche, Mariupola i raketnih napada na mirne ukrajinske gradove, još uvijek ne vjeruju da Vladimir Putin može biti prijetnja. Ok, da pojasnim: prijetnja njima, Amerikancima, jer je tako daleko, negdje preko oceana.
Moram ih razočarati, čisto geografski – ne tako daleko. Udaljenost između ruske Kamčatke i američke Aljaske, odvojena Beringovim tjesnacem, iznosi oko 86 km. Ako uzmemo u obzir ruske i američke otoke u ovom tjesnacu, tada će se udaljenost smanjiti na 4 km.
Iako je jasno da u našem slučaju ne govorimo o fizičkoj geografiji. Jasno je da bez obzira na udaljenost između Sjedinjenih Država i Ruske Federacije, bez obzira na vrijeme leta projektila, Rusija bi se teško usudila napasti najmoćniju državu na svijetu. Jer ona jasno razumije kako će to završiti za nju.
Umjesto toga, radi se o političkoj geografiji, odnosno geopolitici. I to je geopolitička ravnoteža koju Rusija tako tvrdoglavo pokušava uništiti svojim agresivnim akcijama, prvenstveno u Ukrajini.
“Oni ne razumiju da ćemo, ako ga mi (zapadni svijet) sada ne porazimo (Putina), ohrabriti tiranine diljem svijeta”, rekla je Tamar Jacoby, poznata novinarka i spisateljica, direktorica projekta Nova Ukrajina u Kijevskom institutu za progresivnu politiku, u intervjuu listu Nova istočna Europa.
Sugovornik je izrazio nadu da će američki Kongres na kraju odobriti paket pomoći za Ukrajinu, koji se čeka od listopada prošle godine. Iako je sa zabrinutošću dodala kako bi paket mogao biti izrezan.
“Istodobno, bojim se da će, čak i ako zakon bude usvojen, to biti posljednji američki paket pomoći za Ukrajinu. Potpora SAD-a Ukrajini se smanjuje. Ako je na početku potpune invazije 60 do 80 posto Amerikanaca podržavalo Ukrajinu, sada je potpora pala na 50-60 posto. Ako Donald Trump bude ponovno izabran za predsjednika, bojim se da će američka pomoć u potpunosti prestati. Ali čak i bez Trumpa, američki interes i zabrinutost zbog rata se smanjuju”, zabrinut je Jacoby.
Usporedila je SAD sa uspavanim zmajem. Ovdje drijema kada, na primjer, Europu proguta plamen rata. Uostalom, mnoge važne osobe u američkoj povijesti, uključujući Thomasa Painea i Thomasa Jeffersona, ponovile su: “Klonite se Europe.” Ali onda se dogodi nešto poput napada na Pearl Harbor ili 11. Sjedinjene Države se bude, interveniraju u sukobu i rješavaju ga u korist strane za koju su se zauzele.
Dakle, je li stvarno potrebno da netko izravno udari na američki teritorij? Neobavezan. Na primjer, u Prvom svjetskom ratu Amerikanci su intervenirali bez, da tako kažemo, faktora boli. Uostalom, mogli su ignorirati europski dio Drugog svjetskog rata, ali još uvijek nisu svoje bivše saveznike prepustili na milost i nemilost sudbini.
Pitam se bi li si Hitler dopustio tako rizičnu vojnu kampanju da je znao da će se prije ili kasnije vojnici pod zvijezdama i prugama pojaviti s druge strane bojišnice. Možda i ne. Možda bi se ograničio na aneksiju Sudetenlanda i Anschlussa iz Austrije. Za Wilhelma II iz Hohenzollerna gotovo je sigurno da bi odustao od svojih agresivnih namjera da je znao da će Antantu ojačati Amerikanci. To jest, onda Prvi svjetski rat možda nije počeo. Barem je to mišljenje koje su izrazili mnogi pristaše alternativne povijesti.
Sada je pitanje: bi li se Puti usudilaBi li bilo moguće pokrenuti veliku invaziju na Ukrajinu da je znala da će prije ili kasnije Sjedinjene Države poslati svoju Drugu flotu da pomogne oružanim snagama Ukrajine? Vjerojatnije ne nego da. Ali ovdje uopće ne ulazimo u bitologiju. Putin je sa sigurnošću znao da neće biti američke intervencije. Uostalom, Joe Biden je nekoliko puta uoči invazije dvosmisleno izjavio da nijedan američki vojnik neće biti poslan u rat u Ukrajini. Konačno, u gore spomenutom govoru o stanju Unije, američki predsjednik još je jednom naglasio da na teritoriju Ukrajine neće biti američkih vojnika.
Još uvijek ne razumijem zašto bih ovo javno rekao ako nitko ne vuče jezike. Da putinu olakša stvari, tako da se on, jadnica, ne brine: što ako Amerika intervenira? Mirno raditi svoj posao uništavanja Ukrajine i Ukrajinaca?
U tom kontekstu iznenađujuće me impresionirala izjava francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o mogućnosti slanja zapadnih vojnika u Ukrajinu. Najvjerojatnije je francuski vođa blefirao, jer je malo vjerojatno da će se postrojbe zajedničkog kontingenta zemalja članica NATO-a pojaviti na ukrajinsko-ruskom frontu. Čak je i francuska Legija stranaca, mislim, beskorisna za čekanje u Ukrajini. Međutim, riječ nije vrabac. Izjava je proglašena, čulo ju je dvadesetak vođa zapadnih sila, a zatim i cijeli svijet. Putin je to čuo. I, vjerojatno, uopće nije bio utješen.
Koja je cjelina, da tako kažemo, Macronove izjave? Činjenica da stavlja Kremlj u situaciju neizvjesnosti: “Što ako ovo nije blef?” To čini Kremlj redovitim nervoznim, opreznim. To ih tjera da misle svojom glavom: “Jesmo li prešli crvene linije koje je nacrtao gospodin Macron?”
To jest, Putin je pogođen vlastitim oružjem. Macron je stavio ruskog vođu u stanje strateške neizvjesnosti, u koje je sam Putin toliko volio voditi zapadni svijet (a ne samo zapadni). Francuski vođa pokazuje svojim kolegama kako se nositi s takvim ometačima globalnog mira kao što je Putin. Svoju taktiku uspoređuje s Bidenovom taktikom sa svojim bezubim uvjeravanjima o nemiješanju, pokazujući krajnju neučinkovitost takvog pristupa. Istodobno, Macron, da tako kažemo, uključuje osigurač protiv Trumpovog izolacionizma ako bude izabran za sljedećeg predsjednika SAD-a. Vrijedi ponovno citirati Tamara Jacobyja: “Po mom mišljenju, previše je pojednostavljeno misliti da će se sve loše završiti samo zato što Trump postaje predsjednik. Čak i Ukrajinci tako kažu. Također mislim da bi do trenutka kada Trump postane predsjednik Europa mogla biti toliko jaka da Trumpovo predsjedništvo neće nužno dovesti do katastrofe. Barem se nadam da je tako.”
