Ubrzo su prošle dvije godine od ruske agresivne invazije na Ukrajinu. Sjećate li se kako su pesimistični zapadni političari procijenili šanse Ukrajinaca da se odupru ruskoj invaziji u prvim danima punog rata? Čak su se i naši glavni obrambeni partneri, Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, više oslanjali na gerilsko ratovanje i stoga su nam pružili odgovarajuće oružje: prijenosne protutenkovske sustave NLAW i Koplje, Stinger MANPADSručno oružje. Međutim, Oružane snage Ukrajine pokazale su da su u stanju izdržati udarac i uzvratiti neprijatelju, čak i tako moćnom kao što je “druga vojska svijeta”. Stoga je scenarij gerilskog ratovanja nestao za nekoliko dana.
Čim je prošao prvi šok donositelja odluka u Bruxellesu i Washingtonu, počeli su odlučivati o pružanju Ukrajini mnogo moćnijeg oružja, prvenstveno artiljerije. Prvo je postignut konsenzus o prijenosu oružja i streljiva sovjetskog stila ukrajinskoj vojsci, koja je još uvijek ostala u arsenalima relativno novih članica NATO-a. Zatim su došle haubice “tri sokola”, itd., Itd., Itd.
Na Zapadu je artikulirana hrabra formula za vojnu pomoć: podržati Ukrajinu koliko god je potrebno. Međutim, sama provedba takve formule nije se pokazala tako hrabrom. Opskrba vojnom opremom (bilo iz političkih ili tehničkih razloga) smrtno je odgođena, što je uzrokovalo mnoge probleme ukrajinskim vojnicima na fronti. Na kraju, ova plahost bila je glavni razlog stvarnog neuspjeha “velike ofenzive” koja je započela u ljeto 2023. godine.
A sada, gotovo dvije godine nakon početka sveobuhvatnog rusko-ukrajinskog rata, retorika zapadnih političara počela se mijenjati. Danas više ne izgleda kao agresivni Filipovi od prije dvije godine, već izgovor. I umjesto “koliko nam treba”, sve više čujemo “koliko god možemo”.
Protekla godina 2023. ostat će upamćena ne samo po neuspješnoj ukrajinskoj ofenzivi protiv duboko ešalonirane ruske obrane u regiji Kherson i Zaporizhzhia, već i po neispunjenim obvezama europskih saveznika. O tome najrječitije svjedoči situacija s školjkama. Još u ožujku prošle godine Europska unija obećala je Kijevu milijun topničkih granata u roku od 12 mjeseci. Međutim, do kraja 2023. isporučeno je samo 300 tisuća. A budući da, unatoč svim najnovijim vojnim tehnologijama, to je artiljerija, njezina sposobnost pružanja “vatrene vatre” ostaje najučinkovitiji način probijanja neprijateljske obrane (uostalom, kao i odvraćanja tuđeg napada), glavni logistički razlog neuspjeha ukrajinske ofenzive postaje jasan. Iako znamo da je to daleko od jedinog problema s vojnom pomoći.
Hoće li “problem s školjkama” biti riješen ove godine? Imamo veliku nadu u ovo. Štoviše, sve više europskih zemalja članica NATO-a shvaća jednostavnu istinu: ako Ukrajina ne koči rusku invaziju, morat će se uključiti u izravnu bitku. Morat ćemo poslati naše momke u krvavi rat. Iako se to moglo izbjeći uz nisku cijenu – brzi razvoj obrambene industrije kako bi se pouzdano zadovoljile sve vojne potrebe Oružanih snaga Ukrajine.
Budući da je ukrajinska ofenziva bila gotovo neuspješna 2023. godine, početkom ove godine podređeni generala Valerija Zaluzhnyija morat će se prebaciti na aktivnu obranu najmanje nekoliko mjeseci. Međutim, pitanje eventualne ostavke vrhovnog zapovjednika još nije riješeno. S jedne strane, ima dovoljno insajderskih informacija da se Zaluzhnyi još uvijek ruši. S druge strane, on sam, kao da se ništa nije dogodilo, objavljuje na web stranici kanala CNN njihovu viziju nove strategije za rat protiv Rusije. Zaluzhnyijev članak naslovljen je “Dizajn rata se promijenio”. Autor poziva na stvaranje novog državnog sustava tehnološke prenamjene ukrajinske vojske. Prije svega, govorimo o razvoju bespilotnih borbenih sustava za smanjenje ljudskih gubitaka. Prema njegovu mišljenju, obuku vojnika također treba prilagoditi novim mogućnostima i postojećim ograničenjima.
“Bespilotni sustavi, zajedno s drugim novim vrstama oružja, gotovo su jedino sredstvo za izlazak iz vojnih operacija u pozicijskom obliku, koje su za Ukrajinu na vrijeme neprofitabilne iz više razloga”, kazao je Zaluzhnyi. Po njegovom mišljenju, možda je glavna opcija za stjecanje prednosti ovladavanje cijelim arsenalom najnovijih, iznimno učinkovitih i relativno jeftinih sredstava koja se brzo razvijaju. “To je pokušaj iskorištavanja postignuća napretka u razvoju najnovijih tehnologija koje će nam omogućiti pobjedu u znanstvenoj, tehničkoj, tehnološkoj i taktičkoj bitci i dovesti ne samo do bezuvjetne pobjede, već i do gospodarstva i očuvanja resursa i od strane Ukrajine i naših partnera”, pojasnio je vrhovni zapovjednik.
Nemoguće je ne složiti se s njim. Međutim, o vlastitoj obnoviPotrebno je vrijeme, “a neprijatelj napada i bori se svom snagom.” Stoga se važnost zapadne vojne pomoći nipošto ne smanjuje, već upravo suprotno. I Sjedinjene Države igraju ključnu ulogu ovdje. Dakle, najfriškije je to što je američka pomoć pala posljednjih tjedana. Problem su partizanski sukobi u Washingtonu.
Najnoviji obrambeni paket, koji je Washington predstavio 28. prosinca, bio je iznimno skroman u volumenu – uglavnom streljivo vrijedno oko 250 milijuna dolara. Nadalje, sve će ovisiti o dobroj volji kongresnika: hoće li glasati za novi paket vojne pomoći Ukrajini vrijedan 60 milijardi dolara ili ne. A ako je za SAD to stvar političke borbe, onda je za Ukrajinu to zapravo život i smrt.
Dok su američki zakonodavci uronjeni u složenu unutarnju političku borbu među sobom, Ukrajina će se morati snaći s uglavnom europskom potporom i onim što može dobiti sama. Trenutno postoji prilično kritična situacija sa streljivom za ukrajinsku protuzračnu obranu. S početkom najhladnijih tjedana zime, Rusija je nastavila masovne napade na kritičnu infrastrukturu s desecima raketa i dronova kamikaza. Do sada su još uvijek relativno uspješno srušeni, ali bez nadopunjavanja zaliha streljiva to neće moći dugo trajati. Uskoro bi mogao doći trenutak strašnog izbora kada će ukrajinske zračne snage morati donijeti teške odluke o tome na koje neprijateljske rakete pucati, a koje dopustiti da pogode svoje ciljeve. I čim Ukrajina konačno ostane bez streljiva za svoje protuzrakoplovne raketne sustave, Rusija će moći aktivnije pustiti svoje borbene zrakoplove u pogon. A onda će zračne bombe, koje imaju mnogo puta veću razornu moć od bespilotnih letjelica i raketa, također letjeti u mirnim ukrajinskim gradovima.
Srećom, Japan je neočekivano posudio svoje prijateljsko rame. Složila se vratiti svoje protuzrakoplovne raketne sustave i streljivo Patriot Sjedinjenim Državama. A to će zauzvrat omogućiti Pentagonu da nastavi održavati Ukrajinu od vlastitih vojnih rezervi.
Međutim, glavni problem na fronti 2024. godine, kao što je već spomenuto, ostat će takozvana “glad za školjkama”. Rusija sada, nažalost, još uvijek ima mnogo razvijeniju i mobiliziraniju vojnu industriju i sposobna je proizvesti više streljiva nego sve zemlje NATO-a zajedno. I možemo samo njegovati nade da će u narednim mjesecima Europska unija reorganizirati svoj vojno-industrijski kompleks i da će se situacija radikalno promijeniti. Jer u EU-u postoji više nego dovoljno potencijala. Jedino što nedostaje je politička volja.
Ne polažemo ništa manje nade da će u proljeće ove godine Ukrajina dobiti ozbiljan poticaj za rat u zraku. Govorimo, naravno, da će zemlja uskoro početi primati prve borbene zrakoplove F-16. To će pružiti i učinkovitiju protuzračnu obranu i izravnu protuuslugu ruskim lovcima i napadnim zrakoplovima. Osim toga, ovi zrakoplovi su pažljivo razvijena i dokazana platforma za uporabu brojnih zračnih bombi i raketa dizajniranih za pogađanje ciljeva na kopnu, u zraku i na moru. Ako se isporučuju s komunikacijskim modulima Veza-16, to će ukrajinskim pilotima omogućiti primanje podataka o neprijateljskim ciljevima u stvarnom vremenu, pa čak i letenje s isključenim radarima, koristeći informacije iz NATO-ovih izviđačkih sustava, bespilotnih letjelica i radarskih zrakoplova AWACS. Takav razvoj događaja razbit će ne samo svu logistiku koju su izgradili Rusi, već i cijeli sustav ratovanja, kada je nebo ostalo pod ruskom kontrolom. Rusi će morati nastaviti povlačiti svoje borbene zrakoplove, posebno helikoptere, daleko od bojišnice. Stoga zloglasni ruski jurišni helikopteri Ka-52 Alligator više neće moći nanijeti našim trupama tugu koju su izazvali prošlog ljeta tijekom aktivne faze ukrajinske ofenzive. Uostalom, oni su postali najveća glavobolja za ukrajinska oklopna vozila.
Također se nadamo da će, kada Sjedinjene Države konačno odmrznu vojnu pomoć, Ukrajina konačno dobiti dovoljan broj operativno-taktičkih raketa dugog dometa ATACMS. Prvi od njih, opremljen kazetnim bojnim glavama, već je vrlo učinkovito korišten protiv ruskih zračnih baza na okupiranim područjima i na pripojenom Krimu. Ako ih Kijev primi više, to će postati ozbiljan strateški problem za Kremlj – kako u helikopterskom zrakoplovstvu, tako i u logističkoj potpori grupiranju postrojbi na jugozapadnom i južnom bojištu.
Njemačke dalekometne krstareće rakete također bi nam ovdje bile vrlo korisne BIK. Stoga se nadamo da će Berlin konačno pozitivno riješiti pitanje njihovog transfera, koji visi u zraku više od godinu dana. A onda će situacija za ruske okupacijske snage u Khersonu, Zaporizhzhiji i Krimu biti još veća složenije. Možda će konačno biti moguće jednom zauvijek isključiti prokleti Kerch most.
U svakom slučaju, najvažnija stvar za Kijev ove godine bit će odmrzavanje američke vojne pomoći. Nadamo se da će redovito stizati, barem do predsjedničkih izbora u studenom. Manje hitna, ali ne manje važna, je mobilizacija europske obrambene industrije kako bi se povećali kapaciteti za proizvodnju streljiva. Bez rješavanja ova dva pitanja, Ukrajini će biti teško računati na pobjedu.
