Treba li se Zapad pripremiti za veliki rat s Rusijom? Apsolutno, da. Hoće li stvarno doći do toga? Vjerojatnije ne nego da. Iako nedavni događaji i agresivne izjave ruskog vodstva sve više prevaguju prema pozitivnom odgovoru na drugo pitanje.
Jedan od čelnika Sjevernoatlantskog saveza, odnosno predsjednik Vojnog odbora NATO-a, admiral Rob, rekao je u razgovoru s novinarima nakon sastanka Vijeća NATO-a i Ukrajine da bi se europske zemlje trebale pripremiti za sveobuhvatni rat s Rusijom, koji bi mogao započeti u sljedećih 20 godina.
“Moramo shvatiti da činjenica da živimo u stanju mira nije neka prirodna dana. I zato se pripremamo za sukob s Rusijom. Ali rasprava je mnogo šira. To je i industrijska baza i ljudi koji trebaju shvatiti kako imaju svoju ulogu”, izjavio je Bauer, a prenio list Daily Telegraph.
Mnoge europske zemlje već su jasno shvatile tu opasnost i započele aktivne pripreme za suočavanje s njom potpuno naoružane.
Ovotjedne popularne njemačke novine Bild Pozivajući se na tajni dokument njemačkog Ministarstva obrane, Njemačka je objavila članak o tome kako se Bundeswehr posebno i NATO općenito pripremaju za rusku invaziju. Autori, poznati vojni stručnjaci Julina Röpke i Georgius Xanthopoulos, sugeriraju da će Kremlj započeti moguće akcije u tom smjeru već u veljači ove godine. Započet će, naravno, ne izravnim napadom na teritorij zemalja članica NATO-a, već hibridnim sukobom. Međutim, s vremenom može doći do izravnih vojnih sukoba.
“Ovo je scenarij obuke koji opisuje korak po korak, iz mjeseca u mjesec, kako će se Putin ponašati i kako će se NATO braniti. Prema scenariju Bundeswehra, eskalacija će eskalirati za samo nekoliko tjedana. Borbe će uskoro početi, bit će uključeni deseci tisuća njemačkih vojnika”, predviđaju autori članka događaje. Po njihovom mišljenju, prvo prikriveni, a zatim sve otvoreniji, ruski napad na Zapad započet će u srpnju.
Jasno je da će, ako Putin ipak odluči napasti zemlje NATO-a, prve žrtve agresije biti baltičke zemlje – Litva, Latvija i Estonija. Tamo ima dovoljno građana koji govore ruski, od kojih su mnogi za Kremlj. Oni mogu postati peta kolona iz koje će početi ruska hibridna agresija. Tako se 2014. odvijala FSB operacija pod kodnim imenom “Donbas Spring”.
Jedan od scenarija koje su opisali zapadni stručnjaci izgleda ovako. Rusija, javno izražavajući ogorčenje što se Baltičko more pretvorilo u “unutarnje JEZERO NATO-a”, povlači viteški potez i otvara “zračni most” kako bi “spasila stanovništvo enklave Kalinjingrad od humanitarne katastrofe”. Ruski civilni zrakoplovi letjet će kroz litavski zračni prostor bez dobivanja dozvole od Vilniusa. Ako su litavske vlasti oprezne s oštrim mjerama odmazde, tada će Rusija, vidjevši nekažnjavanje svojih postupaka, postupno povećavati stupanj sukoba, sve do postupnog oduzimanja koridora Suwałki. Ako litavsko ratno zrakoplovstvo ometa ruske letove ili čak ruši prekršitelje zračnog prostora, Moskva će odgovoriti pokretanjem “osvetničke akcije”, odnosno izravne invazije.
Što je to u tim scenarijima što me osobno uznemiruje? Prije svega, potpuno im nedostaje analiza iskustva rusko-ukrajinskog rata. Štoviše, uopće ne postoji ukrajinski faktor. Kao da činjenica gubitka Ukrajine, potpuni poraz Oružanih snaga Ukrajine više nije upitan. Sada smo svjedoci potpuno različitih događaja. Rusi, pokušavajući napasti ukrajinske položaje, staviti tisuće svojih vojnika, izgubiti stotine oklopnih vozila, ali nisu uspjeli postići više ili manje značajan napredak u ofenzivi. Umjesto toga, ukrajinska vojska u posljednje vrijeme postiže nevjerojatan napredak u uništavanju ruske pomorske i zračne flote, rušenju sjedišta i skladišta, uništavanju logističkih lanaca i tako dalje.
Teško je zamisliti da bi, s tako teškom ukrajinskom frontom, Rusija dopustila sebi da zaglibi u novoj vojnoj avanturi. Iako nam isto iskustvo ukrajinske invazije govori da od Putina možemo očekivati najluđe budalaštine.
Međutim, kao što je već spomenuto, ukrajinski faktor neće ići nigdje. Ali to neće biti jedini koji će biti odvraćajući. Uostalom, što razlikuje uvjetnu ukrajinsku situaciju od uvjetne baltičke? Naravno, baltičke zemlje pripadaju NATO bloku. Tako bi pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima mogla potaknuti ruskog diktatora na nove podvige. Tada bi Sjedinjene Države ušle u prijelazno razdoblje na nekoliko mjeseci. I u ovom trenutku, Rusija bi mogla iskoristiti moguću paralizu američkog političkog sustava i napasti zemlje članice NATO-a, nadajući se da se tada Sjevernoatlantski savez neće moći učinkovito uključitiČlanak 5 njegovih Statuta.
Međutim, te bi nade a priori bile uzaludne. Jer članstvo baltičkih zemalja u NATO-u nije samo status i relevantni sporazumi. Važno je podsjetiti da su u Litvi, Estoniji i Latviji (čak iu Poljskoj) kontingenti iz drugih zemalja NATO-a već raspoređeni – iz Sjedinjenih Država, Njemačke, Kanade, Velike Britanije itd. Iako su ti kontingenti mali, unutar bataljuna, njihova prisutnost jamči vojnu pomoć uključenim zemljama. I to ne isto kao u Ukrajini – s ograničenim rasponom oružja i novca, već svim mogućim sredstvima, uključujući raspoređivanje novih vojnih kontingenata za izravno sudjelovanje u ratu. Ne samo da će rakete letjeti na ruski teritorij SKALP i Olujna sjena, ali i mnogo moćniji – BIK i ATACMS. Naravno, to neće učiniti bez Tomahawk. Višenamjenski lovci četvrte generacije uletjet će u ruski zračni prostor F-18, Eurofighter tajfun, Gripen, Borci pete generacije F-22 i F-35, B-2 Spirit stealth bombarderi itd. Ukratko, “druga vojska svijeta” bila bi izrezana na komade. I, uvjeren sam, Kremlj je toga očito svjestan.
Iako, opet, da je Putin donio samo racionalne odluke, teško bi se usudio napasti Ukrajinu u velikim razmjerima. Ali sama činjenica da je ruska vojska zaglibila u Ukrajini nedvosmisleno jamči da se trenutno neće dogoditi invazija Kremlja na teritorij NATO-a. I to će se nastaviti sve dok se Ukrajina bori i ima odgovarajuće resurse za to. Posao Zapada, koji svim silama pokušava izbjeći izravan vojni sukob s Rusijom, bezuvjetna je pomoć Ukrajini svim vrstama oružja.
Zaključno, želio bih još jednom citirati admirala Roberta Bauera: “Ukrajina će imati našu podršku svaki dan, jer će ishod ovog rata odrediti sudbinu svijeta … Ukrajinski narod i ukrajinska vojska brane demokraciju na način koji svijet nikada prije nije vidio. U tami rata, oni su svjetionik koji pokazuje cijelom svijetu što znači boriti se za ono u što vjerujete.”
