25. siječnja obožavatelji sadašnjeg ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog trebali bi proslaviti njegov rođendan. Međutim, sve proslave, službene i neslužbene, otkazane su zbog vijesti o nesreći uoči ruskog vojnog transportnog zrakoplova Il-76. Ranije bi takve vijesti samo pridonijele našem svečanom raspoloženju. Ali ne i ovaj put. Jer ruska strana tvrdi da je u vrijeme pada u napadu bilo 65 ukrajinskih ratnih zarobljenika. Je li to stvarno slučaj?
Jasno je da vjerovati vođama Kremlja znači uopće ne poštivati sebe. Njihove laži mogu se lako prepoznati po činjenici da pomiču usta. Očito i ovaj put lažu. Ali problem je u tome što pod tom laži Rusi mogu lako ubiti istih 65 Ukrajinaca ili prikriti svoj zločin masovnog ubojstva počinjenog ranije.
I ovdje, da bih razumio situaciju, još jednom ću pokušati koristiti koncept post-istine. To jest, stvaranje situacije u kojoj je istina zamagljena, činjenice se zamjenjuju emocijama, stvarnost se zamjenjuje željom ili strahom.
Sjećate li se kako se to dogodilo s još jednom zrakoplovnom nesrećom – MH17 u srpnju 2014.? Kako bi prikrili istinu da su ruski vojnici srušili putnički Boeing 777 uz sankciju Vladimira Putina, zbog čega je poginulo oko tri stotine ljudi, uključujući malu djecu, Rusija je počela proizvoditi verziju za verzijom. Nije važno što je jedno proturječilo drugome i bilo ga je relativno lako izložiti. Glavna stvar je napraviti budalu od prosječnog čovjeka na ulici, koji bi na kraju odustao i odlučio da je u osnovi nemoguće doći do istine. Kremlj je putem medija pod svojom kontrolom pokrenuo lažnjake o ukrajinskim napadnim zrakoplovima koji su navodno srušili putnički zrakoplov. Čak je i državni TV kanal objavio grubo izrađenu lažnu fotografiju ukrajinskog borbenog zrakoplova pored Boeinga 777. Zatim je uslijedila bajka o “španjolskom dispečeru Carlosu” koji je čudesno radio u ukrajinskoj zračnoj luci. Na kraju se pojavila tvrdnja da je sustav protuzračne obrane Buk koji je srušio MH17 pripadao Oružanim snagama Ukrajine i da je granatiranje provedeno s teritorija pod kontrolom Kijeva. Temeljite istrage koje je prvo proveo Bellingcat, a zatim i Međunarodni zajednički istražni tim, nedvosmisleno su dokazale da je Rusija kriva. Istragom je jasno utvrđena vojna postrojba iz koje je Buk doveden, put njezina kretanja i svi oni koji su sudjelovali u zločinu.
Trenutna situacija je malo drugačija od one od prije gotovo deset godina. Službeni ruski izvori trenutno se jednoglasno pridržavaju jedne verzije. Pokušajmo to formulirati. Dakle, prema Rusima, vojni transportni zrakoplov Il-76 navodno je prevezao 65 ukrajinskih ratnih zarobljenika, koji su navodno trebali biti razmijenjeni na granici s regijom Harkiv. Kao što je to učinjeno više puta. Ruski dužnosnici tvrde da je ukrajinska strana unaprijed obaviještena o ruti zrakoplova i njegovim putnicima. Navodno je, unatoč njihovoj svijesti o situaciji, ukrajinska vojska srušila zrakoplov sustavima protuzračne obrane prilikom slijetanja u zračnu luku Belgorod. Prema Ministarstvu obrane Ruske Federacije, zrakoplov su srušile Oružane snage Ukrajine kako bi “optužile Rusiju za uništavanje ukrajinske vojske” i navodno na taj način blokirale razmjenu zatvorenika.
Glavna ruska propagandistica, šefica državnog TV kanala RT, Margarita Simonyan, čak je objavila popis ukrajinskih ratnih zarobljenika koje je zrakoplov navodno pretresao. Ali odmah je dobila punkciju, jer je vojnik koji je već ranije razmijenjen pronađen na objavljenom popisu.
Osim toga, velike sumnje u službenu rusku verziju nastale su zbog broja mrtvih Rusa. Prema njima, 65 zatvorenika pratila su samo tri čuvara. A što mi, obični građani, znamo o prijevozu zatvorenika avionima? Osim onoga što su vidjeli u kultnom američkom akcijskom filmu “Zračni zatvor” s Nicolasom Cageom u naslovnoj ulozi. Sjećate li se što je moćan i dobro obučen konvoj pratio zatvorenike? I to unatoč činjenici da je zrakoplov bio posebno opremljen upravo za takvu svrhu. Postojali su kavezi za posebno opasne kriminalce, a ostali su bili vezani nogama i rukama za svoja mjesta.
Očito je da nesuđeni IL-76 nije imao ni blizu takve opreme, jer se koristio u razne svrhe, uključujući prijevoz oružja i streljiva. Prema tome, konvoj je morao biti mnogo moćniji. Prema propisima ruske vojske, trebalo bi biti najmanje pet puta više stražara. Evo još jedne velike nedosljednosti.
Idemo dalje. Oskudni podaci i video snimke pokazuju da se srušeni zrakoplov nije kretao sa sjeveroistoka na jugozapad prije pada, kao što bi trebao biti prema prilaznom prilazu, već s juga ili jugozapada na sjever. To jest, ovako bi poletio s aerodroma, a ne sletio. Pa zašto bi ovaj avion, koji je doveo zatvorenike, morao letjeti s njima u nepoznatom smjeru.
Da, ovaj zaključak donose stručnjaci Izrađeni su na vrlo ograničenom materijalu, tako da ništa ne možete sa sigurnošću reći. Međutim, sve sumnje u kretanje zrakoplova mogle bi se otkloniti podacima s web stranice Flightradar. Ali ne. Jer se iz nekog razloga avion kretao s isključenim transponderom. Zašto? Na primjer, kako bi se zakompliciralo utvrđivanje istine o uzrocima katastrofe, jer bi ta istina očito bila neugodna za rusku stranu. Opet, ista post-istina.
Osim gore navedenog, postoji još jedna alarmantna točka. Činjenica je da službeni Kremlj do sada nikada nije prepoznao činjenicu da je Ukrajina srušila ruske vojne zrakoplove. Štoviše, nije dao informacije o tome što i kako je uništeno. Prisjetimo se barem nedavnih slučajeva kada je Rusija tvrdoglavo odbila priznati ili tri uništena lovca-bombardera Su-34 iznad okupiranog dijela regije Kherson, ili leteći radar A-50 iznad Azovskog mora i mjesto zračnog zapovjedništva Il-22M11 srušeno tamo. Iako ne, nešto se moralo reći o posljednja dva, ali Kremlj je odlučio lagati o pogrešci vlastite protuzračne obrane i rušenju dva važna i vrijedna zrakoplova “prijateljskom vatrom” samo da ne prizna da je to posao ukrajinske vojske.
Zašto postoji takva neuobičajena informacijska aktivnost o IL-76? Možda je to upravo zato što ovdje govorimo o informacijskoj i propagandnoj operaciji.
Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov bio je na putu za New York na sastanak s glavnim tajnikom UN-a Antóniom Guterresom i očajnički mu je trebao razlog da se žali na “okrutnost Ukrajinaca” na najvišoj međunarodnoj razini. U tu svrhu provedene su “specijalne operacije” za granatiranje Belgoroda, Donjecka, a sada i zrakoplova sa zatvorenicima. Rusija se morala predstaviti kao žrtva, prebaciti krivnju s bolne glave na zdravu. I također imati argumente da uvjere zapadne političare da Ukrajini ne daju više oružja. Jer ukrajinski vojnici navodno granatiraju mirne ruske gradove i zrakoplove zapadnim oružjem.
Sada o ukrajinskoj strani. Kakvo ponašanje treba slijediti? Savjetovao bih, s jedne strane, da budete što suzdržaniji u procjenama, a s druge strane, da budete što otvoreniji u pružanju informacija koje su bezopasne za našu sigurnost. Do sada je službeni Kijev napravio nekoliko pogrešaka u pokrivanju incidenta u regiji Belgorod. U početku su postojale bravurozne izjave o rušenju aviona, a onda su nekako nespretno otkazane. Što je već bacilo sjenu sumnje na situaciju. Nadalje, nije bilo jasne izjave o postupku razmjene zatvorenika, o tome koje je informacije ruska strana pružila i što nije pružila.
Samo nekoliko sati kasnije, kada je vijest već kružila u svim svjetskim medijima, pojavila se izjava Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane Ukrajine. “Danas (24. siječnja – ed.) Trebala je doći do razmjene zatvorenika, koja se nije dogodila. Prema ruskoj strani, to se dogodilo kao rezultat rušenja ruskog zrakoplova Il-76, koji je navodno prevozio naše zatvorenike. Trenutno nemamo pouzdane i sveobuhvatne informacije o tome tko je točno bio u zrakoplovu i u kojoj količini”, navodi se u priopćenju.
Nadalje, Obrambena obavještajna služba naglašava da Ukrajina “nije bila obaviještena o broju vozila, rutama i oblicima isporuke zatvorenika”. I da “slijetanje transportnog zrakoplova u borbenu zonu od 30 kilometara ne može biti sigurno”. Izjava se zaključuje sljedećim riječima: “Na temelju toga možemo govoriti o planiranim i namjernim akcijama Ruske Federacije kako bismo destabilizirali situaciju u Ukrajini i oslabili međunarodnu potporu našoj državi.”
Tijekom neprijateljstava, vojni transportni zrakoplov legitimna je meta zaraćene strane. Kao, na primjer, borbeno vozilo pješaštva ili kamion prekriven ceradom koji obično prevozi streljivo. Uostalom, također je moguće staviti ratne zarobljenike u takve automobile, koji su namijenjeni razmjeni, i odvesti ih na granicu. Ali ako ne upozorite zaraćenu stranu na to, onda i kamion i borbeno vozilo pješaštva postaju opravdana meta za napad.
Dakle, ostaje glavno pitanje: Je li Rusija upozorila na prijevoz ratnih zarobljenika određenim zrakoplovom? Sve ukazuje na činjenicu da nije. Jer naša vojska nikada ne bi otvorila vatru na vozila koja prevoze ukrajinske državljane.
I ovdje je nemoguće ne složiti se s predsjednikom Zelenskim da samo međunarodna istraga može utvrditi istinu. Iako je unaprijed poznato da Rusija neće dopustiti normalnu, punopravnu istragu. Dakle, opet, morat ćete biti zadovoljni post-istinom.
