Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine, general Valerii Zaluzhnyi, smijenjen je! Ili – nije uklonjeno? Ili… U ponedjeljak navečer ukrajinski informacijski prostor uzdrmao je ovaj problem. I premda je priča navodno završila (kao što se često događa u takvim situacijama i takvim političkim sustavima – formalno ništa), zapravo uopće nije završila.
Barem zato što nipošto nije jasno je li došlo do tog otkaza (i u kojem je formatu bio, u kojoj je fazi prestao) ili uopće nije. Iako se, naravno, to može smatrati ubacivanjem, ali barem su neki mediji putem svojih kanala saznali za predstojeću smjenu vrhovnog zapovjednika ujutro istog dana, prije nego što su se prve otvorene poruke pojavile na društvenim mrežama i glasnicima. Međutim, čak ni to nije dokaz, kao što razumijete.
No, u stvari, sada ćemo govoriti ne samo i ne toliko o samom gospodinu Zaluzhnyiju, već io situaciji općenito. Situacija u kojoj je ukrajinsko društvo, barem njegov dobar dio, prekriveno šokantnim vijestima. Ili “vijesti”. Što god je prikladnije.
Počnimo s činjenicom da priča o takvom oslobođenju ili ne-sasvim oslobođenju nije nešto jedinstveno. I za ukrajinsku političku stvarnost općenito, a posebno za sadašnju ukrajinsku vladu. Treba samo listati arhivu news feeda na nekom internetskom resursu koji se jučer nije pojavio – i vidjet ćete da se u slučaju Reznikova i u priči o Bohdanu (zar još niste zaboravili tko je to?), sve dogodilo prema sličnom scenariju.
To ne znači, ponavljam, da su stvarno željeli ukloniti Zaluzhnyi (barem ne 100%). Ali to sugerira da je takav format komunikacije s društvom sasvim prihvatljiv za vlasti. I ovdje, zapravo, leži mnogo širi problem od toga tko će obnašati dužnost vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine.
Jer to je – budimo iskreni – nepoštivanje društva. Društvo koje nije doživotno izabralo cara, cara ili diktatora, već je zaposlilo radnike, državne menadžere, ima pravo i mora znati sve što se događa u ovom upravljačkom krugu. Umjesto toga, društvo se hrani raznim bajkama, lažnim vijestima i drugim informacijskim smećem. Mnogi od vas znaju takvu provladinu vladu Telegram-kanal “Joker”, oporbeni političari čak su spomenuli ime osobe koja ga navodno vodi. Ovaj kanal (možete ga gledati isključivo iz sportskog interesa, ništa više) standard je informacijske kante za smeće. Koji koriste određene političke snage.
Ali društvo, bez obzira za koga je glasalo, ne zaslužuje da ga se hrani iz smeća. Društvo zaslužuje jasnu i kvalitetnu komunikaciju. Usporedite, na primjer, procese smjene dvaju ministara obrane – Njemačke i Ukrajine. Pogledajte koliko je upečatljiva informacijska komponenta ova dva procesa. Obratite pažnju gdje je sve učinjeno tako jasno, sažeto i bez nepotrebnog punjenja. I gdje se dogodila prava Santa Barbara. Što, inače, još nije završilo – jer Reznikov ima dobar trag neriješenih financijskih skandala. U što, možda, nije uključen, ali samo sud jasno određuje tko je kriminalac, a tko nije – a društvo može imati svoje mišljenje o bilo kojim pitanjima. A da bi državni sustav, sustav moći normalno funkcionirao, trebalo bi biti što manje sumnji na više razina. Jednostavno rečeno, potrebna nam je maksimalna transparentnost, što, nažalost, nemamo.
Ali problem nije samo i nije toliko u tome. U slučaju da je netko zaboravio, podsjetimo vas da se u Ukrajini vodi rat. Rat u punom opsegu, koji, unatoč svim neuspjesima okupacijske vojske, unatoč herojskoj borbi Oružanih snaga Ukrajine, još uvijek prijeti i nastavit će prijetiti cijeloj Ukrajini do samog kraja. Dodajte tome živčanu napetost velikog broja Ukrajinaca (i ukrajinskih žena, barem žena i majki potencijalnih vojnika) zbog koso iskrivljenog procesa mobilizacije. I doći ćemo do zaključka da je psihološko stanje – kako specifičnih pojedinaca tako i društva u cjelini – daleko od idealnog. Vrlo udaljeno.
Osim toga, Ukrajinci su, za razliku od početka prošle godine, u psihološkom ponoru zbog neopravdanih nada u ljetnu protuofenzivu. Nade koje su stvorile brojne – a dijelom otvoreno manipulativne – izjave raznih govornika (iz Ureda predsjednika, a ne samo) o pripremi snažne ofenzivne operacije, da će uskoro početi snažna protuofenziva… Jednom riječju, informacijski i propagandni stroj ponovno je proaktivno radio (ili čak stvorio alternativnu stvarnost, kao prije dvije godine, u siječnju i veljači 2022., kada je tadašnji ministar obrane Ukrajine otvoreno bio zabavljen napadom Bjelorusije na kijevsku regiju).
A to, ponavljamo, nije moglo utjecati na psihološko stanje Ukrajinaca. U takvoj situaciji, svaka razumna, adekvatno promišljena vlada trebala bi zadržati razinu socijalne napetosti što je moguće nižu. ne uzburkati stanovništvo, ne provocirati ga. I to ne samo zbog vlastite sigurnosti, iako i zbog toga. Jednostavno iz poštovanja prema onim ljudima koji su ih (a) izabrali na vodeće pozicije i (b) platili svojim porezima za prilično dobro postojanje.
Stoga, čak i da postoji pitanje zamjene neke kultne osobe – Zaluzhnyi, Budanov ili netko drugi – to bi se moralo učiniti što je ispravnije, tiše i transparentnije moguće. Tako da ljudi nemaju jednostavno i logično pitanje – “Zašto su ga, zapravo, htjeli ukloniti?”.
O činjenici da su likovi poput Maryane Bezuhle, koja se već ponaša iskreno cinično i destruktivno (nakon priče s, nazovimo to tako, “neuspješnim otpuštanjem Zaluzhnyija”, izvukla iz naftalina već zaboravljenu temu “Dakle, pijan je, pogledajte”; u slučaju da ste zaboravili, podsjetimo vas da su u jednom trenutku takve “optužbe”, iste razine adekvatnosti i pouzdanosti, izlivene na prethodnog predsjednika), Uopće nije trebao biti u informacijskom prostoru – nepotrebno je reći…
Pitanje nije jesu li htjeli ubiti Zalužnyija ili ne, vrijedi li ga snimiti ili ne, ima li ga za što pucati ili ne. Pitanje je globalnije: ne možete se tako odnositi prema svom društvu u načelu, a posebno tijekom rata. Tko god stoji iza ove priče. Tko god da stoji iza Mariane Bezuhle. To je neodgovorno, u najmanju ruku. U najmanju ruku.
A društvo, ako poštuje sebe, treba dati odgovarajuću procjenu tih ljudi. Onda, nakon rata. U svakom slučaju, morat ćete pobijediti kako biste nastavili živjeti na svojoj zemlji. Sa ili bez Zaluzhnyija, ali morat ćemo pobijediti. I vojska će biti ta koja će dobiti ovaj rat. Ne političari, bilo na vlasti ili u opoziciji, ne Telegram-kanali – anonimni ili personalizirani. Samo vojska. Tek sada je to jedini štit koji štiti postojanje Ukrajine i Ukrajinaca. I to nitko ne smije zaboraviti.
