U Poljskoj se vlada konačno promijenila. Na brzinu zakovanu vladu Kaczyński-Morawieckog parlamentarna većina predvidljivo nije poduprla. A nakon toga, jučerašnja oporba, očekivano, glasala je za novog premijera. Bio je to Donald Franciszek Tusk, najpoznatiji i najpopularniji poljski političar u Europi, bivši šef vlade, bivši predsjednik Europskog vijeća, bivši predsjednik Europske pučke stranke.
Prethodna rečenica napisana je ne samo kako bi se nabrojale slavne prekretnice političke karijere gospodina Tuska, već kako bi se naglasila važnost i, usuđujemo se reći, neobičnost trenutne situacije. Čovjek koji je dva puta vodio vladu zemlje, koji je vodio jednu od glavnih institucija Europske unije i stajao na čelu glavne europske političke zajednice, nije otišao na zasluženi odmor, pisao memoare i govorio o svom kolosalnom uspjehu (zapravo, Tusk je prvi Poljak nakon Karola Wojtyle koji je dosegao takve visine u Starom svijetu), već se vratio nacionalnoj politici. Prilično prljavo i neugodno, kao što su pokazali nedavni parlamentarni izbori.
I kako se ne sjećamo pjesme legendarnog poljskog rock benda Budka Suflerau naslovu ovog članka. “Sjena Velike planine” (Cień wielkiej gory), bio je posvećen dvojici poljskih penjača koji su poginuli na Himalaji prije točno pola stoljeća. Postoje ovakve rečenice u ovoj pjesmi.
Góry wysokie, co im z Wami walczyć każe?
Ryzyko, śmierć – te są zawsze tutaj w parze.
Największa rzecz – swego strachu mur obalić,
Odpadnie stu, lecz następni pójdą dalej.
(Visoke planine, što ih tjera da se bore protiv vas?
Rizik i smrt uvijek idu ruku pod ruku.
I najvažnija stvar je srušiti zid svog straha,
Stotinu će pasti, ali drugi će slijediti.)
Teško je ozbiljno usporediti planinarski rad s politikom, ali trenutna pobjeda Tuska, pobjeda poljske oporbe i liberalnog dijela tamošnjeg društva još uvijek je povezana s teškim usponom. A s uništenjem zida njihovog straha, strahom od pretvaranja Poljske u autoritarnu državu, sličnu Orbánovoj Mađarskoj ili Fitsovljevoj Slovačkoj.
Usput, o Slovačkoj. Neki dan je ministar vanjskih poslova ove zemlje Juraj Blanar rekao da je spreman podržati početak pregovora s Ukrajinom o članstvu naše zemlje u Europskoj uniji. Naravno, ova dva događaja nisu izravno povezana jedni s drugima, ali postoje određene točke koje im omogućuju da se kombiniraju u jedan proces.
Parlamentarni izbori u Poljskoj bili su važni i za Mađarsku i za Slovačku. Pobjeda Zakona i pravde, nastavak de facto kontrole zemlje Jaroslawa Kaczynskog, značila bi približavanje situacije u Poljskoj situaciji u Slovačkoj i Mađarskoj. Tako bi Orbán i Fico dobili moćnog, najmoćnijeg euroskeptičnog partnera u ovom trojcu. Partner koji bi omogućio razvoj i širenje anti-ukrajinske teme u Europskoj uniji. Jer, unatoč svim Dudinim prethodnim izjavama, unatoč njegovim riječima na ukrajinskom jeziku u Verkhovni Rada, posljednjih mjeseci pokazali su da je zbog vlastite pobjede, radi moći Kaczyńskog, PiS spreman za rat s Ukrajinom. Naravno, samo ekonomski, ali to bi nam bilo dovoljno u sadašnjim, blago rečeno, teškim uvjetima.
Ne želim razmišljati o tome kakav bi bio položaj poljskih desnih populista da su pobijedili na izborima (pogotovo da su se morali udružiti s izravnim ukrajinofobima iz Konfederacije). Ali ne moraš. Jer je povijest učinila ono što je učinila. U Poljskoj je započela nova politička era. A s obzirom na mjesto i važnost ove države u cijelom postsocijalističkom dijelu Starog svijeta, ovo je doba počelo u istočnoj Europi.
A ista Slovačka i Mađarska, koje su čekale pobjedu svog ideološkog brata Kaczynskog, morat će uzeti u obzir činjenicu da neće imati potporu Poljske. A Ukrajina, naprotiv, od prvih koraka, Tuska je čula ono što je htjela čuti. “Zahtijevat ćemo punu mobilizaciju Zapada kako bismo pomogli Ukrajini. Više ne mogu slušati političare koji kažu da su umorni od situacije u Ukrajini. Napad na Ukrajinu napad je na sve nas”, rekla je više nego rječita izjava starog-novog poljskog premijera tijekom govora u Sejmu.
Donald Tusk ima ozbiljne ovlasti u Europi. Na ovaj ili onaj način, slušat će ga u Bruxellesu, Berlinu i Parizu. Njegovo je stajalište donekle ključno, s obzirom na to koliko je Poljska važna za Ukrajinu, vojno i gospodarski. A od prvog dana svog novog premijerskog mandata – što se, prema svim političkim logikama, nije smjelo dogoditi – pokazao je izravnu i otvorenu potporu našoj državi. I nije uzalud situacija s blokadom poljsko-ukrajinske granice ovih dana konačno počela rješavati.
Sve ovoZa sada postoje samo izjave i mali koraci u smjeru u kojem trebamo (a ipak i Poljska i Europska unija). Važnost povratka Donalda Tuska na mjesto premijera njegove domovine ostaje da svijet cijeni kasnije. No, već je jasno da ruski plan stvaranja neprijateljskih režima na zapadnim granicama Ukrajine propada. I zbog toga bi Ukrajinci trebali zahvaliti Poljacima. Oni koji su u teškim političkim uvjetima, u “sjeni velike planine”, na kojoj je ime “Kaczynski” već počelo biti otisnuto zlatnim slovima, još uvijek su glasali za svoje i ukrajinske, za našu zajedničku novu budućnost.
Koji, u ovom povijesnom trenutku, iskreno želim vjerovati u njega, završit će pristupanjem Ukrajine Europskoj uniji. Sjećate li se gdje je točno, na kojem dijelu ukrajinske granice peti predsjednik naše države Petro Porošenko, otvorio bezvizna vrata Europe u lipnju 2017.? Dakle, bit će vrlo ispravno, lijepo, simbolično i pragmatično ako se ova vrata uopće sruše na granici Ukrajine i Poljske. Ukrajina, koja će konačno osvojiti svoju neovisnost i europski put, i Poljska, koja je uspjela prevladati zid svog straha.
