Vladimir Putin je 14. prosinca držao “izravnu liniju”. To je vrsta tradicionalnog načina komunikacije između ruskog vođe i njegovog naroda, odnosno simulakrum komunikacije s unaprijed pripremljenim pitanjima i odgovorima. Ovaj put, “izravna linija” kombinirana je s Putinovom godišnjom konferencijom za novinare. Kako bi, kako kažu, ne ustala dva puta, već odmah svima objasnila kakve je “nevjerojatne uspjehe” Rusija postigla pod vodstvom svog vođe, koji je gotovo četvrt stoljeća bio nepromijenjen.
Međutim, osobitost ovog događaja nije bila samo u tome što je bila “dva u jednom”. Izravna linija službeno je otvorila Putinovu predizbornu kampanju. Štoviše, vrlo specifična kampanja, u kojoj bi ruski vođa morao dokazati da nije uzalud Ustav Ruske Federacije reformiran (i zapravo silovan) posebno za njega, kako bi se mogao sigurno kandidirati za najvišu javnu dužnost treći put zaredom i ukupno peti put.
Općenito, Putinova trenutna predsjednička kampanja počinje na iznimno neobičan način. Uostalom, “omiljeni vođa Rusa” morao je nekoliko puta odgoditi najavu svoje nominacije za predsjednika. I na kraju, sama izjava zvučala je nekako tiho i plašljivo na marginama sekundarnog događaja. Štoviše, inicijator ove akcije bio je dosad nepoznat široj javnosti “govornik” “parlamenta” samoproglašenog “DPR-a” Artema Zhoge. Putinu se obratio sljedećim riječima: “Toliko ste učinili za našeg Donbasa. U ime svih naših ljudi, naših Donbasa, pripojenih zemalja, želio bih vas zamoliti da sudjelujete na ovim izborima. Zahvaljujući vašoj odluci, stekli smo slobodu i pravo izbora. I želimo sudjelovati na predsjedničkim izborima u Ruskoj Federaciji. A ti si naš predsjednik.” Slušajući ovaj apsurd, čovjek bi pomislio da bezobrazni član DPR-a dopušta sebi da trola ruskog vođu. Iako je, zapravo, govorio sasvim iskreno, zahvaljujući svom svjeoru i sposobnosti kritičkog razmišljanja.
Je li ispalo spontano? Svaki improvizirani s Putinom, kao što znate, vrlo je pažljivo promišljen od strane tima političkih tehnologa. Iako ti bistri umovi nisu smislili nešto s imenom inicijatora. Dakle, ne prije nego što se ova vijest pojavila na stranicama i ekranima nego što su se pojavili odgovarajući memeovi: “Putin se natječe za predsjednika zbog Zhoge.”
Međutim, to ne bi trebao biti glavni Putinov izborni problem. Uostalom, to je već bio. I ruski vođa je očito bio svjestan svoje “pokvarenosti”, pa je stoga odlučio provesti izbornu deklaraciju na lukav način.
Pa zašto je “miljenik javnosti” odlučio odustati od skupa tisuća ljudi na stadionu u Lužnjiku, kao 2012., ili Kremljskoj palači kongresa, kao 2018.? Uostalom, prema svim uglednim ruskim medijima, sve je u redu s njegovom ocjenom, pa čak i “boli”. Međutim, očito, nije sve tako jednostavno.
To je već spomenuto “silovanje” Ustava, kako bi se ostalo na vlasti, unatoč odobrenju Ustavnog suda Ruske Federacije, udara sitne forme, ali globalne u biti. Stoga je bilo potrebno širiti vijesti poput komada masti na velikom komadu kruha. Zato se vijest nije čula na očekivanoj “izravnoj liniji”, odnosno pod pogledom milijuna Rusa, već tjedan dana ranije, u komori, da tako kažemo, atmosferi. Tako da vijesti imaju vremena za brisanje, izgubiti senzacionalizam i pretvoriti se u gotovo uobičajeno.
Uostalom, je li itko sumnjao da će Putin odbiti sljedeći mandat, reći Jeljcinovim jezikom: “Ustao sam, odlazim”, i stvarno ustao i otišao? Pa, možda u vrlo naivnim ljudima. Oni koji su mogli vjerovati u iskrenost njegove koketnosti: “Neću to skrivati, u različito vrijeme postojala su različita mišljenja, ali sada je takvo vrijeme …” Kao, ok, uvjerio si me, nisam htio, ali ću patiti malo više u predsjedništvu, budući da me toliko voliš.
I da li ti Rusi još uvijek toliko vole svog vođu? I ovdje nastaju ozbiljne sumnje. Jer stječe se dojam da Putin, znajući pravi rejting, a ne oslikane, pokušava nekako zamagliti predsjedničku kampanju, zamagliti je, uvjeriti da to uopće nije važno, da je to formalnost. Ti, kao, ne brini, i tako je sve u redu, sve je odlučeno, sve je zarobljeno.
Vrlo podsjeća na pseudo-izbore u sovjetskim vremenima. Kada su, s jedne strane, navodno pozvali građane da dođu u glasačku kutiju. Čak i ponekad su biračka mjesta organizirala prodaju oskudnih proizvoda. S druge strane, državnom i stranačkom vodstvu zapravo nije bilo potrebno masovno sudjelovanje birača. Uostalom, nije bilo nikoga za izabrati – na glasačkom listiću bio je samo jedan kandidat. Stranka i vlada su odavno i temeljito donijele odluku za vas. Dakle, ako stavite križ, to je dobro, ako ne, onda je vrag s vama.
Sada sadašnje vodstvo Kremlja ne mora zaglibiti ni u jednoj ozbiljnoj kampanji. Uostalom, morali bismo objasniti: kada rat završi, što ruske trupe rade na stranom teritoriju? Zašto za neke daleke i nepoznate BaUmiru li tisuće muževa, sinova, očeva u Avdiivki? Zašto se zapadne granice sve čvršće zatvaraju, uvozna roba nestaje s polica, jaja ubrzano rastu, a socijalni programi se zatvaraju? Zašto veličina novčanih kazni vrtoglavo raste? Itd.
Ako se itko u Rusiji nadao da će dobiti jasan odgovor na ova pitanja tijekom Izravne linije, bio je razočaran. Postoji samo jedna točka jasnoće: Putin će ostati na čelu države još šest godina. A to znači da će se rusko-ukrajinski rat, koji se već pretvorio u rovovski rat, nastaviti barem dok se ne izvede iz Kremlja s nogama naprijed. Stoga će sva gore navedena pitanja i dalje biti relevantna.
I ne bih savjetovao Rusima da se previše oslanjaju na bajke profesora Valeryja Soloveyja, koji je davno ubio Putina (verbalno, naravno) i spakirao ga u poseban hladnjak. Vrijedno je usuditi se napraviti vlastitu revoluciju, čak i ako je izborna, ako ne i majdanskog tipa. Da, najvjerojatnije će Putin i tada izvući pravi postotak. No, moguće je ponoviti “bjelorusku verziju” 2020. ako “ukrajinska opcija” iz 2014. još uvijek uzrokuje podsvjesno odbacivanje.
Civilizirani svijet već je nagovijestio Putinu da neće priznati njegove predsjedničke ovlasti nakon završetka. Prije dva mjeseca Parlamentarna skupština Vijeća Europe jednoglasno je usvojila rezoluciju kojom se države članice organizacije pozivaju “da priznaju Vladimira Putina kao nelegitimnog na kraju njegova sadašnjeg predsjedničkog mandata i da prekinu sve kontakte s njim, osim humanitarne pomoći i mira”.
Nije činjenica da će sve zemlje članice poslušati takve preporuke, ali u svakom slučaju, još jedan iznenađujuće bolan udarac zadobio je Putinov legitimitet. Raniji udarac bio je uhidbeni nalog za šefa Kremlja koji je izdao Međunarodni kazneni sud u Haagu.
A sada se Vladimir Putin čak boji letjeti u naizgled prijateljske zemlje, zemlje članice BRICS-a. Jer i u Republici Južnoj Africi iu Brazilu, čak ni tamošnji predsjednici nisu u mogućnosti dati mu sigurnosna jamstva. Ruski čelnik može biti bezrezervno uhićen i prebačen u Haag. Nema potrebe govoriti o zemljama zapadnih demokracija. Dakle, Rusi moraju dobro razmisliti trebaju li predsjednika koji ih je doveo u sukob s cijelim svijetom.
