U zemlji, koja već gotovo dvije godine vodi potpuni rat protiv Ukrajine, došlo je do glasnog skandala u koji su bile uključene lokalne zvijezde show businessa. Zapravo, za predstavnike ruskog show businessa skandal je uobičajen način života, prisjetimo se barem legendarne konferencije za novinare Philipa Kirkorova u Rostovu na Donu 2004. godine. U to je vrijeme Kirkorov, kao što znate, koristio prostački jezik protiv lokalnog novinara – a istovremeno zapravo nije bio ozlijeđen, a popularnost mu se čak povećala. No, trenutna priča, s “golom zabavom” (gdje su neki od sudionika bili stvarno polu- ili gotovo goli) pretvorila se u neočekivane probleme za svoje likove.
Nakon što su izašle informacije o stranci – u obliku očitih fotografija – počeo je pravi tsunami otkaza i ogorčenja. Blogeri koji pišu o ratu u Ukrajini bili su uvrijeđeni neozbiljnim ponašanjem domaćih zvijezda. Njihove osude dovele su do činjenice da su organizator događaja, TV voditeljica Nastya Ivleeva i poznati sudionici izgubili ugovore o oglašavanju od poznatih ruskih tvrtki. Ali priča tu nije završila.
Jer je policija čak uhitila jednog od sudionika, ruskog repera Vacio, koji je u drugi dio stranke došao u jednoj čarapi. Odjevena, kao što razumijete, ne na nogu. Nakon posjeta policijskim službenicima, ovaj se glazbenik brzo počeo pokajati i izjaviti da je “uvrijedio osjećaje mnogih ljudi u tako teškom razdoblju za našu zemlju”. Kasnije su uslijedile video isprike drugih sudionika “gole zabave” – Philipa Kirkorova, Lolite Milyavskaya, Dima Bilana. I u svim tim isprikama, između ostalog, čula se tema “teških vremena”. I to je ono što sve to znači.
Kao što znate, tijekom prva dva Putinova mandata, Rusija se počela pretvarati u autoritarnu državu. U kojem je sve bilo dopušteno – osim da se ne uključe u politiku. A nekima, poput Ksenije Sobchak (također sudionice skandalozne “gole stranke”), čak je bilo dopušteno uključiti se u politiku. Sve ostalo, sve privatno, zatvoreno za širu javnost, život ruskih zvijezda nikome nije smetao iza kremaljskih zidina. A ako su neki od običnih Rusa bili ogorčeni određenim budalaštinama predstavnika show businessa (poput Kirkorovljeve konferencije za novinare s opscenostima), onda sve to nije završilo ničim ozbiljnim za zvijezde.
Ali vremena su se promijenila. Ruske vlasti, ušavši u rat u punom opsegu, odmah su očistile čak i one male otoke pseudo-slobode, kao što je kontrolirano-oporbena radio postaja “Echo of Moscow”. Bilo koje drugo gledište koje se nije 100% podudaralo s općom linijom stranke pokazalo se nezakonitim u pravom smislu te riječi. Budući da je u Kaznenom zakonu postojao članak o “diskreditiranju ruske vojske”, gdje je bilo moguće (kao u lošim starim staljinističkim vremenima s “kontrarevolucionarnim aktivnostima”) pripisati sve što se Vladimiru Putinu nije svidjelo.
Institucija stranih agenata, koja do određenog trenutka nije posebno opterećivala liberalni dio ruske inteligencije, rasla je u dvije godine od jednostavnih upozorenja do potpune zabrane – na primjer, knjiga Borisa Akunina. I Philip Kirkorov počeo je biti zabranjen na televiziji čak i bez ove formalne klauzule. Štoviše, ako je Akunin iskreno zaradio “nagradu” od Kremlja, svojim antiratnim, antiimperijalnim položajem (barem za rusko društvo – bio je vrlo oštar i hrabar), onda je Kirkorov platio samo za sudjelovanje u začinjenoj zabavi.
Ali u današnjoj Rusiji, čak je i to dovoljno da bude označeno kao “neprijatelj naroda”. Formalno, ove riječi još nisu upućene Kirkorovu, Milyavskaya i drugim likovima uključenim u događaj u Ivleevi. No, ista Ivleeva, kako su primijetili njezini čitatelji, već je uklonila sve postove koji su bili posvećeni antiratnim temama s njezinih stranica na društvenim mrežama.
Sve to ukazuje na to da je Rusija prestala biti autoritarna država 2023. godine. I pretvorila se u totalitarnu. Ta je transformacija već bila primjetna kada je Kremlj, kroz zakonodavne ruke u Državnoj dumi, progurao diskriminirajuće zakone protiv LGBT zajednice. Ipak, zabrana “propagande homoseksualnosti” odnosila se na javni prostor. A kazna – i javno pokajanje da se smanji ta kazna – Kirkorova i društva tiče se već otvoreno zatvorenog događaja. Privatni život.
A totalitarizam se razlikuje od autoritarizma upravo zato što brine ne samo o tome što ljudi rade u društvu, već io onome što rade kod kuće iza zatvorenih vrata. Baš kao što je bilo u najžešćim sovjetskim vremenima. Čak se može reći da u jednom ili drugom aspektu Putinova Rusija tretira svoje subjekte oštrije od Brežnjevljevog SSSR-a. Barem je tadašnja superzvijezda Vladimir Vysotsky mogao putovati u inozemstvo, čak iu neprijateljske, kapitalističke zemlje, a istovremeno je glumio u igranim filmovima. U isto vrijeme, u to vrijeme nisu osjećali kajanje zbog svojih budalaština – i nisu znali za njegov alkoholizam, pa čak i ovisnost o drogama ne samo u krugu prijatelja, već iu istom uredu koji sada vodi cijelu Rusiju.
Stoga je Ruska Federacija, koju Putin već 20 godina pretvara iz uvjetno demokratske u bezuvjetno autoritarnu zemlju, u dvije godine “specijalne vojne operacije” brzo skliznula u totalitarnu prošlost. Tamo gdje je potrebno ne samo prikazati lojalnost javnosti, kao što sudionici “gole stranke” sada aktivno rade u svom video kajanju, već i brinuti se o sebi kako ne bi naljutili vladajuću elitu nekim podvalama čak iu vlastitom stanu.
A glavna poanta ove priče je da je vektor degradacije agresorske zemlje postavljen tako točno i samouvjereno da će prije ili kasnije doći do suđenja onima koji si dopuštaju zabavu (iako ne tako neozbiljno) u “ovim teškim vremenima”. To je nezamjenjiv atribut totalitarne države. I sudovi će se definitivno pojaviti – jer su “teška vremena” u današnjoj Rusiji sada već dugo vremena. A Z-patrioti, koji su potaknuli skandal “gola zabava”, postat će pravi psi režima. Barem dok ne padnu u nemilost Kremlja. Ono što se također ne može isključiti – sjetite se kako su u sovjetskim vremenima žrtve represije često bile one koje su jučer bile cijenjeni članovi društva. Zapravo, sudbina Igora Girkina (Strelkov) to više ne nagovještava, već viče o tome iz sveg glasa.
Jedino što Kirkorov još nije zatvoren. Međutim, kao što ste već shvatili, ključ u prethodnoj rečenici je upravo konstrukcija “do sada”. Jer sada, u totalitarnoj Rusiji, posebno u Putinovoj (više staljinističkoj nego brežnjevskoj) verziji, svi su potencijalno krivi.
