Pobjeda Ukrajine u ratu zahtijeva ne samo uspjeh na frontu, već iu vanjskoj politici, koja vrlo ovisi o pravim porukama. Glasnik države su diplomati, visoki dužnosnici, političari, uostalom, svaki Ukrajinac je veleposlanik svoje zemlje u inozemstvu. Međutim, mediji su moćan alat koji može doprijeti do zapadne publike – i političara i njihovih birača. Najvažnija misija međunarodnog emitiranja je suprotstavljanje ruskoj propagandi, na kojoj naš neprijatelj gubi milijarde dolara.
U Ukrajini sferu informacijske politike kontrolira Ministarstvo kulture. Vlada ministara u svibnju Istaknute Ministarstvo kulture i informacijske politike 3 milijuna 385 thous. UAH na multimedijsku platformu međunarodnog emitiranja Ukrajine. U međuvremenu, ruski međunarodni radiodifuzijski kanal Russia Today dobio je više od 700 milijuna dolara sredstava za 2022.-2024. za inozemno emitiranje, što je zapravo propaganda. Radi suzbijanja informacijskih prijetnji i dezinformacija, Centar za strateške komunikacije i informacijsku sigurnost (StratCom) osnovan je pod Ministarstvom kulture.
Otkrio nam je koja je misija međunarodne radiodifuzije, koji su kriteriji za njezin uspjeh, kao i kako pojedini ukrajinski novinari koji rade za strane medije mogu pomoći u širenju narativa koji su potrebni Ukrajini.
Čemu služi međunarodno emitiranje?
StratCom definira misiju međunarodnog emitiranja kao zastupljenost države u digitalnom i televizijskom svijetu u inozemstvu, zahvaljujući kojoj država može provesti svoju vanjskopolitičku strategiju i popularizirati se.
“Glavni ciljevi i ciljevi međunarodne radiodifuzije su širenje službenog stajališta svoje zemlje, uspostavljeni narativi i poruke izvan zemlje, posebice kroz vijesti, talk showove i različite programe. U svakoj zemlji, međunarodna radiotelevizija jedan je od najvažnijih alata za komunikaciju s međunarodnom zajednicom”, – Objašnjava Centar za strateške komunikacije.
Međutim, ono što govorimo Ukrajincima o događajima u našoj zemlji i onome što se emitira u inozemstvu trebalo bi biti značajno drugačije, s obzirom na specifičnosti regije, njezino znanje i stupanj interesa za ukrajinsku politiku.
“Međunarodna radiotelevizija posebna je državna radiodifuzija, koju država stvara kako bi proširila svoje stajalište ili svoje vrijednosti publici drugih zemalja. Međunarodno emitiranje djelomično je propagandno sredstvo. Stoga bi se kvaliteta međunarodnog radiodifuzije trebala mjeriti, vjerojatno, u mjeri u kojoj se njome postižu postavljeni ciljevi. Moramo početi s tim ciljevima – što država treba od ove strane publike?”, objašnjava Otar Dovzhenko, medijski stručnjak i predsjednik Neovisnog vijeća za medije.
Glavna misija međunarodne radiotelevizije je prenijeti ključne poruke zapadnoj publici (fotografija Ministarstva vanjskih poslova)
Dodaje da u Ukrajini već dugo postoji međunarodna radiotelevizija, ali njezina ciljana publika mogla bi biti samo ukrajinska dijaspora koja je nostalgična za sovjetskim medijima. Nakon 2014. pojavio se UATV i pokušao stvoriti moderniji, youtubeovski, moderni komunikacijski formati i međunarodno emitiranje. Ali bilo je nepopularno.
Na početku punog rata u Ukrajini počeli su raditi na platformama na engleskom i ruskom jeziku za stranu publiku. Trenutno se multimedijska platforma međunarodnog emitiranja Ukrajine sastoji od TV kanala “Dim”, Slobode, stranica na društvenim mrežama UATV English i UA Arabic i web stranice na engleskom jeziku The Gaze.
Ukrajinci za strane medije. Primjer CNN-a
Često se strani mediji sami obraćaju Ukrajincima na terenu za pomoć. Tako su četiri stanovnika Lavova – Roman Tymotsko, Petro Zadorozhny, Taras Zadorozhny i Sofia Harbuziuk – počeli surađivati s CNN-om uoči potpune invazije. Dobro poznavanje engleskog jezika dobro je došlo Ukrajincima, koji su počeli pomagati autoritativnim medijima da govore o Ukrajini.
Roman Tymotsko kaže da se pridružio timu dva tjedna prije 24. veljače. Ponuđeno mu je da postane lokalni producent i popravljač. Bavio se organizacijskim pitanjima, prevođenjem i iznošenjem tema.
“Zapravo, to je bio pokušaj prenošenja lokalnog konteksta i sugeriranja kako se on može pokriti kroz povijest. Bavili smo se organizacijom snimanja, intervjua i logistike svih tih događaja. Zatim je došlo do analitičkog, istraživačkog rada, pretraživanja, istraživanja u određenom smislu. Objavili smo zajednički članak CNN-a o deportaciji stanovnika Mariupola na ruski Daleki istok, na kojem radimo gotovo godinu dana”, kaže Roman Tymotsko.
Stanovnik Lavova napominje da je ovu temu predložio urednicima još u travnjuNe 2022. Tada su počeli otkrivati, tražiti ljude, pronalaziti svjedoke putem raznih telegramskih kanala, preko poznanika ili nekih malih skupina tih deportiranih ljudi. Roman je mjesecima komunicirao s njima i nastavio snimati intervjue, koji su postali dio materijala o deportacijama.
Zapravo, svaki veći grad u Ukrajini imao je svoju skupinu lokalnih proizvođača i popravljača. CNN-ovi dopisnici iz različitih zemalja došli su u Ukrajinu.
“Ovo je vjerojatno najveća medijska operacija koju sam vidio gdje se globalna korporacija usredotočuje na jednu temu tijekom prvih mjeseci invazije. CNN je jednostavno uložio sve svoje resurse u pokrivanje ruske invazije. Novinari koji su bili u Ukrajini došli su iz različitih dijelova svijeta. Maksimalan broj ljudi koji su istovremeno radili u Ukrajini za CNN vjerojatno je dosegao stotine”, kaže Roman Tymotsko.
CNN tim osvojio nagradu Emmy u nominaciji za izvanredne vijesti uživo za izvještavanje o ruskoj invaziji na Ukrajinu. U skladu s tim, svi koji su doprinijeli izvještavanju o ovoj temi bili su na popisu nagrađenih, uključujući sve lokalne ukrajinske novinare i producente koji su radili s CNN-om na ovu temu.
Stanovnici Lavova koji su radili za CNN (fotografija Romana Tymotskog)
«Kad smo se Petro Zadorozhny, Sofia Harbuziuk i Taras Zadorozhnyi i ja pridružili CNN-u sredinom veljače 2022., očekivali smo da ćemo raditi s ovim globalnim medijima tjedan ili dva. I očito se nisu mogli zamisliti na popisu dobitnika najprestižnije televizijske nagrade na svijetu. Sljedeći mjeseci pretvorili su se u 24-satni rad kako bi svijetu prenijeli objektivnu stvarnost punog rata», – Napisao zatim Roman Tymotsko.
Kriteriji za učinkovitost međunarodne radiodifuzije
Internetska stranica na engleskom jeziku The Gaze, koja je pokrenuta usred punog rata, bila je upletena u skandal. Ministarstvo kulture i informacijske politike potrošilo je više od 60 milijuna UAH na njega u četiri mjeseca, ali stranica nije popularna u inozemstvu.
Medijski stručnjak Otar Dovzhenko smatra da, da bi sadržaj bio kvalitetan i popularan, publici treba reći o tome i onome što mu je zanimljivo. Po njegovom mišljenju, tim Gaze fizički nije u stanju reći svijetu engleskog govornog područja o tome što se događa u engleskom govornom području, jer za to morate biti velika međunarodna korporacija.
Kanal Dim sada je uglavnom upućen izbjeglicama, a također je dio međunarodnog emitiranja. Ideja razgovora s ukrajinskom dijasporom vrlo je dobra i vrlo točna, smatra medijski stručnjak, jer su to naši primarni pristaše i dirigenti naših ideja u svijetu, ali očito je da to ne bi trebao biti zabavni kanal, jer u tim zemljama ima dovoljno zabavnog sadržaja.
“To bi trebao biti visokokvalitetni informativni, novinarski i obrazovni kanal koji govori o situaciji u Ukrajini, pruža ažurirane informacije o ukrajinskoj politici, a također govori o životu same dijaspore. Ljudi vole biti pokriveni svojim životima i okolinom. Stoga moramo razmišljati o tome, moramo razmišljati o proizvodu za interno raseljene osobe, za one ljude koji će tamo ostati, ali koji mogu pomoći, ili koji tamo žive više od generacije, ali bi i dalje željeli biti korisni Ukrajini”, kaže Otar Dovzhenko.
Roman Tymotsko dodaje da u velikom protoku informacija u suvremenom svijetu postoji velika konkurencija za svaku sekundu pažnje gledatelja/čitatelja: “Moramo izmisliti informativne kampanje koje će biti mediji, stvoriti vijesti koje će sami mediji htjeti pokriti svojom slobodnom voljom. No, vrlo je teško istovremeno voditi medijske kampanje za desetke zemalja. A tu je i pitanje objektivnog interesa. Ne možemo ne razgovarati o ratu, ali ako publika u Slovačkoj više ne želi slušati o ratu, onda je pitanje s čime ići. Mislim da trebamo istražiti tu publiku, razumjeti kako uskladiti njihove potrebe s našim porukama, formulirati korisne poruke iz toga i doći do njih putem kanala koji su im bliski i razumljivi.”
Suzbijanje ruske propagande
Ruska propaganda vrlo je moćna i desetljećima radi svoj posao. Ruski strani kanal Russia Today emitira se na engleskom, arapskom, španjolskom, ruskom i njemačkom jeziku. Njegova primarna svrha su dezinformacije i nametanje lažne percepcije i tumačenja događaja razvijenih ruskom propagandom.
Da biste se suprotstavili, morate raditi vrlo učinkovito i točno. Početkom prosinca Centar za suzbijanje dezinformacija pri Vijeću za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine upozorio je da Rusija priprema velike razmjere kampanja dezinformiranja protiv Ukrajine u stranim medijima, u kojoj se planira uključiti strane novinare s iskustvom u Rusiji.
Rusija troši ogromne proračune na propagandu u svijetu (fotografija Gettua)
Stoga je važno da se Ukrajina suprotstavi propagandi Kremlja koja se širi u inozemstvu putem međunarodne radiodifuzije, kako bi prenijela istinu o ratu.
“Ako govorimo o Ukrajini, ona očito nema tako destruktivan propagandni cilj”, kazao je Otar Dovženko. “Ali ima cilj, prvo, podsjetiti na sebe, i drugo, zadržati događaje u Ukrajini na vidnom polju svjetske zajednice kako ne bi skrenuli s dnevnog reda. I, naravno, uništiti rusku propagandu.”
Medijski stručnjak napominje da je nemoguće utjecati na širenje ruskih dezinformacija ili lažnih vijesti u europskom medijskom prostoru. Ali možemo pomoći zapadnim medijima da provjere informacije u ukrajinskim primarnim izvorima kako bi se čuo ukrajinski glas, a ne samo verzija ruske propagande. To jest, kada govorimo o Ukrajini, potrebno je da novinari ne zaborave pitati Ukrajinu i imati priliku za to.
Isto tako, trebali bismo pokušati prenijeti najtipičnije narative o dezinformacijskoj propagandi europskim medijima i opovrgnuti ih. Moramo biti proaktivni i otići tim ljudima, onim medijima koji šire krivotvorine i ukazati na njih, napominje Otar Dovženko. Ako napravite takve prilagodbe i pobijanja bez optužbi, bez agresije, s pokušajem pomoći, većina medijskih profesionalaca je otvorena, jer imaju uredničke standarde na koje se mogu svidjeti. Ukrajina do sada ne proizvodi dovoljno takve komunikacije.
“Možemo raditi na uništavanju mreže širenja ruske propagande. I, u principu, upravo u tome, u sustavnom radu s blokiranjem ruskih propagandnih resursa, rekao bih da je naša vlada radila za čvrstu četvorku. To jest, u mnogim zemljama rusko propagandno međunarodno emitiranje je zabranjeno i blokirano, a tamo gdje nije zabranjeno ili blokirano, gleda se mnogo kritičnije. I lokalne organizacije za provjeru činjenica posvećuju više pozornosti ruskim dezinformacijama upravo zato što su ukrajinska vlada, diplomacija i ukrajinske organizacije uključene u borbu protiv dezinformacija skrenule pozornost na ovaj problem, na problem centralizirane mreže za širenje ruskih laži. Naravno, moramo nastaviti raditi u tom smjeru”, komentira Otar Dovzhenko.
Trebamo li međunarodno emitiranje na ruskom?
U ožujku 2022., na temelju međunarodne multimedijske platforme UATV, Ukrajina je pokrenula maraton na ruskom jeziku “FreeDom”. Njegova je svrha reći publici ruskog govornog područja, osobito Rusima, istinu o ratu u Ukrajini. StartCom Bilješke, prema izračunima Ministarstva kulture i informacijske politike Ukrajine, potencijalna televizijska publika FreeDoma iznosi oko 75 milijuna kućanstava. Približan udio Rusa od njih je više od 55%.
Međutim, medijski stručnjaci skeptični su glede takvih pokušaja utjecaja na publiku koja govori ruski.
“Prvo, nije činjenica da to utječe na to, a drugo, vrlo malo ovisi o ovoj publici koja govori ruski. Jer u zemljama u kojima živi, ona je potpuno neutjecajna. U Rusiji je publika koja može percipirati ukrajinske poruke još uvijek u apsolutnoj manjini. A liberalni Rusi već su više puta pokazali da nisu u stanju učiniti ništa kako bi promijenili situaciju u svojoj zemlji i zaustavili agresiju na Ukrajinu. To jest, radimo s impotentnom publikom, što Ukrajini nije od koristi”, uvjeren je Otar Dovzhenko.
Medijski stručnjak smatra da je emitiranje za publiku ruskog govornog područja pogrešan prioritet i da ga treba ograničiti. I korisnije je usmjeriti resurs potrošen na njega na kvalitetan proizvod za publiku koja govori engleski, španjolski, arapski, njemački i francuski.
“Proizvod koji se sada proizvodi za gledatelje ruskog govornog područja jednostavno ide u pijesak, ne vodi nikamo, jer je ova publika bezvrijedna. Uprava ispunjava zadatke koji su mu dodijeljeni. Međunarodnom radiodifuzijom upravlja Yulia Ostrovskaya, koja je radila na Kvartalu 95. A to općenito u određenoj mjeri odražava bit kadrovskih odluka. Oni biraju one ljude koji su odani izravno predsjednikovom timu”, rekao je Otar Dovzhenko.
Europski primjer
Postoje visokokvalitetni primjeri međunarodnog emitiranja u zapadnim zemljama (Deutsche Welle, France Internationale, BBC World, Glas Amerike), ali ih ne možemo koristiti jer je njihov brand dio marke njihovih zemalja. Stoga se ne trebamo ugledati na međunarodno emitiranje moćnih zapadnih zemalja, uvjeren je predsjednik Neovisnog vijeća za medije. Štoviše, ne treba se ugledati na propagandne emisije zemalja s diktatorskim režimima. Potreban nam je vlastiti model koji će zadovoljiti naše strateške potrebe.
“Naše strateške potrebe su osigurati da se o nama ne govori bez nas, da se čuje naše mišljenje i da svijet zna gdje se može naći, da nas naši ljudi diljem svijeta poznaju, da se razotkriju ruski propagandni narativi i da cijeli svijet postupno razumije što je Rusija”, rekao je Otar Dovzhenko.
Zapadni mediji nam u tome neće pomoći, jer su mnogo umjereniji i ograničeni standardima u svojoj sposobnosti da govore istinu o Rusiji.
Roman Tymotsko također ukazuje na određene poteškoće povezane s razumijevanjem suštine Rusa od strane liberalne zapadne publike, koja ne može u potpunosti shvatiti i prihvatiti poruku da su svi Rusi krivi za rat.
“Oni su još uvijek programirani da traže kompromise i ne percipiraju svijet crno-bijelo. A onda, odjednom, dolazi do crno-bijele situacije, i to je teško. Međutim, postoje projekti, kao što su Ukraїner, Saint Javelin, ili čak jedan od najvećih resursa ukrajinskog engleskog jezika, Kijev Independent, koji mogu prikupiti svoje iskustvo i započeti emitiranje u inozemstvu jednim glasom u ime države”, rekao je Tymotsko.
Međutim, da biste emitirali globalnoj publici, morate imati snažan proračun i dugogodišnje iskustvo, koje u osnovi prije nismo imali. Također treba razumjeti da broj pregleda takvih materijala neće biti tako visok kao broj zabavnih sadržaja. No, glavna stvar je da takve vijesti postižu komunikacijske ciljeve.
