Na Bliskom istoku izbio je rat koji je iznenadio mnoge – uključujući i same Izraelce – i skrenuo pozornost u našem dijelu svijeta od onoga što se događa u Ukrajini. Jesu li takvi događaji jednako iznenađujući za organizaciju koja bi trebala brinuti o našoj zajedničkoj sigurnosti – NATO-u? Novinar Jarosław Kotsiszewski pita umirovljenog generala Jarosława Struzhika, stručnjaka u Zakladi StratPoints i bivšeg zamjenika šefa obavještajne službe NATO-a.
– Pitam se što se događa u obavještajnim službama i sjedištu NATO-a kada stignu informacije slične onoj u vezi s napadom Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. Prvo masakr, zatim eskalacija, koja se vrlo brzo naziva ratom u mediteranskoj regiji. U susjedstvu je Turska, važna zemlja članica NATO-a.
Kao što svi znamo, ovo je iznenadilo sve, NATO, ali i Izrael, unatoč dobroj civilnoj i vojnoj obavještajnoj službi. Možda je dopustila da je iznenade, možda nije uvjerila državne vlasti da prijetnja postoji. Zapovjednici glavnih izraelskih formacija – vojne obavještajne službe “Aman” i “Shin Bet” – rekli su da su preuzeli odgovornost za ovaj neuspjeh.
– Hoće li oni biti odgovorni za to nakon rata?
– Da, ali u međuvremenu, rat mora biti dobiven.
– Smatra li se ignoriranje nečeg takvog i porazom NATO-a? Je li se ovaj događaj dogodio tako daleko da se može ignorirati?
– Doista, to je u određenoj mjeri neuspjeh. Bliskoistočna regija je prilično složena, jer ne zaboravimo da Sjedinjene Države moraju preuzeti punu odgovornost za to, ali iz političkih razloga Izrael je podređen europskom zapovjedništvu. Stoga je odgovornost za ovo područje slojevita.
Mislim da je bliskoistočna regija pomalo zaboravljena nakon rata u Iraku, ali još uvijek ima potencijal posijati nemire i imati snažan utjecaj na Europu.
– Je li slučajnost da je Ukrajina toliko skrenula pozornost i resurse NATO-a da su, jednostavno rečeno, zanemarena druga potencijalna područja?
– Apsolutno, da. Ukrajina kao konvencionalni sukob također nas odvlači od potencijalnih hibridnih prijetnji. Također znamo tko pobjeđuje u ovom slučaju. Vladimir Putin svojim postupcima, distrakcijama, kao i preusmjeravanjem resursa, čak i vojnih resursa koji se preusmjeravaju u Izrael, ima dugoročni utjecaj na Ukrajinu. To povećava opasnost u godinama koje dolaze.
“Budući da znamo da je došlo do pogreške ili nadzora, prirodno je pitati o sljedećim koracima. Ako smo nešto izgubili iz vida, ako nema dovoljno resursa da se istovremeno bavimo s dva ratna kazališta, što mislite da se može ili treba dogoditi, možda u bliskoj budućnosti?
“Učenje iz sukoba uvijek je teško, a njihovo provođenje u praksi još je teže. Vjerojatno najveća lekcija je sljedeća: očekujte napad tamo gdje ne gledamo, gdje zanemarujemo svoje interese, gdje dajemo manje resursa. Cijela povijest inteligencije obložena je pogreškama inteligencije.
Pouka, koja bi također trebala navesti političare da razmisle o nečemu, jest da se oslanjaju na obavještajne podatke, a ne da ih odbace, jer će šefovi izraelskih obavještajnih službi sigurno podnijeti ostavku, ali to će se vjerojatno odnositi i na premijera Netanyahua, a ovo je vjerojatno najbolja lekcija kako bi stručno mišljenje postalo obvezujuće za političare. S druge strane, najveći neuspjeh čelnika službi je taj što nisu uspjeli uvjeriti političare u svoju verziju događaja. Pouka za političku klasu je sljedeća: političare treba obrazovati u vojno-diplomatskom smjeru, tako da nisu slučajni ljudi, već obučeni.
To jest, želimo potaknuti političare da nauče nešto drugo osim političkih makinacija. Tražit ćemo to, ali bojim se da će učinak biti slab. Jedino što mogu učiniti je uložiti više resursa u ovu aktivnost kako bi umirili svoju savjest ili ostavili dojam da se nešto događa.
– S obzirom na velika ulaganja u obranu povezana s ratom u Ukrajini, postoji li još uvijek prilika da zemlje poput Poljske ulažu u skretanje pozornosti na Bliski istok?
– Ne znam situaciju u proračunu, možda ćemo o tome saznati više u bliskoj budućnosti, ali teško je. Sjetimo se da negdje postoji granica izdvajanja za obranu kako bi država mogla uravnotežiti ili se razvijati simetrično.
Naravno, primjer Izraela pokazuje da ne samo vojska igra ulogu, već i druge elemente koji su zanemareni u Poljskoj, kao što je civilna obrana, koja u praksi ne postoji, i neka interakcija između uprave i civilnog društva. A to su područja koja moramo razviti i na razini NATO-a.
– Povratak na Bliski istok: Turska je zemlja koja joj je vrlo blizu. To bi bio spockkoristiti Tursku kao prednje uporište NATO-a na Bliskom istoku.
“Politika stoji na putu tim planovima, jer Turska ima problema s demokracijom, s vladavinom zakona. To je autoritarna zemlja, a donedavno je još uvijek bila utočište za Hamasove vođe.
Kada izbije sukob, želio bih koristiti zemlju članicu NATO-a, ali ona je malo neprikladna za taj zadatak. Da parafraziram vaše riječi, Turska uvijek miruje. Sjetite se rata u Libiji, blizina nam je također omogućila da djelujemo, ali Turska je uvijek na marginama i čeka. Ne dijeli obavještajne podatke s NATO-om. Sve se radi po principu “nešto za nešto”, kao što je bio slučaj s članstvom Finske i Švedske. I je li Turska demokracija u NATO-u – bit ću brutalno iskren – nikoga zapravo nije briga.
U Savezu nema mjesta tim demokratskim osjećajima. Turska će ostati težak partner. Razvit će se i njezini odnosi s Moskvom, možda u različitim smjerovima. Tako će Turska ostati vrsta članice NATO-a od koje možete očekivati bilo što.
– Razgovarali ste o vlastitim interesima u odnosima između Zapada i Turske. Nakon početka sadašnjeg rata u Izraelu, Ankara je pristala na priključenje Švedske Sjevernoatlantskom savezu. Postoje li sporazumi koji su Turskoj dali nešto u kontekstu ovog rata da je pristala na prijam Švedske u NATO?
– Mislim da ti događaji nisu međusobno povezani. Naravno, imamo niz ugovora o isporuci oružja, možda sudjelovanje određenih turskih tvrtki u više američkih ugovora. Mislim da se to poklopilo s duljim pregovaračkim procesom s Bidenovom administracijom, ali to je nesumnjivo dobar korak i očekujemo daljnje zahtjeve Turske u budućnosti kada je koristimo za operacije na Mediteranu. Türkiye je primjer kako NATO može biti graciozan i učinkovit. I kako koristiti dostupne alate, jer nema potrebe za uvredom, samo trebamo pogledati kako ih koriste zemlje koje su učinkovite i imaju te alate.
– Amerikanci su poslali dvije borbene skupine nosača zrakoplova. To je sila s kojom se nitko ne može mjeriti. Oni stabiliziraju regiju, to je također jasno vidljivo, makar samo činjenicom da su uspjeli spriječiti napad Jemena na Izrael. U kojoj su mjeri takve akcije jednostrane za Amerikance, u kojoj mjeri Amerikanci računaju na suradnju saveznika?
– Mislim da su u ovom slučaju to apsolutno jednostrane akcije Sjedinjenih Država. Bilo je premalo vremena za formiranje koalicije. Osim toga, snaga skupina nosača zrakoplova je takva da bi njihova podrška saveznika bila samo simbolična, što je ponekad važno i za Amerikance, ali u konkretnom slučaju, ti američko-izraelski odnosi i potreba za stabilizacijom, posjet državnog tajnika Blinkena, predsjednika Bidena regiji pomogli su stabilizirati i možda spriječiti eskalaciju ovog rata u sadašnjoj fazi.
Ali ipak, naravno, u ovoj drugoj fazi, problem je da netko pristane na operaciju u izraelskoj regiji na NATO forumu. To bi bio još jedan korak naprijed u aktivnostima NATO-a, što je mnogim zemljama teško prihvatiti, ovisno o uvjerljivoj moći Amerikanaca. Demonstracija američke učinkovitosti možda je najvažniji rezultat ovog rata do danas.
I to je također lekcija za Ruse, koji vide da su Amerikanci još uvijek sposobni sudjelovati u dva sukoba, bez nužnog dijeljenja resursa, već povećanja njihovog doprinosa.
Je li NATO u stanju ne uključiti se u jedan dio svijeta nauštrb drugog?
– Vjerojatno ćemo vidjeti više, jer sukob na Bliskom istoku, čak i ako se ne prelije na regiju, neće tako skoro završiti.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: Vrući završetak pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, prezren od Lukašenka ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica Moj Lavov, Putin u galijama, Poluotok straha, Ukrajina izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Hoćemo li razgovarati o povijesti, zastoju u Minsku
Izvorni naslov članka: Weryfikacja zdolności militarnych Europy
