Nedavna istraživanja javnog mnijenja u SAD-u pokazuju alarmantan trend: potpora SAD-a Ukrajini stalno pada. Od početka listopada oko 52% demokrata podržalo je opskrbu Ukrajine oružjem (u svibnju je ta brojka iznosila 61%). Među republikancima ih je znatno manje – samo 35%. Zabrinjavajuće je da se oko 34 posto demokrata u anketi složilo s izjavom da se “problemi Ukrajine ne tiču nas i ne bismo se trebali miješati”. Čak 56% republikanaca dijeli isto mišljenje.
Udio onih koji vjeruju da je Ukrajina “od velike važnosti” za Sjedinjene Države smanjio se s 51% u svibnju 2022. na 39% sada. Istodobno se smanjio i broj onih “vrlo zabrinutih” da bi sukob u Ukrajini mogao prerasti u veći: sada ih je 26%, a prije godinu dana 33%.
Još jedna anketa provedena po narudžbi FOX Vijesti, pokazuje da većina stanovnika SAD-a (51%) sada vjeruje da bi potpora Ukrajini trebala biti vremenski ograničena. Međutim, 45 posto ispitanika i dalje je uvjereno kako bi Washington trebao nastaviti pomagati Ukrajini na neodređeno vrijeme. Jasno je da će promjena javnog raspoloženja u Americi negativno utjecati na potporu Ukrajini na ovaj ili onaj način.
Pitanje potpore Ukrajini već je postalo predmetom političkog pregovaranja i razlogom za žestoke rasprave. Smjena predsjednika Zastupničkog doma Kongresa, republikanca Kevina McCarthyja, koji je općenito imao razumijevanja za “ukrajinsko pitanje”, početkom listopada izazvala je ozbiljnu krizu u američkom establišmentu. Radi objektivnosti, vrijedi napomenuti da je u tome sudjelovala i Demokratska stranka. Uostalom, samo osam republikanskih kongresnika glasalo je za McCarthyevu ostavku. Ostatak glasova osigurali su predstavnici Demokrata. Naravno, trumpisti su to brzo iskoristili. Na njihov prijedlog, Republikanska stranka nominirala je kongresmena Jima Jordana za mjesto predsjednika Zastupničkog doma. Poznat je po svom pretjerano skeptičnom stajalištu o nastavku vojne i financijske potpore Ukrajini u ratu s Rusijom. Ako je takva osoba na čelu Zastupničkog doma, možemo očekivati ozbiljne probleme.
Trumpisti u Kongresu su manjina. Ali njihovi glasovi su najglasniji. A manipulativna retorika protiv dodjele pomoći Ukrajini postala je jedan od stupova političke kampanje niza kandidata za nominaciju Republikanske stranke na predsjedničkim izborima. I to donosi plodove. U američkom društvu raste broj onih koji kategorički ne prihvaćaju dodjelu novih milijardi dolara našoj zemlji. S jedne strane, najistaknutiji republikanski političari dobro su svjesni geopolitičke važnosti suočavanja s Rusijom. No, zbog značajnih promjena u javnom mnijenju i Trumpovog čarobnog utjecaja na birače, često oklijevaju to javno reći. No, vrijedi li za sve nevolje kriviti samo populističko krilo Republikanske stranke?
Trenutačni zastoj u Sjedinjenim Američkim Državama oko kontinuirane potpore Ukrajini uglavnom je posljedica pogrešno odabrane strategije administracije predsjednika Joea Bidena. Njegova se suština svodi na ovo: pomoći Ukrajini da ne izgubi, a istovremeno spriječiti odlučujući poraz Rusije. Ovaj pokušaj kombiniranja neprikladnog već nosi svoje gorke plodove. Apstraktna retorika o potrebi potpore Ukrajini “koliko god je potrebno” odražava neodlučnost i plahost službenog Washing Trebate za što točno? Za dugotrajni dugi rat iscrpljivanja, u kojem će agresor izgubiti mnogo resursa, ali nikada neće biti poražen? No, je li to najbolji i najbrži put do mira i pravde? Vrlo upitno. Ako ispovijedamo takvu strategiju, onda rat u Ukrajini zaista može trajati godinama. Jer nam trenutno nije dano dovoljno resursa i dovoljno moćnog oružja da porazimo agresora u kratkom roku.
Ali što duže rat traje, teže će biti pronaći argumente za potporu Ukrajini unutar Sjedinjenih Država. Na to igraju protivnici pomoći. Nagađaju da se, navodno, Ukrajini izdaje neograničena provjera na nepoznato vremensko razdoblje. Osim toga, u svijetu se odvijaju i drugi događaji, izbijaju novi sukobi koji odvraćaju pozornost od Ukrajine. Ako se rusko-ukrajinski rat dugo odugovlači, postat će pomalo dosadan, ali općenito podnošljiv svakodnevni život za većinu zemalja svijeta.
Čini se da bi brzi pobjednički kraj rata u korist Ukrajine i strateški poraz Rusije trebali biti glavni vanjskopolitički prioritet administracije Joea Bidena. Sadašnji vlasnik Bijele kuće mogao bi u potpunosti iskoristiti poraz Rusije u Ukrajini. Predstavite ovaj događaj kao jedno od glavnih postignuća njegove administracije na svjetskoj sceni tijekom predizborne kampanje. Poraz jednog od dugogodišnjih američkih geopolitičkih suparnika više bi nego nadoknadio neuspjelo povlačenje američkih vojnika iz Afganistana 2021. godine. I simalo bi primjetan utjecaj na druge diktatore u svijetu. To bi ozbiljno ojačalo položaj Sjedinjenih Država i zapadnog saveza na planeti. Tada bi se svi glasovi onih koji vole graditi mostove i tražiti kompromise s Putinom naglo stišali: svijet ne voli poražene agresore. No Biden je, bojeći se mogućeg kolapsa ili kolapsa Rusije zbog tereta bolnog poraza, odabrao drugačiji, neodlučan put.
Nije tajna da protivnici kontinuirane vojne i financijske potpore Ukrajini također apeliraju na neuspješne rezultate ovogodišnje protuofenzive. I kako ne bismo spomenuli stalno kašnjenje u isporuci određenih vrsta oružja? Da se Bijela kuća odmah jasno kladila na pobjedu Ukrajine, manje zabrinuta za sudbinu Rusije, situacija na frontu sada bi mogla biti malo drugačija. Uostalom, tada bi potrebne odluke o isporuci moćnog oružja Ukrajini bile donesene prije najmanje godinu dana. A ukrajinska ofenziva ove godine započela bi uz potporu desetaka modernih zrakoplova, dalekometnih raketa ATACMS i druga neugodna iznenađenja za ruske okupatore. Tko zna, možda bi sada Oružane snage Ukrajine već stigle do obala Azovskog mora i presjekle kopneni put do Krima. U takvim uvjetima glasovi da je nepotrebno nastaviti podupirati Ukrajinu bili bi mnogo tiši. No Biden i njegovi pretjerano oprezni savjetnici odabrali su drugu opciju. O zabludi ove strategije raspravljalo se privatno prošle godine. Sada moramo žeti njegove nagrade.
Nakon neuspjeha 2022. godine, Putin se kladio na dugotrajni vojni sukob. Kremaljski diktator računa na umor Zapada i na činjenicu da će ruski resursi biti dovoljni da ne izgube i ne izgube ono što je zauzela. Nedavni događaji pokazuju da njegovi snovi nisu potpuno neutemeljeni.
Čini se da bi promjena strategije Moskve iz munjevitog rata u dugi rat iscrpljivanja trebala izmijeniti politiku Bijele kuće. No Bidenova administracija do sada je pokazala nefleksibilnost i sporost. Paradoks je da ako Ukrajina ne postigne značajan uspjeh u oslobađanju okupiranih teritorija, to će poslužiti kao dodatni važan argument protivnicima američkog predsjednika. No, te je uspjehe teško postići bez temeljne promjene u pristupu Joea Bidena pružanju vojnih sposobnosti oružanim snagama Ukrajine i shvaćanju važnosti pobjede Ukrajine i poraza Rusije. Neka vrsta srednje polusrdne opcije bez pobjednika i gubitnika ovdje neće raditi.
Sa svojim konceptom strateške neodlučnosti u Ukrajini, Sjedinjene Države se zabijaju u zamku. Ono što Bidenova administracija smatra razboritom opreznom politikom u suočavanju s Rusijom zapravo bi mogao biti njezin poraz. Kako na predstojećim izborima, tako iu području geopolitike.
