Izraelske obrambene snage (IDF) pripremaju se za veliku vojnu operaciju u Pojasu Gaze. Izraelsko društvo traži osvetu. Međutim, vojno zapovjedništvo ne žuri s izdavanjem konačnog naloga, jer je dobro svjesno da su i IDF i političko vodstvo zemlje trenutno u zugtswangu. Kakva god odluka bila donesena na kraju, bit će neprofitabilna. Pokušat ću objasniti ovu tezu.
7. listopada Država Izrael dobila je jedan od najbolnijih udaraca u cijelom svom postojanju. Da, bilo je ratova gdje je mnogo više izraelskih građana poginulo, ali onda se radilo o smrti vojnika u bitci. A onda su poginuli nevini civili. Prema posljednjim podacima, kao rezultat napada militanata Hamasa na južnim teritorijima zemlje, brutalno je ubijeno više od 1.300 ljudi, više od 3.000 je ozlijeđeno, a oko 150 građana je uzeto za taoce (sada ih teroristi drže u zatočeništvu).
Izrael je pretrpio tako velike gubitke zbog neuspjeha u sigurnosnom sustavu. To je iskreno prepoznato u samom Izraelu. Lokalni analitičari u komentaru za novine The New York Times Govoreći pod uvjetom anonimnosti, podijelili su svoja preliminarna razmišljanja o razlozima ovog neuspjeha. Glavni razlozi, prema njima, su četiri.
Konkretno, govorimo o problemima izraelske obavještajne službe u praćenju Hamasovih linija komunikacije. Navodno su militanti dobili nova sigurna sredstva komunikacije, što je znatno otežalo prisluškivanje. Međutim, još uvijek je provedena s tugom na pola. Čak i neposredno prije napada, izraelska obavještajna služba upozorila je vojne vlasti na neobične aktivnosti na Hamasovim linijama komunikacije, ali ovo upozorenje je prošlo bez odgovora.
Drugi razlog bilo je pretjerano oslanjanje vojnog zapovjedništva na elektroniku za praćenje situacije na granici s Pojasom Gaze. Posljednjih godina smanjen je broj vojnika stacioniranih duž granice s Gazom. Umjesto toga, na granici su postavljene brojne nadzorne kamere, senzori i strojnice na daljinsko upravljanje. Da ne spominjem prisutnost visokog zida koji bi spriječio teroriste da uđu na izraelski teritorij.
I to je bila nada Izraelaca za tehničkim sredstvima koje su teroristi iskoristili. Prije nego što su napali dronovima kamikaza, uništili su bazne stanice, praktički lišavajući izraelsku vojsku pristupa ovoj opremi. To im je omogućilo da prijeđu granicu neotkriveni i bez gubitka na tridesetak mjesta. Štoviše, militanti Hamasa uspjeli su iznenaditi izraelsku vojsku, neki od njih praktički u svojim krevetima.
Treći razlog bila je operativna pogreška izraelskog vojnog zapovjedništva, koje je stacioniralo vodstvo granične divizije u jednoj bazi. Dobro obučeni Hamasovi militanti zauzeli su bazu odmah nakon početka napada. Tako je odrubljena glava vojnom vodstvu pogranične regije.
A drugi razlog neuspjeha bio je taj što je izraelsko vojno i političko vodstvo pretjerano vjerovalo u presretnutu tvrdnju militantnih vođa da ne planiraju napasti Izrael. Najvjerojatnije su vođe Hamasa znali da se njihovi razgovori prisluškuju, pa su obmanuli izraelske obavještajne službe.
Kao bivši visoki dužnosnik izraelskog Vijeća za nacionalnu sigurnost Yoel Guzansky, požalio se: “Trošimo milijarde i milijarde na prikupljanje obavještajnih podataka o Hamasu. A onda, u sekundi, sve se raspalo kao domine.”
I glavniNa primjer, u Nedostatak Izraelski sigurnosni sustav je da su njegovi funkcioneri potpuno rastreseni. Nisu vidjeli ozbiljne prijetnje s druge strane. Uostalom, veliki protivnici – Egipat, Jordan, Sirija – odavno su smireni, a fundamentalističke organizacije poput Hamasa ili Hezbollaha nisu sposobne nanijeti značajnu štetu. I pomno se prate, tamo se infiltrira dovoljno agenata kako bi se spriječila opasnost u slučaju nužde. Nitko u izraelskom vodstvu nije mogao zamisliti da su ti teroristički bombarderi sposobni za tako dobro promišljen i pažljivo pripremljen napad.
A tko je to smislio i pripremio? Tko je bio taj trust mozgova, taj kriminalac “Mr. Mind”? Vjerojatno Iran – barem prva stvar koja vam padne na pamet je upravo takva pretpostavka. Iran ima dovoljno resursa za pripremu takvih operacija. Mnogo je motiva. Na primjer, naškoditi svom vječnom neprijatelju – Državi Izrael. Postoji još jedan, konkretniji motiv: spriječiti normalizaciju odnosa između Izraela i Saudijske Arabije, potpisivanje sporazuma o suradnji između dviju zemalja. Taj bi sporazum značajno ojačao položaj Izraela u regiji, što Teheran ne želi.
Iran financira Hamas, osigurava mu oružje, a u Teheranu postoji službeno predstavništvo ove terorističke organizacije. Zapravo, Teheran je gotovo službeno jedan od njih.Hamas je jedan od Hamasovih očeva.
Novine The Wall Street Journal jasno i otvoreno optužuje Teheran da je upravo on preko Islamske revolucionarne garde (IRGC) pripremio i pokrenuo operaciju napada na Izrael. Članak, objavljen 8. listopada, dan nakon napada, naslovljen je “Iran je pomogao planirati napad na Izrael nekoliko tjedana” (Iran je pomogao u planiranju napada na Izrael tijekom nekoliko tjedana). Piše da časnici IRGC-a rade s militantima od kolovoza Hamas zbog planiranja zračnih, kopnenih i morskih upada, a iranski čelnici dali su palestinskim militantima zeleno svjetlo za invaziju.
Međutim, novine The New York Times Ne slaže se s tim mišljenjem. U članku pod naslovom “Preliminarni obavještajni podaci pokazuju da napad Hamasa iznenađuje iranske vođe” (Rani obavještajci pokazuju da je Hamasov napad iznenadio iranske vođe), objavljeno 11. listopada, tvrdi da iransko vodstvo ne samo da nije dalo naredbu “lice”, već je i uhvaćeno u skoku operacijom Hamas 7. listopada. U svojim zaključcima publikacija se odnosi na riječi dužnosnika Bijele kuće, izraelskog dužnosnika i drugog dužnosnika na Bliskom istoku.
I u tome postoji određena logika. Uostalom, unatoč svoj mržnji koju Teheran osjeća prema Izraelu, Iranci su očito svjesni rizika svoje umiješanosti u napad 7. listopada. Oni razumiju koliko razarajući odgovor Izraela i Sjedinjenih Država može postati.
Već smo rekli da je Iran otac Hamasa. Tko je, dakle, majka ili “otac broj 2”? Naravno, Moskva. Sjećate li se ruskog političara kao što je Jevgenij Primakov, koji je čak bio premijer pod Jeljcinom? U svijetu do sada Pamtiti Njegov čuveni “Širenje preko Atlantika”, kao reakcija na bombardiranje srbijanskih vojnih objekata zrakoplovima NATO-a tijekom rata na Kosovu.
Primakov je bio iskusan obavještajac koji se pretvarao da je diplomat. Tijekom razdoblja “perestrojke”, Primakovljeva uloga u politici se povećala: postao je savjetnik PrimakovaiMihail Gorbačov o vanjskopolitičkim pitanjima i jedan od onih koji su odredili politiku Kremlja na Bliskom istoku. Tada se 1987. pojavio pokret Hamas. Slučajnosti? Baš i ne.
Primakov nije ni službeno skrivao svoj dobar odnos prema Hamasu, unatoč činjenici da se u zapadnim zemljama smatrao terorističkom organizacijom. Do svoje smrti izjavio je da se palestinski militanti ne mogu smatrati teroristima jer navodno “djeluju kao odgovor na izraelsku agresiju na civilno stanovništvo Palestine”.
Nije tajna da je Rusija podržavala Hamasa ni manje ni više nego Iran. Iako je pokušala to učiniti tajno. Međutim, kontakti između Kremlja i terorističke organizacije povremeno su izlazili na vidjelo. Zanimljivo je da je u jednom trenutku službena Moskva čak osudila Hamasa, barem ljudskom oku. Na primjer, u kolovozu 2004., kada je rusku diplomaciju već vodio Sergej Lavrov, njegov odjel izdao je priopćenje o samoubilačkom napadu Hamasa u izraelskom gradu Beershebi, ubivši 17 ljudi. “Moskva oštro osuđuje novi barbarski napad ekstremista. Uvjereni smo kako se nikakvi politički ili drugi ciljevi ne mogu ostvariti nasiljem i terorom”, navodi se u priopćenju.
Istodobno, Kremlj nije želio službeno priznati Hamasa kao terorističku organizaciju. I jasno je zašto. Jer iza kulisa nastavili su se kontakti između Moskve i palestinskih islamista. Dva teroristička režima uvijek će naći zajednički jezik.
Značajno je da je Lavrov taj koji sada djeluje kao glavni kontakt s Hamasom. Poznato je o redovitim sastancima ruskog ministra s čelnicima organizacije, od kojih je posljednji (barem od onih koji su postali poznati) održan prije godinu dana, u rujnu 2022. godine.
Gdje vodimo sve ovo? Kao što ste možda pogodili, do te mjere da Rusija stoji iza napada 7. listopada. Uostalom, to je jasno i nedvosmisleno izjavio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u intervjuu za francuski kanal Francuska 2. Pružio je uvjeravanja kako ukrajinske posebne službe imaju relevantne dokaze.
“Rusija podupire operacije Hamasa na ovaj ili onaj način. Za naše specijalne službe to je očito. Imamo sve tragove koji nas navode na vjerovanje kako Rusija olakšava određene terorističke operacije”, uvjeravao je.
Predsjednikove riječi potvrdio je šef Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane Ukrajine Kyrylo Budanov u intervjuu za “Ukrayinska Pravda». Skrenuo je pozornost na militantnu upotrebu taktike protiv Izraela koristeći FPV– Dronovi protiv oklopnih vozila. Već smo rekli da su upravo s dronovima kamikaza Hamasovi teroristi uspjeli “oslijepiti” čuvare Sjedinjenih Država.(a) U mjeri u kojoj je to dopušteno odredbama ovog T-a Ponašali su se isto kao i Rusi.
Budanov je također rekao da su krajem rujna Rusi čudesno promijenili geostacionarnu orbitu jednog od svojih špijunskih satelita. I učinili su to na takav način da bolje vide regiju, koju je kasnije napao Hamas.
Budanov je ispričao mnoge druge detalje koji su neizravno ukazivali na umiješanost Kremlja u napad na Izrael. Međutim, glavni dokazi mogu se smatrati motivom. A motiv za Rusiju ovdje je vrlo jasan: može se tvrditi da je postala glavni korisnik ovog napada. Uostalom, prvo, svjetska pozornost brzo se prebacila s rusko-ukrajinskog rata na izraelski rat s Hamasom. Drugo, postoji opasnost da će američka vojna pomoć sada biti raspršena između Ukrajine i Izraela. Treće, zapadni svijet se sada užasava islamističke prijetnje. U mnogim europskim zemljama održane su masovne demonstracije muslimana i lijevih stranaka u obrani Palestinaca. Zbog toga je Europljanima više stalo do vlastite sigurnosti, a manje o sigurnosti Ukrajine. Četvrto, napetosti ponovno eskaliraju u regiji Bliskog istoka. I ova situacija ide u korist Rusije, koja će se opet pretvarati da je mirotvorac, ili neka vrsta “gospodina Wolfea” koji rješava probleme.
Međutim, ne treba isključiti da lukavi stratezi Kremlja nadigravaju sami sebe. I u tom smislu, američki predsjednik Joe Biden napravio je vrlo uspješan viteški potez, predlažući Kongresu da usvoji zajednički paket pomoći za Ukrajina i Izrael. Na taj će način tlo biti srušeno pod nogama onih republikanskih kongresnika koji su za pomoć Izraelu, ali protiv povećanja pomoći Ukrajini.
Rusija je također nadigrala samu sebe u slučaju lažnog oružja. Riječ je o oružju zapadne vojne pomoći, koje je “začudo” završilo u rukama terorista iz Hamasa. Rusija je već izazvala vapaj da ga Ukrajina prodaje teroristima. Međutim, mislim da neće biti teško saznati da je došao u Pojas Gaze ruskim kanalima. Što će zapravo biti još jedan dokaz umiješanosti Kremlja u napad na Izrael.
Jednom riječju, s Rusijom je sve jasno. Vratimo se na iizraelskog Zugzwanga. Prošlo je nekoliko dana otkako je IDF pripremio sve što je potrebno za kopnenu operaciju u Pojasu Gaze kako bi jednom zauvijek stao na kraj teroristima Hamasa. Mobilizirano je 300 tisuća ljudi. Dovedeni su rezervisti, sva potrebna oklopna vozila i artiljerija. To jest, sve je spremno, ali naredba za napad još nije dana. I to ne čudi, jer bez obzira na odluku izraelskog vodstva, to će biti loše.
Oni koji su zamislili cijeli ovaj teroristički napad (pretpostavljamo da je to bila Rusija ili Rusija u savezu s Iranom) vrlo su dobro i vrlo cinično izračunali vjerojatnu reakciju Izraela. Nije bilo tako jednostavno, ne iz zabave, da je teroristima naređeno da tretiraju civilno stanovništvo što je brutalnije moguće. Ljudi nisu samo ubijeni, već su ubijeni s posebnom okrutnošću, neki su čak odrubljeni glavama. Vidimo stotine leševa mladih ljudi koji su sudjelovali na glazbenom festivalu, obezglavljene leševe žena, djece, starijih ljudi u devastiranom kibucima, pucali u automobile obitelji koje su pokušale pobjeći iz ovog pakla. Mnogi očevici usporedili su ove slike s Buchom, Irpinom i Hozomelom u ožujku 2022.
Sve te stravične slike vape za osvetom, koju zahtijeva izraelsko društvo. Može se sa sigurnošću reći da su organizatori napada Hamasa računali na takvu reakciju. Očekuju da će izraelski vojnici, vođeni osjećajem osvete, početi uništavati Gazu i sve njezine stanovnike. Nije teško predvidjeti kakvu će reakciju takve akcije izazvati u svijetu. Pogotovo u arapskom svijetu, s kojim je Jeruzalem počeo više ili manje uspostavljati odnose.
Odbijanje kažnjavanja terorista također nije opcija. Uostalom, to je ono što zahtijeva cijelo izraelsko društvo – s jedne strane. S druge strane, ako takav strašan zločin ostane nekažnjen, situacija će se ponavljati iznova i iznova.
Štoviše, situacija je uvelike komplicirana činjenicom da su teroristi sa sobom uzeli stotinu i pol talaca, koje mogu pogubiti kako bi zaustavili operaciju izraelske vojske. Je li stvar principa odbiti razgovarati s teroristima ili pokušati dogovoriti razmjenu s njima? 2011. izraelsko vodstvo moralo je osloboditi više od 1000 palestinskih terorista iz zatvora samo kako bi oslobodilo jednog od talaca, skupnika Gilada Shalita. Vjerojatno će ovog puta teroristi odrediti sličan “tečaj”. A što onda učiniti?
U svakom slučaju, premijeru Benjaminu Netanyahuu i zapovjedništvu IDF-a sada ne treba zavidjeti s obzirom na odluke koje moraju donijeti. Za sada su odlučili opsaditi Pojas Gaze, prekidajući sve komunikacije s enklavom, uključujući opskrbu strujom i vodom. Jasno je da je to samo privremena mjera, Prije ili kasnije morat ćete donijeti neugodnu odluku.
