Događaji na Bliskom istoku uvijek su bili u središtu pozornosti politički zabrinute svjetske zajednice. Čak i za vrijeme postojanja SSSR-a, bila je neka vrsta tradicije za sovjetske građane, a posebno Ukrajince, da slijede trajne sukobe između Izraelaca i Arapa. Mnogi naši sunarodnjaci u to su vrijeme nakon televizijskog “razgovora glava” o “agresivnoj izraelskoj vojsci”, o “siromašnim Palestincima”, ponovili o “opasnim igrama Pentagona” na Bliskom istoku. U to je vrijeme malo ljudi pokušalo samostalno razumjeti situaciju, izvući vlastite zaključke iz čitanja “između redaka”, iz slušanja “neprijateljskih glasova”, iz razgovora sa stručnjacima.
Čak i sada, Ukrajina s tjeskobom i nadom promatra razvoj sukoba oko Pojasa Gaze. Međutim, sada na te događaje gledamo promišljeno, a ne kao na odvojene promatrače, jer shvaćamo da naša budućnost ovisi o tome što će se dogoditi na Bliskom istoku. Ako Izrael pokrene veliku ofenzivu u Pojasu Gaze ili otvori novu frontu u Libanonu, to možda neće utjecati na naše obrambene sposobnosti. Dopustite mi da objasnim zašto.
Ukrajina već bolno doživljava promjenu glavnog fokusa svjetske pozornosti od rusko-ukrajinskog rata do izraelsko-palestinskog sukoba. Medijski trend pratila je pozornost svjetskih organizacija, zatim svjetske politike. Nakon toga uslijedit će prilagodbe smjera humanitarne pomoći, novčanih tokova i, u konačnici, vojne pomoći.
“Ako je sukob (oko Gaze – ed.) bit će vremenski ograničeno, ne više od nekoliko tjedana, onda nema razloga za brigu, ali ako se situacija odugovlači i eskalira, onda će sigurno biti problema, jer Ukrajina neće biti jedina zemlja kojoj je potrebno streljivo i oružje”, izrazio je zabrinutost Kyrylo Budanov, šef Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane Ukrajine.
Iz Sjedinjenih Država već stižu alarmantne vijesti da će deseci tisuća topničkih granata kalibra 155 milimetara, koje su bile namijenjene transferu u Ukrajinu jer ih naša vojska očajnički treba, sada biti dane Izraelu. O tome posebno izvještavaju novine The New York Times pozivajući se na izvore u Pentagonu.
A CNN je u jednom od svojih nedavnih izvješća izvijestio da najviše američko vojno zapovjedništvo “danonoćno radi na potrazi za dodatnim zalihama oružja širom svijeta kako bi ih brzo prevezlo u Izrael”. Iako su prije nekoliko dana svi napori bili usmjereni na potporu Ukrajini i pronalaženje oružja i streljiva posebno za nju.
Internetska izdanja Axios Pozivajući se na svoje izvore u Pentagonu, Pentagon je izvijestio da će 300 tisuća topničkih metaka pohranjenih u skladištima u Izraelu i koje su Sjedinjene Države planirale prenijeti u Ukrajinu ostati na snazi. I, vjerojatno, sada će biti prebačeni na potrebe izraelske vojske.
Ako se smanji opskrba američkog oružja oružanim snagama Ukrajine, tada će protuofenziva usmjerena na ponovno zauzimanje teritorija koji je Rusija zauzela još više usporiti. Ovo bi svakako bio izgovor za otkopčavanje šampanjca u Kremlju.
Čini se da je Ukrajina pokrenula veliki plan za oživljavanje svoje vojne industrije, ali ovaj program je u povojima i bit će ga teško provesti sve dok Rusija ima mogućnost lansiranja raketnih napada na cijelom svom teritoriju.
Nije tajna da je ruska specijalna operacija pronašla zemlje NATO-a s polupraznim arsenalima, s odsječenim vojskama i loše funkcionirajućim obrambenim kompleksima. Trenutno su zapadni arsenali, posebno u Europi, blizu devastacije.
“Ako se sukob na Bliskom istoku odugovlači, Ukrajina će se suočiti s katastrofalnom nestašicom oružja. Washington neće moći pružiti jednaku pomoć i Kijevu i Tel Avivu. Istodobno, Izrael će biti prioritet, budući da su njegovi odnosi sa Sjedinjenim Državama jači i važniji”, navodi španjolski list El País.
Situaciju s vojnom pomoći Ukrajini dodatno kompliciraju perturbacije u američkom Kongresu. Uostalom, početkom listopada Zastupnički dom glasao je za ostavku republikanca Kevina McCarthyja s mjesta predsjednika parlamenta. Bilo je mnogo pokušaja kongresmena da izaberu novog vođu, ali do sada su svi završili uzalud. I dok Zastupnički dom ne izabere predsjednika, neće moći koordinirati proračun, donositi zakone, posebno o pomoći Ukrajini.
I bez američke pomoći, Ukrajina riskira vojni poraz, što se može smatrati barem zaustavljanjem protuofenzive. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelensky dao je odgovarajuće upozorenje tijekom posjeta Washingtonu krajem rujna.
Da li sve stvarno izgleda tako pesimistično za Ukrajinu? Uopće ne. Prije svega, može se s visokim stupnjem vjerojatnosti predvidjeti da se sukob Izraela s Hamasom neće pretvoriti u punopravni rat. Barem je uvod u njega novVrlo je malo vjerojatno da će biti drugih ugovornih strana izvan Izraela. Jamstvo za to je dovođenje dviju američkih skupina nosača zrakoplova na izraelske obale. Britanski nosač zrakoplova također žuri u zonu sukoba. Sve je to trebalo ohladiti usijane glave čelnika arapskih zemalja, koji su možda razmišljali o pridruživanju vojnoj akciji protiv Izraela. A ako sukob ne eskalira, onda, kao što je Budanov napomenuo, Ukrajina ne bi trebala brinuti o vojnoj pomoći.
Nedavni govor američkog predsjednika Joea Bidena naciji bio je prilično inspirativan za optimistično raspoloženje. Šef Bijele kuće jasno je izjavio da Sjedinjene Države neće dopustiti pobjedu Vladimira Putina. Biden je jamčio da će njegova vlada istovremeno moći pružiti pomoć i Ukrajini i Izraelu. Obećao je da će apelirati na Kongres za dodatnih 60 milijardi dolara vojne pomoći Ukrajini i 10 milijardi dolara Izraelu. Taj iznos za Ukrajinu premašuje sve što je Washington pružio ili obećao pružiti kao vojnu potporu tijekom 20 mjeseci sukoba.
Također ne smijemo zaboraviti da Sjedinjene Države nisu jedini dobavljač oružja Kijevu. Europska unija također se obvezala da će tijekom 2023. opskrbiti Ukrajinsku obrambenu vojsku s milijun topničkih granata. Osim toga, NATO od rujna provodi novi program, na temelju kojeg će sredstva za proizvodnju streljiva za Ukrajinu biti povećana za 2,4 milijarde eura.
Političari u zapadnom svijetu sve manje percipiraju rusko-ukrajinski rat kao nešto strano i odvojeno. Već su shvatili da, da je Putin osvojio Ukrajinu, ne bi se zaustavio na tome. Uostalom, Joe Biden je u spomenutom govoru jasno rekao: “Dakle, ako ne zaustavimo Putinovu želju da pokori Ukrajinu, onda se neće ograničiti na Ukrajinu. Usput, Putin je već zaprijetio da će “podsjetiti” Poljsku da je zapadne zemlje ove zemlje navodno “donirala Rusija”. A jedan od njegovih glavnih savjetnika, bivši predsjednik Medvedev, nazvao je Estoniju, Latviju i Litvu ruskim “baltičkim provincijama”. To jest, njihove prijetnje već vrijede za zemlje članice NATO-a!”
Donedavno su zapadni “pacifisti” i “Putinversteers” koristili ovu lukavu, nepisanu formulu: ne štitimo one koje Rusija napada, a Rusija ne napada one koje ćemo štititi. Krajnje je vrijeme da shvatimo da ova formula ne djeluje i nikada nije djelovala, već je bila samo iluzija.
