Rat u Ukrajini postao je glavni test za vojnu opremu, za spremnost Sjevernoatlantskog saveza da se fizički suprotstavi Rusiji. Umirovljeni pukovnik Maciej Matysiak, stručnjak zaklade Stratpoints i bivši zamjenik načelnika vojne protuobavještajne službe, izjavio je u intervjuu novinaru Jarosławu Kociszewskom kako rat, koji traje već više od godinu i pol dana, govori o borbenoj spremnosti NATO-a.
– Svi znamo za rat u Ukrajini, svakodnevno slušamo s različitim stupnjevima intenziteta iz medija i vidimo da je oružje, pomoć koalicijskih zemalja koje podržavaju Ukrajinu, posebno Sjedinjene Države, ali i Poljsku, iznimno važna za Ukrajinu. Bez nje Ukrajina se ne bi mogla nositi s ruskom invazijom, odbiti Rusiju i braniti njezinu neovisnost. Ova pomoć je važna, ali što ovaj test zapadne tehnologije govori o spremnosti NATO-a da se suprotstavi Rusiji? Uostalom, vidimo da države članice NATO-a ili NATO-a ne prenose najmoderniju opremu u Ukrajinu. U velikoj mjeri, stari spremnici se šalju naprijed, kao što su Leopard 1, dok je broj prenesenih spremnika Leopard 2 ili Abrams mnogo manji. Isto vrijedi i za krstareće rakete. Je li to dovoljno da zaustavi Ruse i što to govori o stanju oružja zemalja NATO-a?
– Sama ruska invazija na Ukrajinu toliko je politička, globalna izmjenjivač igara‘Što se tiče ravnoteže moći. To je moje mišljenje, ali ne samo, jer znamo da se NATO ponašao pomalo konzervativno sa stajališta Poljske ili zemalja istočnog boka Saveza prije prve, pa čak i prije druge invazije na Ukrajinu. Danas je invazija na Ukrajinu, prije svega, test sposobnosti zemalja NATO-a u smislu učinkovitosti i vojnog sustava, kao i gospodarskog sustava. Drugo, to je poligon za testiranje učinkovitosti ove opreme, odnosno sukoba ruske opreme, tehnologije i vojnih poslova s idejama, tehničkim rješenjima, opremom i, općenito, načinom vođenja rata, koji se naziva zapadni.
I danas vidimo vrlo pozitivan napredak, jer se ukrajinska vojska još uvijek temeljila na ruskoj opremi. Kao rezultat toga, veliki broj zemalja bivšeg Istočnog bloka, uključujući Poljsku, prvenstveno je osigurao opremu koju bi Ukrajina mogla odmah koristiti, odnosno postsovjetsku opremu koju je poznavala. To se posebno odnosilo na streljivo, koje joj je bilo prijeko potrebno, jer je to bilo ono koje je najintenzivnije koristila.
Tada vidimo nevjerojatan tehnološki skok Ukrajine, koja se brzinom munje prilagodila novim zapadnim rješenjima. I prije svega, počelo je s vrlo osnovnom opremom, naime protuzrakoplovnim, protutenkovskim ručnim sustavima, odnosno protutenkovskim bacačima granata i protuzrakoplovnim topovima, takozvanim MANPADS-om, koji je u prvoj fazi invazije praktički zaustavio ruske oklopne snage i doveo do zaustavljanja invazije.
Sljedeći element bio je uporaba moderne artiljerije, uključujući samohodnu artiljeriju. Jednu od ključnih uloga odigrali su poljski samohodni haubici Krab. To je potpuni skok od odluka Drugog svjetskog rata do sljedećeg doba, jer se pojavio ne samo sustav točnog uništenja ciljeva, već i točan sustav kontrole, vođenja, vizualizacije bojnog polja i kombinacije mnogih čimbenika i nekoliko agenata na brodu.
Nakon toga uslijedila je raketna artiljerija, predvođena bacačem HIMARS. Sada se suočavamo s završnom fazom razvoja HIMARS, odnosno nabavu raketa od strane Sjedinjenih Država ATACAMS Za ovaj lanser, a to su rakete koje mogu podnijeti ciljeve udaljene do 300 km, što je još jedan nevjerojatan skok.
Pojavili su se i moderni sustavi protuzračne obrane, među kojima su Rodoljub, koja učinkovito štiti nebo nad Ukrajinom i praktički je izvukla ukrajinsku protuzračnu obranu iz stanja bespomoćnosti pred balističkim projektilima dopunjenim ruskim bespilotnim letjelicama. I na kraju, sljedeća faza je nevjerojatan napredak, također autonomni Ukrajinac kada su u pitanju bespilotne sustave. Mislim na bespilotne letjelice, kao i na mornaričke bespilotne letjelice, vidjeli smo njihovu široku uporabu, na primjer, tijekom napada na Krimski most. Postojale su i vrlo različite vrste letećih bespilotnih letjelica: od vrlo malih, mikro i mini bespilotnih letjelica koje bacaju eksploziv, granate, bombe težine od pola kilograma do pet kilograma, do većih koje mogu pokriti velike udaljenosti i napasti ciljeve čak iu Moskvi.
Stoga vjerujem da je ovaj rat i poligon i test volje i vodstva, što se ne smije zaboraviti u našoj povijesti.
– Govoreći o mukama, koje traju već više od godinu i pol dana, kao prKoji je konvencionalni zapadni koncept vođenja rata protiv Rusije?
– Djeluje sjajno, makar samo zato što se čak i ruska strana počinje razvijati prema korištenju takvih rješenja. Dobar primjer za to je artiljerija, koja pokazuje da nije važna težina i broj ispaljenih granata, već točnost njihovog udarca. Od danas, Rusi su ispalili oko 10 puta više topničkih granata od Ukrajine. Sada, iz više razloga, počinju uvoditi sustave točnijih udara, ne pokrivajući cijela polja i kvadratne kilometre topničkom vatrom, već izravno pogađaju cilj, odnosno provode zadatak ekonomske učinkovitosti.
Moramo zapamtiti da je rat vrlo skupa stvar, zahtijeva puno novca, a dugoročno gledano, pobjednik je onaj koji jednostavno ima više novca, resursa i industrijskih kapaciteta. Zato je točnost tako važna.
Sljedeći element su izviđački sustavi, koji su, zahvaljujući korištenju već postojeće umjetne inteligencije, mnogo bolje sposobni identificirati ciljeve za napad. Bolje od ljudskog oka. Govorimo o prepoznavanju temeljenom na pikselima, a ne o ograničenom ljudskom oku koje se može prevariti, prevariti.
Sljedeći i ključni element je komunikacija, koja se pokazuje, na primjer, korištenjem sustava za prijenos informacija, temeljenog na inteligenciji Zvjezdana veza, koji je danas zapravo odgovoran za sposobnost ukrajinske vojske da udara predmete na ruskoj strani.
– Starlink Također se pokazalo da je to problem. Pokazalo se da je vlasnik Elon Musk spriječio, na primjer, veliki napad na crnomorsku flotu, a to je potpuno nova dimenzija, jer imamo nedržavnog igrača koji utječe na vođenje vojnih operacija od strane država.
– Da, i ovaj rat također okreće našu stvarnost naopako na ovom području, jer revolucionira ne samo tehnologiju, odnosno masovno uvođenje bespilotnih letjelica, bespilotnih sustava, već i modela informacijskog ratovanja, društvenog ratovanja, kibernetičkog ratovanja, utjecaja na mnogim frontama. Ovaj rat je također pokrenuo mnoge od tih pojava koje su započele ranije, ali ne u takvim razmjerima. Danas zapravo vidimo informacijski rat, rat koji ima za cilj stvoriti prednost ne samo u vojnoj sferi, već iu javnoj sferi, kako bi podržao, ojačao i pružio bolji utjecaj kako bi imao željeni učinak.
– Spomenuli ste i spremnost ili provjeru spremnosti zapadne industrije. Ovdje su se pojavile mnoge sumnje, osobito u kontekstu opskrbe topničkim streljivom, koje je u velikoj potražnji. No, čini se da, barem do sada, Zapad nije bio u stanju proizvesti ih dovoljno na dosljednoj osnovi.
Zapad bi u praksi imao takvu priliku da nije bilo koncepata i procjena Saveza, prema kojima klasični teritorijalni rat, posebno u Europi ili u našem civilizacijskom krugu, više nije moguć. To je prisililo NATO pakt da prijeđe na takozvane ekspedicijske operacije, koje ne zahtijevaju takvo trošenje snaga i resursa u obliku velikih količina streljiva, već mobilnost kretanja.
Danas vidimo da se zbog agresivne Rusije, kao i drugih zemalja koje koriste vojnu sferu, agresivne politike koja uključuje oružane snage kao važan element na međunarodnoj sceni, ti planovi i procjene NATO-a moraju revidirati. To se odnosi i na obrambene planove, o kojima se u posljednje vrijeme mnogo govori, i na sposobnosti država članica.
Uostalom, ovaj rat je počeo praktički energetskim ratom, odnosno velikom ovisnošću zemalja NATO-a o Rusiji, o njezinim energetskim resursima, a to je također bila poluga pritiska. Ovaj rat je razotkrio sve te slabosti, varijabilne čimbenike koji su danas poznati i uzeti u obzir. Mnoge zemlje sa Sjedinjenim Državama na čelu, Europska unija počinje pokretati proizvodnju streljiva. Ova oklada na ubijanje, na smrtonosne akcije može se činiti idiotskom, ali prisiljeni smo to učiniti jer, s druge strane, imamo državu koja apsolutno ne poštuje demokratske vrijednosti i jednostavno je opasna za nas.
– Kako se Zapad obnavlja, odnosno ponovno povećavamo proizvodnju streljiva, povećavamo industrijsku proizvodnju, vraćamo se novim vojnim tehnologijama, ne mislite li da će, kako se rat nastavlja, Zapad početi opskrbljivati Ukrajinu i najnovijim oružjem, ne nužno prije 20 godina?
–Valjda. Rat je također politički element. Stoga je na političarima da odluče hoće li izbiti, kao što je odlučio predsjednik Putin, i kakva će biti njegova priroda. Vidimo da su političari donijeli odluku o prijenosu novih vrsta oružja u Ukrajinu.
Ako je na početku preneseno takozvano nesmrtonosno oružje, što je samo po sebi oksimoron, onda nitko nije sanjao o prijenosu najmodernijih tenkova koji se danas već bore u Ukrajini, a pitanje prijenosa tehnologije u obliku moderne ree uopće nije razmatrano.Na primjer, u slučaju Sjedinjenih Američkih Država, Sjedinjenih Američkih Država i Sjedinjenih Država Međutim, danas već znamo da ćemo ih prenijeti, ali još ne znamo točno kada. To će biti, na primjer, zrakoplovi F-16, čak i ako to nije najnovija verzija.
Raketna artiljerija je još jedan primjer, kao HIMARS, posebno rakete ATAKAMS, neke su od najnovijih tehnologija. Postoje i izviđački sustavi koji su trenutno u službi u Ukrajini, a Ukrajina ih koristi. Također govorimo o zapovjednim i operativnim rješenjima. Mislim na preneseno znanje, budući da jedno oružje nije dovoljno, također morate znati kako ga koristiti.
Tenkovi su ovdje pravi primjer Leopard, koji se, ako se koristi u taktikama pripremljenim za tenkove T-72 ili T-55, ne bi bio potpuno drugačiji u taktičkoj uporabi od sovjetskih ili ruskih vozila i pretrpio bi gubitke u Ukrajini. Prije svega, morate ih moći koristiti, odnosno iskoristiti sustave koje imaju, naredbene sheme. Izazov za ukrajinsku vojsku i ukrajinsku državu je prijeći na tračnice mišljenja, na rješenja koja Zapad, NATO, već koristimo i imamo koristi od toga.
Znači li to da se ukrajinska vojska još ne bori prema zapadnom sustavu?
– Djelomično da, ali u velikoj mjeri ne, jer je i to evolucija. Treba imati na umu da je Ukrajina praktički počela mijenjati svoje oružane snage od 2014. godine, od prve ruske invazije na Ukrajinu, ali ubrzanje se dogodilo gotovo dvije godine prije posljednje invazije. Mislim na prijelaz na zapadni sustav obuke. To se posebno odnosi na obuku specijalnih snaga, koja je bila preteča provedbe specijalnih operacija. No, u to vrijeme nije bilo apsolutno nikakve tehnološke tranzicije, pa se stoga određene taktičke odluke nisu mogle provesti, jer nije bilo načina i ničega za treniranje.
Kao rezultat toga, ovaj skok u taktici ostvaruje se danas, zapravo, na bojnom polju, a također moramo zapamtiti da profesionalno osoblje obučavamo u miru. Vojska stalno trenira. Danas se rezervisti bore u ratu u Ukrajini, to su ljudi svih profesija, to su učitelji, glumci, glazbenici, bravari, zidari, profesori, liječnici koji nemaju rat u svojoj krvi. Oni čak postaju zapovjednici različitih razina, a oni su ti koje treba stalno obučavati. Moraju naučiti kako koristiti određene obrasce, ali nam pokazuju i koje odluke bojno polje generira, jer bojno polje testira koje metode zapovijedanja, vođenja operacija, rada u ovoj vrsti ratovanja, a koje ne.
– U ovom slučaju, kako ocjenjujete proces obuke u NATO-u na primjeru rata u Ukrajini?
– Danas sjedište Saveza i pojedine vojske gotovo stalno prate razvoj situacije na frontama u Ukrajini, a nadam se da će i poljska vojska iskoristiti to iskustvo, vidjeti što se događa s konkretnim odlukama, specifičnim vrstama oružja, specifičnim operacijama i iz toga izvlačiti zaključke. To su takozvane lekcije kada ne trpimo gubitke u borbenoj situaciji. Imamo koristi od ukrajinske krvi, znoja i iskustva. Mi to vidimo.
Znamo da Ukrajina nema dovoljno razvijene obavještajne sustave, a na ovom području oslanja se na potporu NATO-a, odnosno satelitske inteligencije, zračnog izviđanja itd. Znamo to jer je bilo incidenata poput onog britanskog izviđačkog zrakoplova iznad Crnog mora, koji su agresivno presreli Rusi, ili američkog izviđačkog drona kojeg je srušio ruski zrakoplov Žetelac preko Crnog mora. Također imamo povratne informacije od vojnih zapovjednika s ukrajinske strane.
Ovo je nevjerojatan kompendij znanja, ali također moramo biti svjesni da takvu zbirku znanja prikuplja i ruska strana. Uostalom, ne samo na ruskom, jer ruska invazija na Ukrajinu uzrokuje zbunjenost na globalnoj razini. Odnos snaga se mijenja i različiti igrači. Podjela koja je donedavno postojala između demokratskog sustava sa Sjedinjenim Državama kao vođom i nedemokratskog svijeta u kojem je Rusija bila vođa nestaje. Rusija silazi s pijedestala. Možda će to biti igrač druge, možda i treće lige. Ne znamo, ali druge zemlje koje Rusija mobilizira ili koje žele koristiti rastu iz ovog iskustva. Pogledajmo Kinu, koja iskorištava ovu situaciju u pokušaju da izgradi svoju poziciju drugog suprotnog pola svjetske moći.
– Govoreći o iskustvu i poukama s druge strane, koliko je važno za budućnost, za odnose, za ravnotežu moći da Rusi uspiju nabaviti modernu NATO opremu?
– Rusi ga, naravno, analiziraju. Vjerojatno će te informacije ići i dalje. Ovaj rat pokazuje da je temeljni element sigurnosti prisutnost saveza i saveznika. Bez potpore svojih saveznika, Ukrajina ne bi preživjela. Ona bi se raspao, a danas bi Rusija kontrolirala većinu ukrajinskog teritorija, a svakako bi političke snage pod kontrolom Moskve upravljale Ukrajinom. Dakle, potreba za savezima jedna je od lekcija koju je Rusija naučila i zato traži saveznike u Kini, drugim zemljama, zemljama BRICS-a. Ovo bi također trebala biti lekcija za nas. Ostanimo u savezima, stvorimo te saveze, postanemo jak element, ali savez, jer samo zajednica može izdržati snažnog agresivnog protivnika. Što se tehnologije tiče, danas ti savezi pokazuju da uvođenje embarga nije u potpunosti učinkovito, jer globalizacijom, obavještajnim radom, ekonomskim i poslovnim vezama, čak i suprotne strane međusobno trguju.
Na primjer, Rusiju podržava Iran, koji gradi tvornice za proizvodnju bespilotnih letjelica na ruskom tlu. Tehnološki, Rusija je uvijek koristila i nastavlja koristiti zapadnjačka rješenja, dok nema znanstveni i tehnički potencijal za neovisnu proizvodnju određenih tehnologija i prisiljena je široko koristiti, barem za sada, tuđe komponente, sklopove i tehničku misao. Odavde vidimo pokušaje kupnje komponenti, dijelova, optoelektronike, mikro krugova, procesora potrebnih za montažu vojne opreme.
Mi sami smo sposobni za puno toga i imamo tehnološke linije, tako da radi sigurnosti moramo razmišljati i oslanjati se na tehnologiju. Kina to zna, što je primjer nedavnog testa elektromagnetskog pištolja koji Kina namjerava instalirati na svoje nosače zrakoplova. Čini se da se tehnološka utrka Hladnog rata i Ratova zvijezda, kada se Reaganova Amerika natjecala sa Sovjetskim Savezom, pretvorila u tehnološku utrku između demokracija i manje demokratskih zemalja. To pokazuje važnost rata u Ukrajini za svijet. Njegov značaj nadilazi ratišta same Ukrajine.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: Vrući završetak pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, prezren od Lukašenka ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica Moj Lavov, Putin u galijama, Poluotok straha, Ukrajina izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Hoćemo li razgovarati o povijesti, zastoju u Minsku
Izvorni naslov članka: Promjena igre
