U noći 21. rujna Rusija je pokrenula novu seriju masovnih raketnih napada na teritoriju Ukrajine. Jedna od meta agresora ponovno su bili objekti energetske infrastrukture. Postoji svaki razlog vjerovati da će s približavanjem zime i sezone grijanja Moskva nastaviti svoje pokušaje uništenja ukrajinskog energetskog sektora. To se uklapa u ciničnu strategiju Kremlja o dugom ratu iscrpljivanja, u kojem su civili taoci i meta terorističkih napada. Glavno pitanje nije hoće li biti novih ruskih napada, već kako će Ukrajina odgovoriti na njih.
Uoči nove sezone grijanja u Ukrajini, s jedne strane, protuzračna obrana je značajno ojačala. No, energetski sustav, koji je pretrpio velika razaranja tijekom prethodnih ruskih napada, također je postao ranjiviji. To bi moglo biti dodatno iskušenje za Kremlj da ponovi svoje terorističke napade. Do sada ništa nije odvratilo Rusiju od takvih postupaka. Teoretski, postoji samo jedan alat koji agresora može natjerati da razmisli o tome vrijedi li uništiti ukrajinsku energetsku mrežu. I to nije prijetnja novim sankcijama ili međunarodnom osudom, već vjerojatnost istih masovnih štrajkova i uništenja vlastite infrastrukture. Ako Rusija pokrene novu seriju napada na ukrajinski energetski sektor, Ukrajina će morati riješiti ne samo pitanje visokokvalitetnog zračnog pokrova sustavima protuzračne obrane, već i je li vrijeme za osvetničke napade.
Prije godinu dana Ukrajina zapravo nije imala vlastito dalekometno oružje s kojim bi mogla napasti neprijateljski teritorij. Stoga su Rusi izveli masovne raketne napade i lansirali rojeve šahova nad Ukrajinom bez straha od osvetničkih napada. Kijev je ispunio svoju obvezu: koristiti zapadno oružje samo za napad na agresora na teritoriju Ukrajine. Dok su Ukrajinci sjedili u mraku, bespomoćno promatrajući kako neprijatelj uništava energetsku infrastrukturu, Rusi su živjeli mirnim životom. Za prosječnog ruskog laika rat je bio negdje daleko. Naravno, neugodne informacije o velikim gubicima s vremena na vrijeme prodiru kroz strogo kontrolirano informacijsko polje. Ali iz toga biste se mogli apstrahirati, ako to nije utjecalo na vas osobno i vaše najmilije. Izolirani napadi ukrajinskih bespilotnih letjelica duboko u Rusku Federaciju ili napadi na objekte u regiji Belgorod u zimi 2022./2023. nisu mogli radikalno utjecati na vojnu moć, gospodarski i industrijski potencijal agresorske zemlje, već obavljati simboličku misiju i imali psihološki učinak.
Godinu dana kasnije, situacija je poprimila drugačiji obris. Zapadni saveznici i dalje zabranjuju Ukrajini da napadne ruski teritorij svojim oružjem, s vlastitim motivima. No, za to vrijeme, Oružane snage Ukrajine imaju temeljno nove mogućnosti za izvođenje napada duboko na teritorij agresora. Ako su u jesen 2022. napadi ukrajinskih vojnika na okupirani Krim bili događaj i rijetka pojava, sada su postali uobičajena pojava. Crnomorska flota Ruske Federacije, koja je prijetila blokadom ukrajinskih luka, sada je otjerana u zaljeve i pretrpjela je ozbiljne gubitke. Ukrajinski dronovi redovito nanose štetu na području same Ruske Federacije i lete sve do Kremlja. Također, još u ljeto objavljeno je da je Ukrajina izvela napade na agresorsku državu koristeći ponovno opremljene protuzrakoplovne rakete S-200. I ukrajinski pomorski dronovi napali su bazu ruske flote u Novorossiysku. Zapad, koji je u početku doživljavao takve udare ukrajinskih oružanih snaga iznimno nervozno i napeto, sada ih tretira s razumijevanjem i prilično mirno. A Rusija se zapravo pomirila s novom stvarnošću, u kojoj se redovito napadaju njezin teritorij i vojni objekti.
No, je li Ukrajina danas tehnološki i politički spremna za ozbiljne osvetničke udarce duboko na teritorij Ruske Federacije? Rat koji je pokrenula Rusija može se nastaviti gotovo isključivo na ukrajinskom tlu, uništavajući našu infrastrukturu, uzrokujući smrt i brojna razaranja. Ili može postati dio ruske svakodnevice. Rusko gospodarstvo uspjelo se prilično dobro prilagoditi režimu sankcija. Ali rat je vrlo skupa stvar. Potrebno je puno novca. Prema nekim izvješćima, sada se trećina ruskih proračunskih izdataka troši u vojne svrhe. Postoji alternativa sankcijama za značajno povećanje troškova rata za Moskvu – početi udarati na ruski teritorij, prije svega potkopavajući vojno-industrijski potencijal neprijatelja. Ali i uništavanje njegove ekonomske infrastrukture.
Rusija je velika zemlja. No, veliki teritorij ga čini previše ranjivim, jer ga je vrlo teško pouzdano pokriti sustavima protuzračne obrane. Rusija ima značajan broj sustava protuzračne obrane, među kojima su vodeći S-400 i S-300. Ali nema sposobnost brze proizvodnje novih i brzog punjenja zaliha raketa za njih. Prema otvorenim podacima, od 2012. godine ruskoj vojsci isporučeno je 57 sustava protuzračne obrane S-400. Agresorska zemlja može proizvesti do tri takva sustava godišnje. Postoje i informacije da se ruski vojno-industrijski kompleks može vrtjeti svake godineRasporedite do 2000 protuzrakoplovnih raketa na sustave protuzračne obrane svih vrsta, od MANPADS-a. Američki think tank Zaklada Jamestown smatra da je za godinu dana ruski vojno-industrijski kompleks sposoban proizvesti u rasponu od 50 do nekoliko stotina raketa za komplekse S-400. To nije mnogo za nadoknadu troškova odbijanja masovnih napada bespilotnim letjelicama i projektilima. Čak i uz trenutno relativno malo pokušaja Ukrajine da napadne teritorij agresora, njezina protuzračna obrana pokazuje ozbiljne neuspjehe i s vremena na vrijeme ukrajinski napadi postižu svoje ciljeve. A što će se dogoditi ako teritorij Ruske Federacije napadne stotinjak bespilotnih letjelica i dalekometnih raketa? Agresorska država ima opipljivu ranjivost na zračne napade. A to bi mogao biti jedan od čimbenika koji može približiti ukrajinsku pobjedu.
Može se sa sigurnošću reći da je Ukrajina sada sposobna proizvesti bespilotne letjelice koje mogu prodrijeti na znatnu udaljenost duboko u teritorij agresora. Točan raspon ukrajinskih bespilotnih letjelica nije poznat. Možda čak prelazi 1000 km. Osim toga, Oružane snage Ukrajine imaju pomorske bespilotne letjelice koje mogu doseći cijelu liniju obale Crnog mora, sve do ruskog lučkog grada Novorossiyska. Pitanje je, proizvodi li Ukrajina dovoljno bespilotnih letjelica različitih modifikacija za masovne napade koji mogu značajno iscrpiti neprijateljsku protuzračnu obranu i nanijeti joj ozbiljnu štetu? Mogu li se takvi napadi dogoditi redovito i s visokom učestalošću, tako da ruski vojno-industrijski kompleks nema vremena za proizvodnju protuzrakoplovnih raketa i drugih sredstava za poraz prijetnji iz zraka?
Osim bespilotnih letjelica, Oružane snage Ukrajine imaju priliku napasti Rusku Federaciju projektilima. S jedne strane, govorimo o modificiranim protuzrakoplovnim raketama za sustave S-200. Ne znamo točan broj takvog oružja, kao ni domet njihovog leta. Prema informacijama koje su procurile u medije, možemo govoriti o dometu od nekoliko stotina kilometara. Ukrajina je imala pet ili šest divizija S-200 u službi. Svaka divizija imala je bateriju od šest lansera. Što se tiče dostupnih zaliha raketa, većina stručnjaka kaže da bi ih moglo biti nekoliko stotina u skladištu.
Ukrajina također radi na raketi Neptun. Strani izvori tvrdili su da modificirana raketa Neptun za napade na kopnene ciljeve može letjeti na udaljenosti do 400 km i ima bojnu glavu od 350 kg. Ove rakete su testirane u napadima na ruske vojne ciljeve na Krimu. Problem je u tome što ih može biti malo. Tu informaciju potvrđuje i šef Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane Ukrajine Kyrylo Budanov, koji je rekao da sada država nema linije za serijsku proizvodnju takvih raketa.
Ali čak i ako Ukrajina ima tehnološku sposobnost da se osveti Rusima, potrebno je političko rješenje. Jedno je napadati isključivo vojne ciljeve i poduzeća vojno-industrijskog kompleksa. Drugi su energetski objekti i ciljevi dvostruke prirode. U intervjuu The Economist Kyrylo Budanov pružio je uvjeravanja kako se Ukrajina priprema odgovoriti na moguće napade ruskih okupatora na energetsku infrastrukturu u jesen i zimu. “Neka počnu. Oni će također dobiti odgovor”, kazao je Budanov. Novi ministar obrane Ukrajine Rustam Umerov u intervjuu CNN Također je pružio uvjeravanja kako će u slučaju ruskih napada na energetsku infrastrukturu naša zemlja uzvratiti. Međutim, očito je da takvu odluku neće donijeti oni osobno.
Do sada smo već vidjeli prve izolirane pokušaje onemogućavanja ruskog energetskog sektora u nekim gradovima. Možda je to transparentan nagovještaj da Rusi mogu očekivati simetričan odgovor u slučaju svojih novih napora da Ukrajince liše svjetla i topline zimi. Prije godinu dana ne samo Ukrajina nije imala tehnološke kapacitete za odmazdu. Postojao je značajan politički pritisak zapadnih saveznika, koji su jasno dali do znanja da ne odobravaju napade na teritorij agresora. Ali sada, kada su takvi napadi postali uobičajeni i pokazali sposobnost učinkovitog pogađanja ciljeva, pritisak na Ukrajinu bit će mnogo manji. Ako Ruska Federacija ponovno pokuša organizirati energetski Armagedon za Ukrajinu, glasovi protiv ukrajinskih osvetničkih napada zvučat će mnogo tiše. Štoviše, Zapad je novim sankcijama zapravo iscrpio mehanizme utjecaja na agresora. Stoga bi osvetnički napadi mogli biti jedini mogući i razumljivi odgovor na djelovanje Kremlja. Potkopati ekonomsku stabilnost Ruske Federacije i moral ruskog društva, koje se još uvijek osjeća prilično ugodno u pozadini oslobođenog rata agresije.
