Prema brojnim istraživanjima, uključujući Globsec, na stajališta slovačkih građana snažno utječu poruke koje dolaze iz Kremlja i šire njegov narativ. Čak 51% njih smatra da su Zapad i sama Ukrajina glavni krivci rusko-ukrajinskog rata, što je najveća brojka među usporedivim zemljama (tj. Poljska, Litva, Latvija, Češka, Rumunjska, Mađarska i Bugarska). Slovaci također prednjače u svojoj nevoljkosti da pomognu Ukrajini, kako je navelo više od dvije trećine ispitanika.
Vjerovanje u propagandu uglavnom je posljedica nedostatka obrazovanja ili kritičkog razmišljanja slovačkih građana. Međutim, rezultati ankete ne podupiru u potpunosti takvo stajalište. U međunarodnoj usporedbi zemalja OECD-a u testovima PISA, čiji je cilj analizirati razinu vještina čitanja, matematike i znanosti, učenici u nekoliko zemalja Europske unije (npr. Grčka, Hrvatska, Španjolska, Malta i Cipar) imaju lošije rezultate od svojih kolega u Slovačkoj. Među zemljama s nižim rezultatima na testovima PISA nalazimo i zemlje čiji građani imaju uvjerenja koja su manje u skladu s narativom Kremlja (poput Bugarske ili Rumunjske). To ukazuje na to da razina obrazovanja nije dovoljno objašnjenje za uspjeh ruske propagande u Slovačkoj.
Čak i po prosječnom indeksu IQ Slovaci su među narodima s visokom razinom intelektualnog razvoja. Iznimno opsežna studija svrstala ih je na 34. mjesto u svijetu i 13. mjesto u EU-u po ovom pokazatelju.
Po čemu se razlikuje Slovačka?
Ako želimo objasniti fenomen u određenoj kulturi (ovdje govorimo o prevalenciji uvjerenja koja se podudaraju s ruskom propagandom), moramo temeljito znati tu kulturu. Najpoznatija i najutjecajnija teorija za razumijevanje kulture pojedinih naroda pripada nizozemskom sociologu Geertu Hofstedeu (1928-2020). Statističkim metodama pokazao je da se svaka kultura može definirati sa šest parametara: udaljenost od moći, kolektivizam nasuprot individualizmu, ženstvenost naspram muškosti, izbjegavanje neizvjesnosti, dugoročna naspram kratkoročne orijentacije i zadovoljstvo naspram umjerenosti. U svojoj knjizi Kulture i organizacije, objavljenoj 2005. godine, navodi rezultate za gotovo svaku zemlju svijeta.
Slovačka pokazuje dvije važne značajke u ovoj revolucionarnoj i znanstveno orijentiranoj usporedbi zemalja.
Prvo, dobio je najvišu ocjenu na ljestvici udaljenosti do moći među svim zemljama svijeta, što znači da zemlja ima snažnu hijerarhiju moći. Utjecajni članovi organizacije ili ustanove (poput onih u obitelji, školi ili tvrtki) djeluju autoritarno, dok manje utjecajni članovi osjećaju strah i slušaju prve relativno lako. Vrlo važna značajka zemlje s jakom hijerarhijom moći je da još manje moćni članovi društva smatraju autoritarne načine djelovanja prirodnima i preferiraju ih od drugih, demokratskijih načina. Dakle, ovaj parametar ukazuje na to da vlada i autokracija zauzimaju privilegirani položaj u Slovačkoj i postavljaju ton komunikacije među građanima.
Drugo, Slovačka je dobila najvišu ocjenu na svijetu na ljestvici muškosti i ženstvenosti, što ukazuje na društvo u kojem se rodne uloge jasno razlikuju. Od muškaraca se očekuje da budu ratoborni, čvrsti i usredotočeni na materijalni uspjeh; od žena – da će biti nježne, nježne i usredotočene na kvalitetu života. Stoga je u slovačkom društvu ideal čovjeka dominantna, snažna i financijski sigurna figura; Idealna žena je pomirljiva, orijentirana na odnose i orijentirana na obitelj. Ako netko sumnja u temeljitost Hofstedeovog istraživanja, može se spomenuti Indeks ravnopravnosti spolova [інструмент Європейського інституту гендерної рівності], u kojem je Slovačka, zajedno s Grčkom, Rumunjskom i Mađarskom, na sivom kraju među zemljama EU-a (i globalne usporedbe Hofstedea i studije EU-a pokazale su najvišu razinu rodne ravnopravnosti u Švedskoj).
Ako malo pojednostavimo podatke, možemo zaključiti da slovački građani pridaju veliku važnost moći, hijerarhiji i diferencijaciji rodnih uloga.
Vrijednosti u Slovačkoj i percepcija Rusije
Kako se gore navedene karakteristike odnose na visoku potporu Rusije u Slovačkoj? Oni su utjelovljenje same Rusije. To nije samo teorijski konstrukt: mnoga su istraživanja već pokazala da se ova zemlja kroz njih percipira.
Primjer je studija iz 2019. godine u kojoj su studenti (uključujući međunarodne studente koji studiraju u Rusiji) upitani o svojim vezama s Rusijom. Najčešća udruga ispitanika bio je Vladimir Putin, drugi – SSSR i treći – vlasti. Putin ima tipično muške osobine (npr. dominaNedostaju mu ženske osobine (npr. Empatija, spremnost na kompromis). Sa stajališta građana Slovačke, koji smatraju da je ideal čovjeka izrazito muška figura, on je utjelovljenje ove slike. Ostali odgovori imaju odgovarajući asocijalni kontekst. SSSR kao bivša velesila, kao i koncept moći, ukazuju na to da ispitanici povezuju Rusiju s nečim moćnim.
Ista anketa iz 2019. pokazala je da 56% ispitanika smatra režim u Rusiji hibridom koji kombinira autokratska i demokratska obilježja. U drugoj anketi iz 2017. koja je analizirala mišljenja ljudi iz 37 zemalja, većina je također rekla da ruska vlada ne poštuje dovoljno osobnu slobodu svojih građana. Stoga je s psihološkog stajališta razumljivo da većina slovačkih građana osjeća intuitivnu privrženost Rusiji. To je zemlja koja utjelovljuje vrijednosti koje Slovaci najviše cijene među zemljama obuhvaćenim istraživanjem u svijetu.
Stavovi prema Rusiji i ratu u Ukrajini
Za one koji osjećaju simpatije prema Rusiji, situacija nakon izbijanja neprijateljstava nije bila laka. Psihološki gledano, pojavilo se stanje kognitivne disonance, koje je prvi opisao američki psiholog Leon Festinger (1919.-1989.), što je sukob između početnih stavova (simpatija prema Rusiji) i novih informacija (Rusija se ponaša agresivno). Tako osoba ulazi u kontradikciju koja stvara neugodnu unutarnju napetost.
Jedinstvenost propagande leži u činjenici da može ukloniti cijeli unutarnji sukob. Koristi znanstveno dokazanu činjenicu da svatko želi zadržati svoj izvorni položaj. Tako će ponuditi laži koje relativiziraju vlastitu agresivnost Rusije (npr. tvrdnje da je rat u Ukrajini “krivnja Zapada”, da su ljudi koji su poginuli na cesti u Buchi “akteri”, da se Rusija “osjećala ugroženom” od Ukrajine itd.) Da su ljudi s kognitivnom disonancom spremni vjerovati jer ne moraju misliti o Rusiji kao agresivnoj državi. Oni mogu zadržati svoju pozitivnu sliku bez gubitka obraza, veličajući agresora (uostalom, rat nije krivnja Rusije). Pogrešno je misliti da propaganda uvjerava ljude svojom sofisticiranošću. Ljudi vjeruju u to prvenstveno zato što žele vjerovati.
Ako bi poštivanje propagande ovisilo o kognitivnim sposobnostima ili razini obrazovanja, tada bi zemlje poput Bugarske ili Rumunjske morale pokazati višu razinu uvjerenja koja se podudara s propagandom od Slovačke, jer imaju lošije rezultate na testovima PISA. Propaganda cvjeta na području potonjeg zbog brojnih kulturnih obilježja odgovornih za duboku simpatiju prema Rusiji, koja se očituje bez obzira na racionalno stanje stvari. Za pojedinca, odbacivanje Rusije kao agresivne države značilo bi snažan upad u njegov sustav vrijednosti i stavova. Stoga je većini prihvatljivije vjerovati da je Ukrajina bila ta koja je željela napasti Rusiju.
Kako se nositi s propagandom?
Prije svega, glavni alati za borbu protiv propagande su informiranje javnosti, razvijanje kritičkog mišljenja, objavljivanje svjedočanstava očevidaca i razvoj dijaloga. Da su ti alati doista učinkoviti, ne bi bilo uvjerenja koja se podudaraju s propagandom. Zapravo, svatko može provjeriti njegovu autentičnost, na primjer, koji su bili uzroci rata. Problem je u tome što čak i ako se osoba opetovano suočava s relevantnim i istinitim informacijama o ratu, to opet uzrokuje samo kognitivnu disonancu. Žrtva to rješava na isti način: usvaja drugačiji propagandni narativ (na primjer, “predstavljeni dokazi su lažni”, “mediji su kupljeni”, “stravična ubojstva su inscenirana”) i zadržava svoju sliku svijeta.
Stoga u borbi protiv propagande nije dovoljno apelirati na racionalnost, ali je potrebno apelirati na univerzalne vrijednosti. Sve dok našom kulturom dominira prevlast snažne moći i rodne diferencijacije, podržavat ćemo države autokratskim tendencijama. Borba protiv propagande ne može se dobiti statistikom, grafikonima ili objavljenim izvješćima. Svi ti aspekti djeluju samo na ljudsku racionalnost. Ako želimo da Slovaci suosjećaju s demokratskim zemljama i načelima, moramo promicati i razvijati demokratske vrijednosti. Potrebno je da djeca od rane dobi budu izložena zreloj hijerarhiji vrijednosti u kojoj prevladavaju jednakost moći, empatije i rodne ravnopravnosti. Osoba naoružana na ovaj način ne samo da će biti otporna na propagandu, već također neće imati razumijevanja za države u kojima se očituje autokracija, agresija ili nejednakost među ljudima.
Preporuke za borbu protiv propagande
Iz ovdje prikazane analize može se zaključiti nekoliko preporuka. Prvi se temelji na Hofstedeovom zaključku da slovački građani prihvaćaju snažnu moć i autokratske tendencije onih na vlasti, što ih motivira imaju pozitivan stav prema državama koje ih predstavljaju. Rješenje je promicanje jednake raspodjele moći u svim organizacijama i institucijama, počevši od obitelji. Kada dijete, adolescent ili odrasla osoba dožive jednakost, on ili ona internalizira stav “svi smo jednaki”. Kao rezultat toga, takva je osoba mnogo osjetljivija na neravnoteže moći ili autokratske tendencije.
Druga preporuka proizlazi iz visokog stupnja prihvaćanja jasnih podjela uloga i obilježja na muške i ženske strane od strane slovačkih muškaraca i žena. Jedno od rješenja je promicanje razvoja osnovnih osobina emocionalne ličnosti, koje mogu uključivati emocionalnu inteligenciju, empatiju ili osjetljivost. Važno je da mladi ljudi (osobito dječaci) odrastaju u okruženju koje također razvija njihovo emocionalno iskustvo, a ne samo zahtijeva visoke performanse ili materijalni uspjeh. Kada mladi ljudi (osobito dječaci) prihvate da ideal odrasle dobi ne čine samo muške kvalitete, neće se osjećati vezani za muški alfa muški model.
Borba protiv propagande ne može se brzo dobiti. To je dugoročan rad koji mora započeti usađivanjem vrijednosti kao što su jednakost, prihvaćanje i empatija građanima od rane dobi. Bez takvih dalekosežnih radnji možete beskrajno raspravljati i prikazivati statistiku, ali učinak će biti minimalan. Nije slučajno da su zemlje poput Norveške, Švedske i Danske, koje postižu niske rezultate na ljestvici udaljenosti do moći ili muškosti i ženstvenosti, među najdemokratskijima na svijetu.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u sklopu projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: Vrući završetak pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, prezren od Lukašenka ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica Moj Lavov, Putin u galijama, Poluotok straha, Ukrajina izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Hoćemo li razgovarati o povijesti, zastoju u Minsku
Izvorni naslov članka: Słowacy ulegają propagandzie rosyjskiej
