Mariupol, luka i industrijski grad koji se brzo razvija i mijenja, pod ruskom je okupacijom od veljače 2022. i sustavno ga uništavaju neprijateljske postrojbe. Unatoč velikoj tragediji koja se tamo dogodila, poduzetni interdisciplinarni tim stručnjaka već radi na idejama obnove. Od kolovoza 2022. urbana koalicija Ro3kvit radi na strategiji prostornog razvoja Mariupola nakon de-okupacije. Stručnjaci raspravljaju o obnovi stambenih područja i novom postindustrijskom gospodarstvu, uzimajući u obzir okoliš, udobnost i sigurnost stanovnika.
Suosnivač ove urbane platforme RoЗkvit nizozemski je arhitekt i urbanist, predavač na Arhitektonskom fakultetu u Harkivu Fulco Treffers, koji surađuje s Ukrajinom od 2015. godine. Prvi projekt u kojem je sudjelovao organizirala je inicijativa “Izolyatsia” za kvalitativne promjene u Mariupolu. Stoga je arhitekt nastavio raditi na konceptu obnove ovog grada, već u novim stvarnostima.
Fulco Troffers bio je govornik na idetonu Unlock Ukraine, u organizaciji Lviv Media Foruma, i govorio je o glavnim razvojima strategije obnove Mariupola. Zapisao nam je glavne teze.
Iskustvo poslijeratnih zemalja
Urbana koalicija za Ukrajinu RoЗkvit osnovana je u ožujku 2022. Uključuje oko 80 sudionika, od kojih je najmanje polovica iz Ukrajine. Radeći na projektima obnove, oslanjajući se na iskustva i znanja onih koji su svjesni poslijeratne situacije, obnove u drugim zemljama, kao i iskustva lokalnih arhitekata, RoSkvit se fokusira na tri glavne teme – istraživanje, obrazovanje, djelovanje i projekte.
“Pokušavamo formirati strategije za određene gradove. Ponekad to mogu biti mali projekti, neka vrsta trga ili škole. Ponekad su to veliki projekti, ali važno nam je imati ovo iskustvo u zajednicama, jer se sve te zajednice međusobno razlikuju”, objašnjava Fulco Treffers.
Istraživači proučavaju iskustva drugih zemalja koje su obnovile gradove nakon Drugog svjetskog rata i rata na Balkanu. No, kako naglašavaju, ova studija ne bi trebala biti točno zaduživanje, već učenje iz tuđih pogrešaka, iskustva drugih zemalja, tako da je Ukrajina spremna i ima perspektivu za budućnost.
RoS stručnjaci razvijaju strategije koje su jedinstvene za svaki grad
“U Bosni je nakon rata započelo još jedno vrlo teško razdoblje. Bosna nije bila spremna za mir, vlada nije bila spremna, a ni za to nije bilo pravne osnove. Ljudi su napustili zemlju, a onda su se odlučili vratiti, ali svi su se nadali da će ih podržati. Ali bilo je potrebno da se uzdržavaju. I to je popriličan izazov, baš kao i u mnogim drugim zemljama”, kaže Fulco Treffers.
Važno je, kaže arhitekt, imati perspektivu za budućnost. Ukrajina bi, s jedne strane, trebala biti obnovljena, lijepa zemlja, ali s druge strane, trebala bi biti najstabilnija zemlja, osobito u kontekstu budućih europskih integracija.
Ponovno izgraditi bolje nego što je bio
Radeći na konceptu obnove, stručnjaci razvijaju dugoročne planove, kao i one koji se sada mogu provesti. Tim od 9 ljudi radi na strategiji Mariupola. To su njegovi stanovnici, Ukrajinci iz drugih regija i stranci.
“Postoji takvo načelo – obnoviti se bolje nego što je bilo. Ali Mariupol još nema priliku to učiniti sada. Stoga ovdje govorimo o perspektivi budućnosti. Međutim, moramo razumjeti što će se dalje dogoditi i moramo znati što se sada događa u Mariupolju”, kaže istraživač.
Tim je identificirao tri glavne teme koje su važne za ljude koji se žele vratiti tamo. To su sigurnost, posao i stanovanje.
“Pokušali smo razumjeti za koga to radimo. To ne činimo za međunarodne medije, za sebe ili za bilo kojeg programera. To činimo za one ljude koji su tamo živjeli, koji se žele vratiti tamo, koji Mariupol smatraju svojim rodnim gradom. Razgovarali smo s tim ljudima, pokušali shvatiti koje su njihove potrebe. A ako su ta tri glavna zahtjeva zadovoljena, tada će put biti otvoren, možete se vratiti”, kaže Fulco Troffers.
Stanovanje je jedan od ključnih čimbenika koji utječu na stanovništvo.(a) U mjeri u kojoj to dopuštaju odredbe
Sada, kaže istraživač, u Mariupolu, 50-70% zgrada u četvrtima je uništeno ili previše oštećeno da bi se obnovilo. Prilikom planiranja obnove stambenog i javnog fonda potrebno je dodati nešto novo, korisno, čuvajući osjećaj identiteta grada i sjećanje na njegove tragične događaje. Stoga rad na strategiji nije samo kopiranje nečega iz Nizozemske ili Danske, već pokušaj pronalaženja onih elemenata koji su ovdje stvarno potrebni.
“Pokušali smo poboljšati ta područja iz različitih perspektiva. Sa stajališta ekologije, prirode, kvalitete života, količine hlada ljeti, topline zimi. Željeli smo jasniju razliku između privatnih i javnih površina, kao i višu razinu sigurnosti”, kaže stručnjak.
U predloženoj vizualizaciji urbanist pokazuje da se neke od starih zgrada mogu obnoviti, ali istovremeno, obnovom grada, moguće je dodati sadržaje: podzemna parkirališta, koja će također služiti kao skloništa, parkovi i mnoge zelene površine, udobne kuće – sve što bi trebalo stvoriti dobar spoj osobnih i kolektivnih prostora na tom području.
Prilikom dizajniranja budućnosti stručnjaci su se oslanjali na stvarnost i podatke. RoÇkvit je proveo istraživanje gustoće naseljenosti. Ako je prije potpune invazije u Mariupolju živjelo gotovo 500 tisuća ljudi, sada je ostalo oko 80-100 tisuća onih koji su ostali.
“Očekivanja su sljedeća: čim rat završi, neki će se ljudi odmah vratiti, ali općenito, trebat će vremena, jer su sigurnost, dom i posao na prvom mjestu za većinu ljudi. Stoga se postavlja pitanje koliko je prostora potrebno ako, na primjer, zamislimo da će Mariupol imati 250 tisuća ljudi. Sve ovisi o tome kako graditi, koliko će se te kuće graditi, kakva će biti gustoća razvoja i planiranja”, objašnjava istraživač.
Stručnjaci su razvili tri različita plana razvijena za oko 250 tisuća ljudi. Troffers objašnjava da ovaj broj ljudi možda neće biti dovoljan da cijeli grad bude ugodan. No, u prvih 5-10 godina nakon de-okupacije, neće biti dovoljno radnih mjesta, neće biti dovoljno sigurnosti. Stoga su predložili ideju obnove ne integralnog grada, već mreže pojedinih okruga s visokokvalitetnom infrastrukturom. Ovo je preliminarni prvi korak, ali što se više grad razvija, to će više ljudi doći tamo.
“To će biti približno isto područje kao i teritorij Azovstala, a tamo može živjeti svih 250 tisuća ljudi. Ostatak grada bit će svojevrsni geto u kojem nitko ne živi i bit će teško razumjeti zašto. Ali kao što mi je rečeno: “Ne treba očekivati da će ljudi doći u Mariupol jer je to kultno mjesto. Ljudi će doći ako je cool živjeti tamo”, kaže urbanist.
Središte Mariupola trebalo bi postati glavno susjedstvo u gradu. Urbanisti su koristili pristup “priroda na prvom mjestu”, predlažu da se povijesna jezgra grada učini zelenom i potpuno ili uglavnom pješačkim prostorom, te da se sav tranzitni promet odvede izvan povijesne jezgre.
Demonopolizirati poslodavce
Blagostanje i radna mjesta u Mariupolju nekada su uvelike ovisila o industriji čelika. Metinvest je bio glavni poslodavac. No, kako objašnjava Fulco Trooffers, zapadna Europa i Sjedinjene Države vjeruju da je ovisnost o jednom određenom gospodarskom teritoriju vrlo visok rizik za gospodarstvo u smislu stabilnosti, kvalitete života i broja radnih mjesta.
“Inzistiramo na tome da je potrebno stvoriti raznoliko gospodarstvo, a ne ovisiti o jednom poduzeću. Okupili smo cijelu mrežu naših kolega i prijatelja kako bismo razumjeli što je potrebno. Izračunali smo koliko nam radnih mjesta treba ako želimo vratiti 250.000, a u konačnici i 400.000 ljudi. Ako se to ne učini, postojat će rizik da će, čak i ako obnovimo grad i obnovimo gospodarstvo, za nekoliko godina, kada se trendovi u globalnom gospodarstvu promijene, ljudi izgubiti posao u Mariupolju”, kaže istraživač.
Grad može prijeći s modela grada s jednom industrijom na multi-ekonomiju
Drugi motor gospodarskog razvoja u Mariupolju, prema mišljenju stručnjaka, može biti luka. Azovsko more je prilično plitko, ali stručnjaci se savjetuju o tome kako se ova luka može prilagoditi budućnosti, tako da je najistočniji ulaz istočne Europe. Zapravo, Mariupol može biti takvo polazište za obnovu Donbasa i istočne Ukrajine, kaže Troffers. Stručnjaci vide poslijeratni Mariupol kao multifunkcionalnu mješavinu lučke logistike i lučke prerade, proizvodnje čelika, mora i metala.(b) Kako bi se osiguralo da ugovorne stranke nisu vezane odredbama ove Konvencije, glavni tajnik Vijeća Europe, glavni tajnik Sjedinjenih Američkih Država, Sjedinjene Američke Države
Ekologija i urbanizam
Iako je velika industrija Mariupola dala dobru zaradu, imala je snažan utjecaj na okoliš. Metalurška tvornica radila je iznad samog mora, neki od stanovnika nisu imali pristup obali. Luka je zauzimala 3,5 km obale, a željeznica je odsjekla središte od mora. Stoga stručnjaci predlažu premještanje gradske industrije u sjeverni okrug, gdje ima manje stambenih zgrada, škola, parkova i javnih prostora. Ta bivša industrijska područja mogu se prilagoditi u druge svrhe. Na primjer, dio teritorija Azovstala može postati dio nove luke, koja će biti bliže industrijskoj zoni i neće prijeći središte grada.
“Područje Azovstala toliko je uništeno da ga se ne isplati ni obnavljati u obliku u kojem je bio. I unatoč ogromnoj tragediji ove situacije, trebali bismo iskoristiti ovaj trenutak da se bolje izgradimo, za dobrobit ljudi. To jest, zapravo, malo pomičemo različite četvrti, jer je trenutno moguće ispraviti prethodne pogreške koje su napravljene u planiranju grada”, naglašava Fulco Travers.
Svi ovi detaljni koraci raspravljaju se s vlasnicima luke i Metinvesta: kako preseliti poduzeća, koji su zahtjevi, koliko će to koštati, koliko će godina trajati, različite funkcije luke. To će stanovnicima omogućiti veći pristup moru, bit će moguće osloboditi 14,5 km obale umjesto 5 km, a namjena obalnog područja će se promijeniti – koncept grada uz more stvorit će priliku za razvoj punopravnog pomorskog turizma.
Luka i čeličana izgrađeni su iznad mora
Predlaže se premještanje poduzeća na sjever, a luka bliže industrijskoj zoni
Urbanisti koji rade na poslijeratnoj strategiji oživljavanja Mariupola pokušavaju kombinirati elemente ekologije i ekonomije kako bi gradu optimalno osigurali radna mjesta, stanovanje i sigurnost. Predlaže se stvaranje središnjeg prometnog čvorišta na trgu u blizini glavnih vrata Azovstala. Povezivat će željeznički kolodvor i autobusni kolodvor, tramvaj, autobuse, vodeni taksi i trajekt s Kerčem. S vremenom se ovo područje može koristiti za stanovanje. Također se preporučuje postavljanje ureda i parka na obali luke Azovstal.
Nakon transfera luke, glavni smjer razvoja grada bit će obalni pojas uz more i područje u blizini Parka uz more. Povijesna jezgra grada spušta se do mora kroz Slobodku.
Spomen mjesta masovnih tragedija
Mnoga mjesta u Mariupolju podsjetit će na masovne tragedije. Ne treba ih obnavljati, kaže Fulco Treffers. Prikladno je napraviti zgrade poput spomenika dramskog kazališta.
“Nema potrebe organizirati bilo kakve kazališne predstave na tom mjestu. To više ne može biti mjesto gdje će ljudi nekome pljeskati, mora postojati tišina. I, zapravo, radimo i na tome. Bit će raspisan natječaj za organizaciju spomen-obilježja, ali, naravno, kada već postoji pravo vrijeme za to”, dodaje arhitekt.
Dramsko kazalište u Mariupolu trebalo bi postati mirno mjesto sjećanja
Stručnjaci predlažu stvaranje institucije za proučavanje sjećanja, za njezino postavljanje u zgrade Azovstal CHP-a. U blizini vodenog zrcala spremnika sedimentacije treba postaviti spomenik, a promatračnica bi trebala biti postavljena na 250-metarsku cijev CHP-a.
Stanovanje, škole, skloništa
Čim siguran pristup gradu postane moguć, kratkoročni projekti koji će biti hitno potrebni provest će se u Mariupolu. Konkretno, ovo je privremeno stanovanje. Stoga stručnjaci pokušavaju povezati dugoročni strateški razvoj za budućnost s kratkoročnim ciljevima nakon de-okupacije. Sve mora biti učinjeno na takav način da ne ometa budući razvoj, kaže urbanist.
“Često navodim primjer socijalnog stanovanja koje imamo u Nizozemskoj. 25-30% stanovanja tamo je organizirano i u vlasništvu korporacija, velikih organizacija, a iznajmljuju ga kao pristupačno stanovanje. To nije socijalno stanovanje, kao u Ukrajini, već pristupačno stanovanje. I to je jedna od teških tema: kada se ljudi počnu vraćati u Ukrajinu, gdje će živjeti, gdje će novac biti usmjeren, tko će graditi za narod i tko će biti njihovcom tih zgrada? Ako nema socijalnog ili pristupačnog stanovanja kao što imamo, kako će to izgledati?”
Posebna tema razgovora je sigurnost prostora, stambenih i javnih. Strategija i primjena inovativnih tehnologija u održivoj gradnji trebala bi uzeti u obzir broj katova, strukturu zgrade i sklonište. Stručnjaci koriste iskustva drugih zemalja, posebno Finske i Izraela. U isto vrijeme, kada govore o sigurnosti, ne zaboravljaju na zaštitu okoliša, pokušavaju kombinirati te komponente. Tehnologije moraju biti sigurne, stabilne, ali istodobno bezopasne.
Fulco Treffers na ideathon Unlock Ukraine (fotografija Olena Odlezhuk)
Kao što Fulco Treffers zaključuje, pri razvoju budućih strategija potrebno je ne zaboraviti uzeti u obzir mišljenje samih Ukrajinaca, građana koji će tamo živjeti. Važno je razumjeti kako lokalne zajednice mogu funkcionirati zajedno, surađivati u donošenju odluka i razvoju novih projekata te povezati teorijske preporuke, kaže istraživač, s ukrajinskim kontekstom.
U članku se koriste vizualizacije koje je razvila urbana koalicija Ro3kvit
