Poljsko-ukrajinski odnosi prolaze kroz još jedno razdoblje hlađenja. Ovaj put zbog međusobnih optužbi obiju strana u vezi s problemom izvoza ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda. Sukob oko žitarica između dviju zemalja kuha se od proljeća. Međutim, izbila je neposredno prije izbora za Sejm i u vrijeme kada Ukrajina pati od pomorske blokade i ruskih napada na lučku infrastrukturu.
Općenito, ekonomski sporovi između država su uobičajeni. Postoje načini na svijetu da ih se razmotri i riješi na civiliziran način. Ali u slučaju Poljske, postoji jedan problem. Ono što je počelo kao rasprava o zaštiti poljskih poljoprivrednika od priljeva ukrajinskog zrna brzo je doseglo novu razinu. I tako, umjesto praktičnog rješenja problema, glasno su zvučali glasovi političara, koji uopće nisu povezani s pitanjem ukrajinskog žita i zaštitom poljske poljoprivrede. Ekonomsko pitanje brzo je postalo političko, pa čak i geopolitičko. Tijekom nekoliko dana krize rečeno je toliko neugodnih komplimenata prema Ukrajini, pa su mnoga upozorenja izražena elementima prikrivenih prijetnji, da se počinje sumnjati u iskrenost poljskog prijateljstva.
Odjednom se fokus prebacio s problema ukrajinskog izvoza na problem odnosa između Poljske i Ukrajine. U međuvremenu, postoje mnoge misterije i nerazumljive okolnosti u vezi s ulaskom ukrajinskog zrna na poljska tržišta. Koji, iz nekog razloga, obje strane radije šute.
Prema riječima stručnjaka, oko 10% ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda prošlo je kroz Poljsku. Ukrajina je od ožujka 2022. do travnja 2023. u Poljsku izvezla oko 6-6,5 milijuna žita. Ovo zrno je bilo namijenjeno stranim tržištima. No, iz nepoznatih razloga, oko 50% se naselilo u Poljskoj. To je stvorilo pritisak na poljske poljoprivrednike koji su čekali proljeće, nadajući se da će profitabilno prodati svoju prošlogodišnju žetvu. Međutim, kada je došlo proljeće, cijene žitarica značajno su pale zbog priljeva ukrajinskog zrna. To je izazvalo prosvjede koji su doveli do zabrane izvoza poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine u travnju 2023. Očekivalo se da zabrana neće biti trajno na snazi, ali dok se to pitanje ne riješi na temelju zasluga i dok se ne uspostavi praćenje opskrbe iz Ukrajine. Međutim, iz nekog razloga, pokazalo se da nije lak zadatak pouzdano zatvoriti poljsko tržište od ulaska ukrajinskog tranzitnog zrna. Stoga su poljske vlasti odlučile djelovati radikalnim metodama i potpuno zabranile ukrajinski izvoz poljoprivrednih proizvoda. A kada je došlo vrijeme za ukidanje zabrane od 15. rujna, odbila je to učiniti.
Nema jasnih odgovora zašto sve ukrajinsko zrno namijenjeno trećim zemljama nije izvezeno iz Poljske. Kao i onaj koji ga je uvezao na područje susjedne zemlje. Također, ni poljska ni ukrajinska strana nisu dale transparentna objašnjenja o tome kako je nekoliko milijuna tranzitne pšenice dospjelo na poljsko tržište. Jesu li poljske tvrtke sudjelovale u tom procesu, kupujući jeftinije ukrajinsko zrno kako bi ga prodale na poljskom tržištu? Jesu li im zainteresirani poljski dužnosnici pomogli? Možda i jest. Upitno je mogu li ukrajinski trgovci žitaricama samostalno isporučiti do 3 milijuna žita u stranoj zemlji. Ali nema odgovora na ova pitanja. A možda i neće.
Verbalni sukob s međusobnim optužbama između Kijeva i Varšave trajao je nekoliko dana. Nesumnjivo, ovaj ton rasprave duboko je razočarao mnoge kako u Poljskoj tako iu Ukrajini. To je također donijelo veliko zadovoljstvo Rusiji. Međutim, podsvjesno su obje strane shvatile da je opasno prijeći granicu. Naposljetku, 21. rujna objavljeno je da su se ministri agrarne politike Ukrajine i Poljske dogovorili da će pronaći rješenje za konfliktnu situaciju u vezi s izvozom žitarica. U telefonskom razgovoru Mykola Solskyi i njegov poljski kolega Robert Telus obećali su pronaći rješenje koje bi odgovaralo i Ukrajini i Poljskoj. Očito govorimo o mehanizmu za zajedničku koordinaciju opskrbe nekoliko vrsta žitarica. U ovom trenutku, može se činiti da će se sukob postupno iscrpljivati i smanjivati. Ali neugodan okus iz njega je ostao. I to može utjecati na dinamiku odnosa između dviju država.
U takvoj situaciji ukrajinska strana i ukrajinska diplomacija nisu savršeno funkcionirale. Ponekad se činilo da uopće nemamo niti jednu diplomatsku liniju. A Ministarstvo vanjskih poslova ima mali utjecaj i postoji kao ukras. Stoga izjave koje nadilaze isključivo gospodarske odnose može lako dati zamjenik ministra gospodarstva. Govor predsjednika Volodimira Zelenskog na Općoj skupštini UN-a također vjerojatno neće biti opravdan. Iako nije izravno spomenula Poljsku, već je svima bilo jasno kome su upućene riječi o “potkopavanju solidarnosti u Europi i uređenju političkog kazališta, stvaranju trilera od žita”. Šef države otišao je još dalje i rekao da ti glumci “pomažu pripremiti pozornicu za moskovskog glumca”. Je li ukrajinski Predsjedništvo to trebalo reći?Na primjer, u slučaju Vrlo upitno.
S druge strane, loše je što Varšava ponovno prakticira ucjenu, podiže ulog i nadilazi određeno usko ekonomsko pitanje. Čim je ukrajinska strana izrazila nezadovoljstvo odlukom Poljske o produljenju moratorija na izvoz žitarica, poljski političari odmah su prešli na višu razinu političkih optužbi. U kontekstu razgovora o sudbini ukrajinskog žita počele su se čuti riječi o mogućem vetu na pristupanje Ukrajine EU-u, znatnom smanjenju potpore ukrajinskim izbjeglicama od 2024. te o tome da Poljska više nema dodatno oružje za Ukrajinu. A predsjednik Andrzej Duda usporedio je Ukrajinu s nekim tko se utapa i očajnički zgrabi svaku priliku. Naravno, takve izjave poljskih političara potaknule su anti-ukrajinske osjećaje unutar Poljske. Stranka Konfederacija slobode i neovisnosti organizirala je 19. rujna konferenciju za novinare ispred ukrajinskog veleposlanstva u Varšavi, tijekom koje je ukrajinskoj državi “naplatila” pomoć koju je Poljska pružila u vezi s ruskom agresijom. U kratkom trenutku, anti-ukrajinska retorika postala je alat izborne kampanje i metoda kampanje. Teško je zamisliti da se nešto slično događa u Ukrajini, gdje čak i nacionalističke snage zagovaraju razvoj normalnih prijateljskih odnosa s Poljskom na temelju jednakosti i međusobnog poštovanja.
Nažalost, kriza žitarica između dviju zemalja, koja je na trenutak postala politička, odražava specifičnosti poljske politike i neka razmišljanja o poljskim stavovima prema Ukrajini. Poljske vlasti prethodno su dale netočne izjave prema Ukrajini koje su nadilazile specifične probleme, naglo povećavajući stupanj napetosti i nerazumijevanja. Varšavska tipična taktika je korištenje povijesti kao instrumenta moderne politike i pritiska na Kijev. Bilo je prijetnji iz Poljske, poput one da Ukrajina neće stići u Europu s Banderom i UPA-om. Dane su preporuke za pravilno proučavanje ukrajinske povijesti i zahtijeva da Kijev preuzme jednostranu krivnju za događaje u Volhyniji, ignorirajući vlastitu povijesnu odgovornost i krivnju. Nažalost, takav pristup nije u stanju stvoriti stvarne jednake, stabilne i prijateljske odnose. Umjesto toga, ti će odnosi nalikovati emocionalno obojenim nestabilnim fazama s procvatom i ritmom. Čak ni rat u punom opsegu još nije uspio utjecati na postojanje takve krivulje u poljsko-ukrajinskim odnosima.
Sada se mnogo toga može pripisati predstojećim parlamentarnim izborima u Poljskoj. Kažu da će nakon 15. listopada nestati strasti, a ukrajinsko-poljski odnosi ponovno postati topli i prijateljski. Ali ne možeš povući riječi koje govoriš. I puno toga je rečeno. Neugodan okus će i dalje ostati. A Ukrajina treba, za svaki slučaj, ne zaboraviti izreku da je spašavanje utopljenika djelo samih ljudi koji se utapaju.
