Tijekom punog rata, turizam u Ukrajini stavljen je na pauzu. Zračne luke su zatvorene, muškarcima vojne dobi zabranjeno je putovati u inozemstvo, čak se i domaći turizam suočio s pitanjem sigurnosti putnika i suzio na nekoliko zapadnih regija. Reći ćemo vam kako se turistička industrija promijenila tijekom rata, tko je trenutni tipični ukrajinski turist i kako ispravno spomen na sjećanje na vojne operacije.
***
Prije rata, Lavov se usredotočio na strane turiste. Nakon početka potpune invazije, stranci koji su došli u Lavov uglavnom su bili novinari. Turistički ured pretvorio se u medijsko središte koje je pomoglo stranim medijima u izvještavanju o ratu. Godinu i pol dana u Lavovu je pomagalo gotovo 3000 novinara iz više od 50 zemalja svijeta. Te veze, poznanstva, novi kontakti širom svijeta pomoći će u uspostavljanju suradnje u budućnosti, kaže Khrystyna Lebed, voditeljica odjela za turizam Gradskog vijeća Lavova. Međutim, sada se fokus značajno promijenio.
Nakon početka velikog rata, broj stranih turista u Lavovu značajno se smanjio
Domaći turist se promijenio
U proljeće 2023. stranci su činili samo 11,4% svih turista koji su došli u Lavov. Među posjetiteljima TIC-a u drugoj polovici 2022. bilo je samo 4% stranaca. Stoga se područje ugostiteljstva u razdoblju 2022.-2023. proširilo: osim gostiju koji su došli u grad, usredotočilo se na interno raseljene Ukrajince i vojsku tijekom rehabilitacije.
Turistička industrija Lavova počela je organizirati “Gradske šetnje” za ljude koji su se preselili u Lavov. U njima je sudjelovalo gotovo 5 tisuća interno raseljenih osoba. Khrystyna Lebed naglašava da takvi događaji doprinose integraciji osobe na novo mjesto.
“Imaju puno briga i stigme, boje se napustiti mjesto u kojem žive. Proučavali su svoje područje i to je to i u njemu uređuju svoje živote. A kada ih odvedete na izlet, to im postaje infuzija u grad. Možete im puno reći na sastancima, dati im kartice, karte s popustom, ali kad odu i sami se sve uvjere, prilagođavaju se. I već znaju što im je činiti. To je primarna zadaća izleta – izvesti ljude iz njihovih malih komuna i integrirati ih u grad”, kaže voditelj odjela za turizam.
Prvo upoznavanje interno raseljenih osoba iz Bakhmuta s Lavovom (fotografija PMO-a)
S drugim projektom IDP-ovi bi mogli upoznati stanovnike Lavova sa svojim tradicijama, kulturom i regijama. Uz sudjelovanje interno raseljenih osoba u Lavovu organizirano je upoznavanje s kulturnim značajkama različitih regija – “Posjet našem”. Na Dan turizma svaka se zajednica predstavljala.
“Nismo učinili ništa, samo smo dali teritorij na kojem bi sve te zajednice koje su sada u Lavovu mogle reći o sebi. Pričali su o Krimu, pokazivali fotografije. Bila je viseća mreža, a u blizini je prikazana snimka Azovskog mora. Donijeli smo Khersonove lubenice, koje su svladale 15 kontrolnih točaka, i otjerali ih na aukciji. Donijeli smo hranu iz naših regija i zajedno doručkovali. Ljudi su dolazili cijeli dan, i stvarno smo mogli putovati našom zemljom na taj način. Odlično je funkcioniralo, jer su počeli surađivati i međusobno komunicirati”, kaže Khrystyna Lebed.
Na festivalu “Posjet našem” predstavnici različitih regija predstavili su svoje posebnosti (fotografija Turističke zajednice)
U povodu Dana grada organiziran je “Lavov je grad gradova”, gdje su tvrtke iz različitih regija predstavile svoje proizvode. Također je bio dobar format ujediniti ljude i dati im priliku da nešto učine.
Khrystyna Lebed naglašava da svaki projekt sada ima dobrotvornu komponentu. Na svakom okupljanjuSvrha svakog organiziranog događaja ne bi trebala biti zabava, već rješavanje nekih pitanja. Na primjer, festival vina pretvoren je u forum vinara za podršku malim i srednjim poduzećima, gdje su ukrajinski proizvođači podijelili svoja iskustva, upoznali se, stvorili klaster vinskih zajednica i promovirali ukrajinski proizvod među gradskim ustanovama.
Reintegracija vojske
Druga kategorija turista je vojska koja prolazi rehabilitaciju u Lavovu nakon što je ranjena u ratu. “City Heals” je organizirana turneja za veterane i ozlijeđene vojnike.
Za vodiče koji su volontirali za provođenje izleta, prethodno su provedeni treninzi psihološke podrške o tome kako pravilno komunicirati s osobama s posttraumatskim stresnim poremećajem. Za vojsku su takve mjere način prilagodbe civilnom životu nakon neprijateljstava. “Počinju se smiješiti na kraju turneje”, kaže Khrystyna Lebed.
Projekt “City Heals” uspio je integrirati ranjene vojnike u miran život (fotografija Khrystyne Lebed)
Obilasci grada za osobe u invalidskim kolicima i s protezama također daju razumijevanje gdje postoje nedostaci u pitanjima pristupačnosti, što treba ispraviti, dodati i promijeniti.
“Ono što se čini kao spušteni rubnik komunalnim radnicima zapravo nije ugodno za osobu u invalidskim kolicima. Također, vojnik s protezom, nakon šetnje gradom, može reći liječniku gdje da ga stegne, što završiti. Praksa hodanja po protezi u gradu, u stvarnim uvjetima, potpuno je drugačija nego u teretani. To je korisno i za grad, jer vidimo gdje smo podbacili”, naglašava pročelnik odjela za turizam.
Tema ugostiteljstva bez prepreka važna je komponenta programa razvoja turizma u narednim godinama. Gradski dužnosnici održavaju sastanke s hotelijerima, ugostiteljima, razgovaraju o pitanjima pristupačnosti i sigurnosti u turističkom sektoru.
Druga inicijativa za veterane je planinarenje. Osobe s invaliditetom mogu se popeti na planine uz pomoć stolice “Juliette” koju nose volonteri.
Memorijalna mjesta kao Turistički proizvod
Jedan od rijetkih u Ukrajini, spomenik herojima nebeske stotine, ujedno je možda i najposjećenije turističko odredište u Lavovu nakon zatvaranja tornja gradske vijećnice. Postavljena je u spomen na prve žrtve Revolucije dostojanstva, koja je eskalirala u ATO, a zatim u rat u punom opsegu. Međutim, prostor nema samo memorijalnu funkciju. Ovdje možete sjesti na klupu, pogledati panoramu grada, u blizini se nalazi informacijski centar s WC-om i stolom za presvlačenje. Iza nje je biciklistička staza koja se povezuje s drugim okrugom.
“Ideja o memorijalu je nestandardna, jer je to “nabor” o kojem je filozof Gilles Deleuze pisao. Ovdje, zapravo, postoji nabor u krajoliku Lavova – poput ožiljka od događaja koji su se dogodili. Ovaj ožiljak izrađen je od Corten čelika, jednostavnih betonskih klupa, zasađenih trava žitarica. Konzole s pogledom na grad. S lijeve strane nalazi se vrt u kojem je posađeno voćno stablo u spomen na svakog heroja. Oni donose plodove i tako simboliziraju život”, objašnjava Anton Kolomeytsev, glavni arhitekt Lavova.
Memorijal Nebeskih stotinu heroja također je javni prostor ()
Na obnovljenom trgu Halytska Anton Kolomeytsev prikazuje fontanu posvećenu sjećanju na poginule dobrovoljce. Obnova trga započela je prije rata, na njemu se pratio temelj drevne crkve, opremljena su mjesta za rekreaciju, a tu su i zelene površine. I završetak radova – postavljanje fontane – pao je na rat. Zato smo došli na ideju da ga posvetimo volonterima, posebno heroju Ukrajine Dmytru Kotsiubailu (Da Vinci).
“Djeca se ovdje igraju, prolaznici se opuštaju. Život se nastavlja zahvaljujući tim volonterima: oni daju svoje živote kako bi se životi drugih mogli nastaviti. Vrlo je simbolično da se ova memorijalizacija nije odvijala u tamnim bojama. Sve je u svijetloj budućnosti Ukrajine”, objašnjava ideju glavni arhitekt grada.
Fontana posvećena sjećanju na poginule volontere ()
Privremene izložbe na trgu Rynok portreti su palih junaka, koji su izloženi na dan njihova pogreba. Lavov također ima posebnu gradsku ceremoniju oproštaja od heroja.
“Trg Rynok promijenio je svoj život. Sada ne možemo živjeti kao nekada. Ova ceremonija imala je snažan utjecaj na okoliš, ne dopušta nam apstrahiranje i zaboravljanje rata”, kaže arhitekt.
Trg Rynok u Lavovu tijekom rata mjesto je oproštaja od palih heroja ()
Takve prakse komemoracije postale su nastavak primjera obnove trga Koliyivshchyna i prostora sinagoga, gdje javni prostor ima elemente memorijalizacije na mjestu bivše židovske četvrti.
“Putevi sjećanja”
Ihor Chava, voditelj Odjela za koordinaciju razvoja turističke infrastrukture u regijama Državne agencije za razvoj turizma Ukrajine (DART), naglašava da će nakon pobjede mnogi posjetitelji doći k nama kako bi pogledali mjesta pobjede i tragedije Ukrajinaca koji su se borili za neovisnost od ruskih agresora.
Trenutno, stručna skupina, koju čine predstavnici vladinih agencija i javnih organizacija, radi na memorijalizaciji rusko-ukrajinskog rata, osobito na stvaranju “memorijskih putova” na okupiranim područjima Kijeva, Černihiva, Harkiva i Khersona. To je važno i za suvremenike i za buduće generacije, koji se moraju sjetiti kroz što su prošli njihovi preci i po kojoj cijeni im je dana sloboda. No, u isto vrijeme, potrebno je formirati jasna pravila za posjet mjestima sjećanja kako se ne bi traumatizirali ljudi koji tamo žive.
Radna skupina radi na terenu, intervjuira stanovnike i određuje mjesta koja bi trebala biti uključena u memorijski put. Prema riječima stručnjaka, ne treba sve komemorirati. Na primjer, most u Irpinu je samo po sebi spomen mjesto. No, Ulica Vokzalna u Buchi, čije su se fotografije proširile po cijelom svijetu, sada je potpuno obnovljena.
Vokzalna ulica u Buchi promijenila se u 1,5 godinu (fotografija hromadske)
“Trenutno surađujemo sa zajednicama na okupiranim područjima kako bismo formirali rute koje će u budućnosti formirati jedinstveni “put sjećanja” koji će proći kroz sve regije pogođene agresijom Ruske Federacije. U tijeku je temeljit rad sa svjedocima zločina koje su počinili ruski teroristi na našim teritorijima. Važno nam je razumjeti kako će ljudi shvatiti da mjesto tragedije, koje su možda osobno doživjeli, može postati široko posjećeno”, kaže Ihor Chava.
Razgovori su još uvijek u tijeku, ali svi se slažu kako spomen-obilježja definitivno ne bi trebala biti ista kao u Uniji. Stari sovjetski spomenici ne bi trebali biti modernizirani, ne bi trebalo biti vojnika i tenkova.
Iskustvo Balkana
Rat na Balkanu je davno prošao, ali ljudi još uvijek moraju biti uvjereni da je tamo sigurno. Turisti imaju negativne asocijacije povezane s prošlošću balkanskih zemalja, ali nakon što su ih posjetili, predomislili su se, kaže Kirsi Hyverinen, suosnivačica balkanske zelene inicijative, predstavnice Zelenih destinacija u Crnoj Gori.
“Rat je toliko traumatično iskustvo da uništava ljudski sustav vrijednosti i percepciju baštine. Ponekad posljedica može biti nisko uvažavanje sebe i svoje baštine. Također morate razmisliti o tome i uzeti ga u obzir u strategiji i komunikaciji. Turisti će htjeti sagledati posljedice rata, ali moramo biti vrlo osjetljivi”, objašnjava Kirsi Hyverinen.
ChornohorOia je danas jedna od najpopularnijih turističkih zemalja, ali turisti već dugo dolaze tamo u nevjerici ()
Thierry Joubert, stručnjak za održivi razvoj turizma na zapadnom Balkanu, predstavnik Zelenih destinacija u Bosni i Hercegovini, uvjeren je da je jedna od glavnih poslijeratnih zadaća obnova veza i odnosa uništenih ratom uz pomoć turizma. Održive turističke prakse jedini su način. Moramo razmišljati o dugoročnom, razviti strategiju za 30 godina.
Prema stručnjaku, važno je zamijeniti sliku koju sada vidimo i koja je povezana s ratom. Turisti će htjeti naučiti o zemlji, sigurno se opustiti. Stoga će biti potrebno raditi na novim informacijskim proizvodima koji su privlačni turistima, stvoriti brand temeljen na snazi i osobitosti Ukrajine, stvoriti turističku marketinšku kampanju usmjerenu na društvenu, ekonomsku i ekološku stvarnost poslijeratne Ukrajine. A programi bi trebali biti za različite ukuse.
“Doći će različite kategorije turista. Prvo, oni koji su lako prilagodljivi. Oni koji su volontirali nosili su humanitarnu pomoć tijekom rata. Žele otići na mjesta gdje je bilo neprijateljstava, pogledati zemlju nakon rata. Tada će biti 3-4-5 kategorija ljudi koji imaju različite interese. Ljudi će početi dolaziti na nekoliko tjedana kako bi putovali planinarskim, biciklističkim rutama. Netko na nekoliko dana – posjetiti grad ili selo. To jest, situacija će se promijeniti”, kaže Thierry Joubert.
Snežana Derviškadić, stručnjakinja za održivi razvoj turizma, predstavnica Zelenih destinacija u Bosni i Hercegovini, daje primjer poslijeratnog turističkog razvoja gradića Trebinja. To je prekrasan povijesni grad u Bosni i Hercegovini, gotovo na granici s Hrvatskom i Crnom Gorom. Nalazi se u blizini tri grada pod zaštitom UNESCO-a – Dubrovnika, Mostara i Kotora.
Ovdje su vlasti stvorile Herceghouse – butik u kojem 120 malih poduzeća prodaje svoje proizvode (hrana, kozmetika). Počeli su raditi i na razvoju prirodne lokacije – Parka prirode Orjen – pretvarajući planinsko područje u organizirano turističko područje kako bi turisti tamo duže boravili. Obnovljena je trasa stare uskotračne pruge, koja se nije koristila 60 godina: prenamijenjena je u novu biciklističku i pješačku rutu (15 km) kako bi povezala ovaj grad s Dubrovnikom.
Trebinje ima dobar potencijal za turizam ()
“Općina je odlučila uložiti napore na razvitku Trebinja. Bilo je dobre hrane, vina, povijesnih spomenika. Započeli su s konceptom pridruživanja programu Green Destination i, osim poboljšanja infrastrukture, radili na razvoju svojih priča. Vlasti su priznale kako lokalni proizvodi nisu dostupni turistima jer ne postoji veza između proizvođača i turističke industrije. Svi ovi napori i informativna kampanja poboljšali su učinak za 80 posto”, kaže Snizhana.
Ovo je primjer kako strukturirani, dobro osmišljeni proces može dovesti do dobrih ishoda. Međutim, prema balkanskim stručnjacima, ne postoji jedinstven pravi način, ovaj pristup omogućuje vam da pronađete vlastiti način za razvoj turizma nakon rata. Potrebno je imati strategiju, uključiti vlasti, lokalno stanovništvo, zajednice, poslovanje mora stalno procjenjivati što se događa, prilagođavati planove i to tehnički. Sustav praćenja mora stalno funkcionirati, jer je turizam vrlo dinamičan i stalno se mijenja.
