Nedavno je predsjednik Ukrajine, Volodimir Zelenski, dao intervju novinarka kanala “1 + 1” Natalia Moseychuk. Intervju s državnim čelnikom uvijek je događaj, bez obzira koliko je dirljiv bio, koliko je korisnih informacija izašlo u njemu.
Jasno je da su ukrajinski mediji odmah razgrabili intervju za citate. Najpopularnije za ukrajinske novinare bilo je Zelenskyjevo razmišljanje o vjerojatnosti održavanja izbora prije kraja rata i njegova oštra izjava o izjednačavanju korupcije u ratu s izdajom. Pa, to je prilično predvidljivo, jer su teme, da tako kažemo, klikabilne. Iako, u stvari, oni nisu jako značajni.
Izbori u pozadini rata? Ti to ozbiljno? Prvo, to je zabranjeno Ustavom. Mogu li ga promijeniti? Ali ne, ne može se mijenjati tijekom rata, opet – to je zabranjeno istim Ustavom. Čak i ako pretpostavimo vjerojatnost da su uklonjene zakonodavne prepreke, kako se ta zadaća može provesti u praksi? Kako će glasati vojnici na bojišnici? Hoće li biti privremeno obespravljeni? A što je sa stanovnicima privremeno okupiranih područja, od kojih, nažalost, ima na milijune.
A s ukrajinskim izbjeglicama u Europi neće biti lako riješiti izborne probleme. Morao sam glasati u Njemačkoj na predsjedničkim izborima 2004. Red do konzulata, gdje se nalazilo biračko mjesto, bio je kilometar dug. A sada, kada je, prema nekim procjenama, na Zapad dodano oko sedam milijuna izbjeglica iz Ukrajine, osiguravajući da njihova izborna prava izgledaju kao potpuna nemoguća misija.
Mogu pretpostaviti da su Zelenskijeve riječi o mogućnosti održavanja izbora tijekom rata bile samo pokušaj igranja zajedno s američkim republikanskim senatorom Lindseyjem Grahamom. Poznato je da je Graham naš iskreni prijatelj, uvijek je zagovarao pomoć Ukrajini, za povećanje američke vojne potpore. On je više puta posjetio našu zemlju, posljednji put prije tjedan dana. I upravo je tijekom posljednjeg posjeta izjavio: “Želim da se u ovoj zemlji održe slobodni i pošteni izbori, čak i tijekom napada na nju. Američki narod mora znati da se Ukrajina promijenila. Bila je to vrlo korumpirana zemlja u prošlosti.”
Stoga, kako ne bismo uznemirili našeg američkog prijatelja, i što je najvažnije, da ne izgubimo dvostranačku podršku u Sjedinjenim Državama, bilo je potrebno reći ono što je želio čuti. Pretpostavljam da je to bila svrha Zelenskyjevih riječi o mogućnosti izbora.
Ali, možda, gospodin Graham jednostavno ne razumije u potpunosti trenutnu ukrajinsku stvarnost, slabo je upućen u ukrajinske zakone? Možda sam mu samo trebao sve detaljno objasniti? Na primjer, američki senator želi da Ukrajina ne odstupa od demokratskog smjera, da postane punopravna država kojom upravlja vladavina prava. Ali što je demokracija? A demokracija je, prije svega, procedura, provedba zakona. I hoćemo li povećati demokraciju naše zemlje kršenjem našeg zakonodavstva, uključujući Ustav? Pitanje je retoričko.
Sljedeće je obećanje Zelenskog da će inicirati izjednačavanje korupcije s izdajom. Po mom mišljenju, ovo je čisti populizam. Volimo navesti primjer Kine i njezine metode borbe protiv korumpiranih dužnosnika. Danas su uhvaćeni kako primaju mito i sutra će biti pogubljeni. Predivno. Ali kakav je bio rezultat? Kina je bila i ostala najkorumpiranija zemlja na svijetu. Samo, kazna za korupciju se tamo koristi kao druga metoda suočavanja s protivnicima. A “moji ljudi” mogu profitirati od mita koliko god želim.
Stoga se cijeli civilizirani svijet bori protiv ovog društvenog zla ne toliko povećavajući težinu kazne koliko stvaranjem mehanizama za sprečavanje korupcije.
Ta bi se izjava mogla shvatiti mnogo alarmantnije u kontekstu mogućih namjera Ureda predsjednika da oduzme borbu protiv korupcije relativno neovisnom NABU-u i prenese je na kontrolirani SBU. Ali nadam se da predsjednik to nije mislio.
Dakle, kao što sam rekao, ove teme, unatoč određenoj “glasnosti”, nemaju puno praktičnog smisla. Ali ono što je bilo stvarno zanimljivo u Zelenskyjevom intervjuu bila je njegova izjava o Krimu. Evo to:
“Ako smo na administrativnoj granici s Krimom, vjerujem da je moguće izvršiti politički pritisak na demilitarizaciju Rusije na teritoriju Krima. Mislim da bi bilo bolje.”
Neočekivana izjava, zar ne? Pogotovo u kontekstu prethodnih izjava samog Zelenskog i drugih predstavnika političkog i vojnog vodstva Ukrajine. Međutim, ne razumijem baš. Ovdje bi gospođa Moseychuk, kao iskusna novinarka, trebala postaviti pojašnjenje pitanja. Ali iz nekog razloga, nije. Ok, krenimo od onoga što imamo.
Prisjetimo se skandala koji je nastao nakon posjeta direktora CIA-e Williama Burnsa Kijevu krajem lipnja ove godine. Točnije, ne toliko nakon samog posjeta, već nakon članka u Washington Post na temelju rezultata ovog posjeta. Prema pisanju lista, Kijev je podijelio s američkim gostom svoje planove da “do jeseni vrati značajan dio okupiranog teritorija; premjestiti topničke i raketne sustave na granicu Krima, koju još uvijek kontrolira Rusija; premjestiti se dalje na istok Ukrajine; a zatim započeti pregovore s Moskvom prvi put od prekida mirovnih pregovora u ožujku prošle godine”.
Slična teza onoj koju je Zelensky iznio u gore spomenutom intervjuu s Natalijom Moseychuk. Međutim, dva mjeseca ranije, on i predstavnici Ureda predsjednika izrazili su ogorčenje ovim člankom. Pola dana nakon objavljivanja materijala, Zelensky je u komentaru rekao CNN, da će Ukrajina biti spremna za pregovore s Kremljem kada se oslobodi sav njezin teritorij. “Ukrajina će biti spremna za jedan ili drugi format diplomacije kada smo stvarno na našim granicama. Na našim stvarnim granicama, prema međunarodnom pravu… Ne možemo zamisliti Ukrajinu bez Krima. I sve dok je Krim pod ruskom okupacijom, to znači samo jedno: rat još nije gotov”, naglasio je predsjednik.
I, na primjer, savjetnik Ureda predsjednika Mykhaila Podolyaka, reagirajući na članak u The Washington Post, a zatim izjavio: “Nema izlaza iz rata. Svi ti intrigantni opisi, opisi zavjere – udaraju infantilizam. S tako velikim ratom, s tako velikom količinom resursa koje koristi Ruska Federacija, i s okladama koje Ruska Federacija nastavlja činiti, ovaj rat nema kompromisnog scenarija.” Također će se podsjetiti da je Podolyak u veljači rekao da se Kijev priprema za de-okupaciju pripojenog Krima, a Ured predsjednika Ukrajine razvijao je evakuacijske putove za stanovnike poluotoka tijekom bitaka za njega.
Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine Valerij Zaluzhnyi također je u intervjuu govorio o oslobađanju Krima vojnim sredstvima The Washington Post. Upitan o de-okupaciji Krima i strahovima nekih zapadnih dužnosnika “o reakciji ruskog predsjednika Putina ako ukrajinski vojnici mogu početi oslobađati poluotok”, rekao je: “Čim budem imao sredstva, učinit ću nešto. Nije me briga – nitko me ne može zaustaviti.”
Prisjetimo se i izjave šefa Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane Ukrajine Kyryla Budanova o de-okupaciji Krima, iznesene u intervjuu za program “Krim. Stvarnost” 20. kolovoza: “Postoji mnogo različitih opcija. Ali bez vojnih i borbenih operacija, to (de-okupacija – KR) je nemoguće. Kao što sam govorio sve ove godine. Ovo je moja pozicija već jako dugo. Kad su razgovarali 2014., 2015… Sada bih želio postaviti pitanje ljudima koji su tada rekli: “Krim se može vratiti, Ukrajina će se vratiti samo diplomatskim putem, nema drugih.” Gdje su sada svi ti ljudi? Zašto sada šute o tome? To je njihov strateški gubitak.”
Stoga je ukrajinsko vodstvo izrazilo spremnost za određeni krimski kompromis u ožujku 2022. Sjećate li se da je tijekom pregovora prvo u Bjelorusiji, u regiji Gomel, a zatim u Istanbulu, otvorena tema Krima? Tada je ukrajinska strana predložila da se krimsko pitanje riješi isključivo diplomatskim putem i da se za to pitanje izdvoji čak 15 godina.
Međutim, početkom travnja cijeli je svijet čuo za tragediju u Buchi, o zločinima ruskih okupatora na ukrajinskom tlu. Kijev je razumno odlučio da nakon toga nema smisla razgovarati s Rusima. Ukrajinske vlasti jasno su proglasile cilj – doći do granica iz 1991., potpunog protjerivanja okupatora s naše zemlje, uključujući Krim – to je to.
Zapravo, Volodimir Zelensky potvrdio je svoju predanost tom položaju nekoliko dana prije intervjua, govoreći na trećem summitu Krimske platforme. “Krim će biti de-okupiran i Ukrajina će tamo vratiti modernost. Krim će biti deokupiran, kao i svi drugi dijelovi Ukrajine”, rekao je ukrajinski predsjednik. Evo još jednog citata iz govora: “U godini koja je prošla od prethodnog sastanka na našoj Krimskoj platformi, ukrajinski vojnici učinili su izvanredne stvari. Ukrajina je pokazala da oslobađanje naše zemlje tijekom borbenih operacija nije slučajno. Sve je zasluženo. To je junaštvo našeg naroda i obrambena podrška naših partnera. Zahvaljujem svim partnerima. Hrabrost Ukrajinaca i solidarnost svijeta, koji rade na tako poželjnom zajedničkom rezultatu. Ukrajinske snage idu naprijed. Unatoč svemu, bez obzira što netko kaže, samo naprijed, a to je najvažnije. Selimo se. A kad se Rusija povuče s okupiranih područja, jednostavno zažmiri na nju – na svoju slabost. Rusko društvo može zažmiriti na povlačenje okupatora s Krima.” I u zaključku, Zelensky je dodao da Ukrajina ne trguje svojim teritorijima i ljudima, i “to je kraj”.
Hoće li rusko društvo doista zažmiriti na gubitak Krima? Sumnjiv. Jer je Krim nekoliko godina ranije ujedinio i ujedinio isto različito rusko društvo. Ne samo ruski chauvinsCarski isti, ali i liberali patenata, radovali su se “povratku Krima u njegovu rodnu luku”. Još nismo zaboravili kako je isti “ruski oporbeni broj 1”, Aleksej Navaljni, izjavio da “Krim nije sendvič”. O euforiji aneksije u ruskom društvu pojavio se “krimski konsenzus”. Da, neki Rusi su uspjeli preispitati te događaje i gledati ih na drugačiji način. Ali to je minimalni minimorum Rusa.
A sada, s obzirom na novu izjavu Zelenskog o Krimu, može se tvrditi da ukrajinska vlada priprema društvo za novi “krimski kompromis”. Zašto se pozicija promijenila, što se dogodilo u samo nekoliko dana? Većina stručnjaka slaže se da su borbeni zrakoplovi ovdje igrali ulogu F-16. To jest, tada je Washington konačno pristao prebaciti svoje zrakoplove u Ukrajinu. Iako se čini da je odluka donesena davno, barem u proljeće, dane su sve relevantne izjave. Na summitu NATO-a početkom srpnja čak je stvorena “zrakoplovna koalicija” iz zemalja koje su bile spremne pružiti Ukrajini borbene zrakoplove iz svoje flote i preuzeti obuku ukrajinskih pilota.
Dakle, bilo je razloga za sreću, samo su nestali sami avioni. Američko vodstvo povuklo je mačku za rep do posljednjeg, nije dalo službeno dopuštenje ni za prijenos zrakoplova ni za obuku pilota. Stručnjaci sugeriraju da je Bijela kuća čekala pristanak Kijeva na “krimski kompromis”. I tek nakon toga pristali su na “zrakoplovni kompromis”.
Ako je to doista slučaj, onda situacija ne može biti frustrirajuća. Naša je publikacija u više navrata objasnila zašto ukrajinska pobjeda bez Krima neće biti potpuna. I ovdje ne govorimo o teritorijalnim ambicijama Ukrajinaca, već o nacionalnoj sigurnosti. Ovaj trenutak je najbolji Objašnjeni Andreas Umland, istaknuti njemački politolog i stručnjak za ruska pitanja: “Postoje i drugi razlozi zbog kojih se ruske aneksije 2014. i 2022. ne mogu lako odvojiti u hipotetskim pregovorima. Gospodarska, socijalna i politička stabilnost crnomorskog poluotoka usko je povezana s ruskom kontrolom nad teritorijima pripojenim u rujnu prošle godine. Geografska i gospodarska veza između Krima i jugoistočnog dijela Ukrajine bila je glavni razlog potpune invazije Moskve 2022. godine.” Stoga, sve dok je Krim u rukama Rusije, nastojat će utrti “kopneni koridor” do poluotoka, uvjerava Umland.
Da, Zapad se u jednom trenutku gotovo pomirio s činjenicom da je Krim de facto pripadao Rusiji. Neka vrsta tradicionalne razmjene “mira za zemlju”. Ali u tome leži temeljna pogreška: posjedovanje Krima gura Rusiju u rat umjesto da je odvraća od nje.
Štoviše, Krim u ruskim rukama predstavlja prijetnju ne samo Ukrajini, već i zemljama NATO-a. Evo još jednog argumenta Andreasa Umlanda: “Kontinuirana ruska vojna prisutnost na Krimu ostat će ozbiljna vojna prijetnja kopnu Ukrajine i ozbiljno će zakomplicirati obranu drugih neruskih područja Crnog mora. Moskva ih može učinkovito odrezati taktikom A2/AD [anti-access/area denial – зосередження на придушенні ворожої активності на певній території і блокуванні доступу до неї зовнішніх сил, – ред.]. Sudbina poluotoka ključno je pitanje za svaki napor da se smanji buduća ruska vojna prijetnja ne samo Ukrajini, već i cijeloj crnomorskoj regiji.”
Stoga je “krimski kompromis” samo poticaj Kremlju da započne novi rat. Možemo se samo nadati da je, zapravo, ovo neka vrsta “višestrukog” koji koordiniraju Ukrajina i Zapad kako bi Rusiju vodili za nos i nastavili je kuhati poput žabe na laganoj vatri. Budući da je jasno da su nade da će biti moguće “izvršiti politički pritisak” na Ruse, prisiliti ih da se povuku s poluotoka bez provođenja vojne operacije za de-okupaciju, iznenađujuće naivne.
