Pa, ono što nas je toliko brinulo se dogodilo: pokrenut je mehanizam u Kongresu Sjedinjenih Država s ciljem uklanjanja predsjednika Joea Bidena s vlasti. Republikanski predsjednik Kevin McCarthy najavio je službenu istragu koja bi mogla pokrenuti postupak opoziva.
Pa, situacija je prilično nesretna za nas, jer prije svega, sadašnjeg šefa Bijele kuće podržava međunarodna koalicija, koja pruža vojnu pomoć Ukrajini. On je, da tako kažem, bio i jest njegova srž. Kremlj već podrugljivo trlja ruke, nadajući se odmazdi protiv omraženog Bidena.
Međutim, u stvari, postoji minimalna osnova za brigu. Pokušajmo razumjeti ovaj “Bidenov slučaj”. Republikanci koji pokreću opoziv pokušavaju dokazati da je Joe Biden umiješan u korupciju, zloporabu vlasti i ometanje pravde. Međutim, glavna osoba uključena u slučaj je sam predsjednik i njegov sin Hunter Biden. Osumnjičen je za prljavu poslovnu praksu, izbjegavanje poštenog oporezivanja, ilegalno posjedovanje oružja itd. Hunter je već pod federalnom istragom i surađuje u istrazi.
I na temelju grijeha njihovog sina, republikanci će pokušati dokazati da je sam predsjednik podmazao ruke i dobio neku korist od svojih ilegalnih aktivnosti. Konkretno, Biden je optužen za navodno ostvarivanje dobiti dok je još bio potpredsjednik od 2009. do 2017. godine. Osim toga, šef Bijele kuće optužen je da je zaštitio svoje dijete od pravedne kazne.
Imaju li inicijatori opoziva nepobitne dokaze koji potvrđuju dugogodišnje optužbe protiv predsjednika, imaju li, kako kažu Amerikanci, pušački pištolj? Teško. Do sada, sva saslušanja koja su organizirali republikanci u Kongresu nisu pronašla nikakve konkretne dokaze o bilo kakvom kršenju zakona od strane sadašnjeg predsjednika.
9. kolovoza ove godine Odbor za nadzor i odgovornost Zastupničkog doma Američkog kongresa objavio je istragu o Hunteru Bidenu. Predsjednik odbora James Comer posebno je pokazao bankovne račune koji pokazuju da je osoba uključena u istragu primila sredstva iz Rusije, Ukrajine i Kazahstana tijekom potpredsjedničkog mandata svog oca. Otkriveno je više od 20 milijuna dolara isplata koje su obitelj Biden i njezini poslovni partneri primili iz inozemstva. Istodobno, sam Comer priznao je da za taj novac “očito nisu pružene nikakve usluge, osim pristupa Bidenovoj mreži, uključujući i samog Bidena”. Dodao je da će odbor nastaviti pratiti trag novca kako bi “utvrdio jesu li strani akteri ciljali Bidena, je li predsjednik Biden kompromitiran ili korumpiran i nije li ugrožena naša nacionalna sigurnost”.
Jasno je da bi pokretanje službene parlamentarne istrage o predsjedniku moglo dati republikanskim kongresnicima veće ovlasti za dobivanje informacija od Bijele kuće i drugih izvora u potrazi za dokazima o mogućim kršenjima. Prema McCarthyju, republikanci su već pronašli dokaze u obliku telefonskih poziva, prijenosa novca “i drugih radnji koje prikazuju sliku kulture korupcije u obitelji Biden”.
Pa, možda će u procesu istrage biti moguće iskopati nešto. Međutim, malo je vjerojatno da će to “nešto” biti toliko značajno da će šokirati javnost da će čak i demokrate učiniti ogorčenima postupcima svog vođe i suprotstaviti mu se.
Da, Zastupnički dom će vjerojatno glasati za Bidenov opoziv. Međutim, tijekom razmatranja u Senatu koji kontroliraju demokrati, sve nade za uspjeh ove mjere bit će prekinute.
Podsjetimo, nešto slično već smo vidjeli tijekom predsjedničkog mandata Donalda Trumpa, koji je prvi put u povijesti SAD-a doživio čak dva opoziva. I oboje nisu uspjeli, i to u Senatu. Po prvi put, Trumpovi kolege članovi stranke jednostavno su imali većinu u gornjem domu Kongresa. Sjećate li se? Tada je bivši predsjednik optužen za povezanost s Kremljem, zahvaljujući kojem je uspio doći do Bijele kuće.
No, drugi put, Trump je optužen da je potaknuo svoje pristaše da upadnu na Capitol 6. siječnja 2021., kako bi spriječio objavu rezultata predsjedničkih izbora, na kojima je pobijedio Joe Biden. Štoviše, postupak za uklanjanje Trumpa s vlasti mogao bi završiti nekoliko dana prije Bidenove inauguracije. Tada bi tadašnji potpredsjednik Mike Pence mogao postati šef države na nekoliko dana. U to vrijeme demokrati su kontrolirali ne samo Zastupnički dom, već i Senat. Štoviše, neki republikanski senatori bili su spremni suprotstaviti se Trumpu.
I tako, na odlučujući dan glasanja, 57 senatora je glasalo za okrivljujuću presudu, 43 protiv. Međutim, taj rezultat nije bio dovoljan. Za uspješan opoziv bilo je potrebno 67 glasova za. Štoviše, uoči glasovanja navodno se okupio takav broj pristaša Trumpova opozivaNa primjer, u slučaju Sjedinjenih Država Jer čak i među republikancima, mnogi su bili nezadovoljni Trumpovim neuravnoteženim i nepredvidivim ponašanjem. Međutim, takozvana “lokalna stranka” velikom većinom ga je podržala. Mnogi od pobunjenih republikanskih senatora bili su uplašeni mogućnošću gubitka popularnosti među biračima i odustali. Čak i unatoč činjenici da je dan prije oštro kritizirao bivšeg predsjednika.
A u trenutnoj situaciji pristaše Bidenova opoziva uopće nemaju šanse za uspjeh. Stoga se cijeli proces može promatrati kao predizborni potez republikanaca usmjeren na diskreditiranje sadašnjeg šefa države, koji će najvjerojatnije pobijediti na predizborima u Demokratskoj stranci i kandidirati se za sljedeći predsjednički mandat. I najvjerojatnije će se u predsjedničkoj utrci svađati s istim Trumpom.
No, neće li pokrenut postupak opoziva postati značajan faktor diskreditacije za Bidena? Sumnjiv. Osim ako, doista, tijekom istrage nisu otkrivene neke iznimno opterećujuće okolnosti za predsjednika, koje bi se mogle pretvoriti u “crnog labuda”. Politički analitičari tvrde kako je vjerojatnost takvog razvitka događaja zanemariva.
Ali pretpostavimo “najgore”: Trump pobjeđuje na predsjedničkim izborima 2024. i vraća se u Bijelu kuću. Bi li to bila katastrofa za Ukrajinu? Razmislimo o tome.
Nedavno, pripremajući se za predsjedničku utrku, Trump je dao prilično “neugodnu”, kako se činilo Ukrajincima, izjavu o rusko-ukrajinskom ratu. U intervjuu za program Budućnost nedjeljnog jutra na TV kanalu Fox News uvjeravao je da će rat u Ukrajini završiti za 24 sata. Ovdje je cijeli citat:
“Zelenskog poznajem vrlo dobro, a Putina poznajem vrlo dobro, još bolje. I imao sam dobar odnos, vrlo dobar s obojicom. Rekao bih Zelenskom: “Dosta. Moraš se nagoditi.” Rekao bih Putinu: “Ako se ne nagodite, dat ćemo im puno. Dat ćemo [Україні] više nego što su ikada dobili, ako moraju.” Nagodit ću se za jedan dan. U jednom danu.”
Zašto nam se ovaj citat toliko nije svidio? Jer smo odlučili da Trump nagovještava prestanak vojne pomoći Ukrajini, pa će Kijev morati odustati od reconquista willy-nilly. Uostalom, bivši predsjednik i republikanski političari koji su mu bliski u više su navrata kritizirali sadašnju američku vladu zbog previše velikodušne pomoći Ukrajini. Pozvali su da se više pažnje posveti Americi.
Međutim, sjetimo se da smo slične strahove imali i 2016. godine, kada je Trump pobijedio na predsjedničkim izborima, pobijedivši demokratkinju Hillary Clinton. A što se ispostavilo da je kasnije? Da nije sve tako loše kao što smo mislili. Bijela kuća je ukinula zabranu isporuke smrtonosnog oružja Ukrajini, koja je postojala za vrijeme predsjedanja Baracka Obame, i konačno smo dobili dugo očekivane Javeline. Sjetimo se koliko je Trump aktivno preuzeo rješenje “sirijskog pitanja”. Kao i 2018. godine, bez oklijevanja, dao je zapovijed za izvođenje raketnih napada na Damask i Homs, ne osobito zabrinut zbog mogućnosti udara na ruske položaje.
Kurt Volker, kojeg je Trump svojedobno zadužio za ukrajinsko pitanje, također je pokušao odagnati strahove Ukrajinaca o tome. Početkom rujna bio je u Kijevu, pa se sastao s ukrajinskim novinarima i u razgovoru s njima komentirao gore spomenutu izjavu američkog bivšeg predsjednika u vezi s završetkom rata u jednom danu.
“On (Trump – ed.) Rekao je: “Oh, završio bih rat u jednom danu.” Ali on ne kaže kako. I mislim da to razumije za godinu i pol tko zna kako će to izgledati”, objasnio je Volker.
Jeste li uspjeli odagnati strahove? Baš i ne. Međutim, kao što je razumno istaknuo, još je 17 mjeseci do inauguracije sljedećeg predsjednika. A rat u punom opsegu traje već 19 mjeseci, a koliko se već promijenilo. Rusija je prešla iz živahne ofenzive u gluhu obranu. Već je izgubio većinu teritorija osvojenih na početku invazije. Ukrajina je postigla paritet u vojnoj opremi, au nekim aspektima počinje nadmašivati neprijatelja. Ukrajinci idu naprijed s jasnim ciljem. Moskva, s druge strane, traži načine da zaustavi borbe i održi mirovne pregovore.
Nadamo se da će do sljedeće inauguracije u Washingtonu Ukrajinci postići svoj cilj, što znači da ime sljedećeg šefa Bijele kuće neće igrati posebnu ulogu. Ako ne, onda, kako Volker savjetuje, prisjetimo se priče o Afganistanu. Obama je prvi obećao povlačenje američkih vojnika odatle, čim je postao predsjednik 2009. “Rekao je da ćemo se povući iz Afganistana za 18 mjeseci. Pa, 18 mjeseci je prošlo, a mi ne napuštamo Afganistan. A razlog je vrlo jednostavan. To bi bila katastrofa. I uvijek je želio smisliti način da nas izvuče iz tih ratova, ali uvijek je bio realan, shvatio je da interesi zemalja, interesi svijeta, interesi Sjedinjenih Država nalažu da nastavimo”, rekao je Volker.
ZatimDonald Trump je također dao slične izjave kada je postao predsjednik. Ali trupe u Afganistanu ostale su do sljedećeg predsjednika. I samo je Biden odlučio poduzeti ovaj korak… I završilo se, kao što znamo, predviđenom katastrofom. Hoće li sljedeći predsjednik htjeti takvu slavu za sebe? Uopće ne. Jer je pobjeda Ukrajine očito u interesu Washing Poraz Ukrajine bio bi mnogo gora katastrofa za Sjedinjene Države od talibansko-afganistanske.
Dakle, mi, Ukrajinci, uopće ne bismo trebali brinuti o početku procesa opoziva. S druge strane, vrlo je žalosno da to već postaje loša tradicija u Sjedinjenim Državama. Tradicija koja dijeli američko društvo. Na radost stalnih gostiju Kremlja.
