Neučinkovitost Ujedinjenih naroda, o kojoj se već dugo i često govori, postala je posebno očita tijekom rusko-ukrajinskog rata. Stoga je ideja reforme ili cijelog UN-a, ili barem Vijeća sigurnosti ove organizacije, izražena s različitih strana. Tako se predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Joe Biden, istaknuo svojim prijedlogom. Zanimljiv prijedlog, ali u kojoj mjeri će moći utjecati na rad glavne političke strukture svijeta?
Biden je predložio povećanje broja stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a. (Stalne članice su one zemlje koje imaju pravo veta na sve odluke.) Povećajte za čak pet zemalja. Štoviše, popis zemalja koje američki predsjednik predlaže uključiti u prošireno Vijeće sigurnosti uključuje ne samo zemlje skupine G7 (Njemačka i Japan), već i predstavnike uvjetno protuzapadne udruge BRICS – zapravo, sva tri koja trenutačno nisu dio stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a (Brazil, Indija, pa čak i Južna Afrika).
Sama ideja je već revolucionarna, jer na Bidenovom popisu vidimo obje zemlje koje su pokrenule Drugi svjetski rat. Dugo vremena, sama ideja o dodjeli nekih dodatnih prava Japanu, a posebno Njemačkoj (američke vojne baze još uvijek se nalaze na području obiju tih zemalja, a to je, za razliku od Poljske ili baltičkih zemalja, nasljeđe tog velikog rata), izgledala je kao pobuna. No, prošlo je gotovo stoljeće od Drugog svjetskog rata, situacija u tim zemljama dramatično se promijenila, a utjecaj i Njemačke i Japana na svjetsko gospodarstvo i politiku prilično je ozbiljan (zato su dio Velike sedmorke, a Njemačka je zapravo glavna zemlja Europske unije). Stoga se takav korak čini sasvim logičnim.
No, odmaknimo se od određenih imena i razgovarajmo o samoj Bidenovoj ideji. Zašto je predložio proširenje Vijeća sigurnosti UN-a? Odgovor je sasvim očigledan: povećanje broja zemalja nagriza težinu dviju autoritarnih država prisutnih u Bjelorusiji – Rusije i Kine. Zapravo, ova ideja nije nova, uspješno ili je nisu uspješno koristili razni svjetski vladari. Na primjer, Josip Staljin.
Na 19. kongresu CPSU-a, boljševičke stranke Sovjetskog Saveza (tada preimenovane u CPSU), Staljin je predložio povećanje broja članova Politbiroa Središnjeg odbora stranke, preimenovavši ga u Predsjedništvo Središnjeg odbora. U to se vrijeme vođa SSSR-a vodio jednostavnom logikom – sve više članova Politbiroa u to je vrijeme postupno prelazilo u latentno protivljenje vođi, stvarajući ozbiljnu opasnost za njegovo potpuno legitimno uklanjanje. (Usput, upravo su tako pokušali smijeniti tadašnjeg šefa Komunističke partije Sovjetskog Saveza i de facto gospodara SSSR-a, Nikitu Hruščova, 1957. godine, a 1964. taj “državni udar”, koji je zapravo bio obična proceduralna borba za vlast, i prilično demokratski, iako zatvoren iz očitih razloga, uspio je).
Povećanjem broja članova kolektivnog upravljačkog tijela Komunističke partije Sovjetskog Saveza i SSSR-a, Staljin je preuzeo inicijativu za sebe – jer su svi ti mladi karijeristi koji su se vinuli u nebo (među njima, osobito rodom iz Ukrajine Leonid Brežnjev) dugovali svoj neočekivani uspjeh vođi. I jedva da su bili spremni da se pobune protiv njega. Jednostavno nisu imali razloga za to, za razliku od “stare garde”.
Usput, čak i prije Staljinove formalne smrti, početkom ožujka 1953., ta je “stara garda” podijelila vlast i odmah vratila broj članova Predsjedništva Središnjeg odbora na ono što je bilo prije 19. kongresa stranke. To jest, Malenkov, Beria i Co zaštitili su se od mogućeg rata s mladim staljinističkim kandidatima. Tada su se, naravno, Staljinovi pobjednici brzo posvađali, ali to je druga priča.
U tom kontekstu, zanima nas činjenica da je Joe Biden slijedio isti put. Uključivanje niza zemalja u Vijeće sigurnosti UN-a povećava njihovu globalnu težinu – i to duguju njemu, predsjedniku Sjedinjenih Država. Vjerojatno se time Biden vodio kada je predložio dodavanje Brazila i Indije u Vijeće sigurnosti UN-a. To su zemlje na globalnom jugu koje imaju bliske odnose s Kinom. Stoga je takvo “mito” od strane Sjedinjenih Država u određenoj mjeri pokušaj naginjanja tih svjetskih demokracija globalnom zapadu, svjetskoj demokratskoj zajednici, odvajajući ih od autoritarne Rusije i Kine.
I u tome je logika američkog predsjednika potencijalno povoljna. Ali postoji jedna nijansa koja kvari svu ljepotu igre Josepha Bidena mlađeg. Ovo je pravo veta koje je već spomenuto u članku.
Budući da smo već spomenuli povijest SSSR-a, nastavit ćemo crtati analogije. Politbiro (predsjedništvo) Središnjeg odbora CPSU-a nije imao pravo veta. Čak i njegov glavni član, glavni tajnik Središnjeg odbora. Na primjer, postoje informacije da odluka o slanju “ograničenog kontingenta sovjetskih vojnika” u Afganistan nije donesena jednoglasno, već s raspravama. Štoviše, kako su se kasnije prisjetili ljudi uključeni u tadašnju vladu, sam Leonid Brežnjev sumnjao je u tu odluku – i to vrlo punoOro ga je žalio. Stoga se može pretpostaviti da, pod uvjetom da bi većina u Politbirou bila protiv početka afganistanskog rata, čak i glavni tajnik teško da bi mogao preokrenuti rezultat u korist uvođenja vojnika. (Ovaj odlomak nije napisan kako bi pokazao demokratsku prirodu komunističke vlade, zapravo nije postojao, već kako bi objasnio mehanizme koji su upravljali Sovjetskim Savezom.)
Rusija ili Kina mogu blokirati svaku odluku o Ukrajini ili Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiang, čak i ako je podržavaju sve stalne i nestalne članice Vijeća sigurnosti. Stoga, u sadašnjem formatu rada Vijeća sigurnosti UN-a, mehaničko povećanje broja stalnih članica ove organizacije ne rješava glavni problem – neučinkovitost i lakoću blokiranja njezina rada.
Usput, izraz o “trenutnom formatu rada” u tekstu nije slučajan. Jer može se ispostaviti da Bidenova ideja reforme Vijeća sigurnosti neće završiti “staljinističkom” ekspanzijom – a on još uvijek ima ideje koje će smanjiti težinu dviju azijskih diktatura u Vijeću sigurnosti UN-a, u Ujedinjenim narodima i u svijetu u cjelini. Dakle, možda smo još uvijek u istoj situaciji gdje “ne pokazuju pola posla budali”. Ali, nažalost, to ne možemo znati.
Međutim, sa sigurnošću znamo da je učinkovitost Vijeća sigurnosti UN-a tijekom rusko-ukrajinskog rata iskreno nezadovoljavajuća. A to ne razumijemo samo mi, već i predsjednik Sjedinjenih Država – sudeći po činjenici da je preuzeo temu reforme Republike Bjelorusije.
Pripazimo na Bidena i UN. Izgleda da će biti zanimljivo. I vruće je. Jer pravo veta je jedini pravni međunarodni mehanizam koji ostaje u rukama Vladimira Putina. I Xi Jinping, naravno, također.
