Nakon nedovršenog Wagnerovog puča, mnogi su brzo otpisali ovu privatnu rusku vojno-terorističku tvrtku i predvidjeli da su “glazbenici” već odsvirali svoj posljednji veliki koncert. Međutim, nedavni događaji bacaju sumnju na takvu hipotezu. Čini se da Wagner još uvijek može sudjelovati u novim kriminalnim avanturama. I, vjerojatno, već je primio blagoslov od Kremlja za njihovo držanje.
Kada je Wagnerov puč završio tako iznenada kao što je počeo, pretpostavljalo se da će Putin učiniti sve da raspusti pobunjenu privatnu vojsku i kazni sve njezine vođe. Ruski diktator doista je poduzeo neke korake u tom smjeru. Dio teške opreme i oružja uzet je iz Wagnera. Bilo je glasina o kaznenom progonu nekih njegovih članova. No, slučaj likvidacije privatne vojske nije u potpunosti dokazan. Glavni rukovoditelji privatne vojne tvrtke, Jevgenij Prigožin i Dmitrij Utkin, nikada nisu uhićeni. Štoviše, nakon 24. lipnja, Prigožin se slobodno kretao po Rusiji i čak se rado fotografirao sa sudionicima rusko-afričkog summita, koji se krajem srpnja održao u Sankt Peterburgu. Što se tiče njegovih podređenih, tisuće “glazbenika” moglo se slobodno preseliti na područje Bjelorusije i mnogi su već tamo. Vjerojatno će njihov broj i dalje rasti. Ali bjeloruska misija Wagner još nije posve jasna. Međutim, neki od njegovih izglednih izgleda već se naziru.
Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko, koji je igrao ulogu posrednika u razgovorima Prigožina i Kremlja, izrazio je različita stajališta o tome što će Wagner učiniti u svojoj zemlji. U početku je bjeloruski diktator izjavio da će “Wagneriti” obučavati bjelorusku vojsku. Međutim, krajem srpnja njegova se retorika promijenila. Sada se Lukašenko javno žali da “Wagneriti” žure na zapadne granice. Navodno se žele osvetiti Poljskoj. I postaje sve teže obuzdati ih. Takve se teze ne izgovaraju samo tako. Očito, Lukašenko baca kamen dok gleda reakciju. To mogu biti prazne prijetnje. Ali možda je i nešto više iza njih. Upitno je jesu li “Wagneriti” stigli u Bjelorusiju samo da bi živjeli u kampu i bavili se obrazovnim aktivnostima. Što ako imaju još jednu tajnu hibridnu misiju? Bjeloruski zapadni susjedi već počinju brinuti o tome.
Poljski premijer Mateusz Morawiecki rekao je 29. srpnja da ima informacije o kretanju skupine od više od stotinu Wagnerovih plaćenika prema koridoru Suwalski. To je područje Litve i Poljske, koje odvaja Kalinjingradsku regiju Ruske Federacije od Bjelorusije.
“Imamo informacije da je više od 100 plaćenika Wagner grupe krenulo prema Suwalskom prevlaki u blizini Grodna u Bjelorusiji. Ovo je korak prema daljnjem hibridnom napadu na poljski teritorij”, uvjeren je poljski premijer.
Prema Morawieckim, “Wagneriti” će se prvo pokušati prerušiti u bjeloruske graničare, a zatim pomoći ilegalnim migrantima da uđu u Poljsku. Vjerojatno će i sami izraziti želju za prelaskom granica zemalja NATO-a. Ako uspiju, ovi profesionalni ubojice nasilnika mogli bi stvoriti neke probleme.
Vicemaršal poljskog Senata Michal Kaminski jasnije je govorio 30. srpnja. Poljski dužnosnik priznao je da su provokacije “Wagnerita” moguće. I nazvao je to opcijom testiranja snage NATO-a.
“Nitko u Poljskoj ne isključuje da bi, da tako kažemo, testirali NATO, testirali solidarnost Saveza s Poljskom, s istočnom Europom, oni (Wagneriti) mogli pokušati ući na poljski teritorij. Najvjerojatnije će to biti teroristička operacija PMC Wagnera nego potpuna invazija, kao što je slučaj s Ukrajinom”, kazao je Kaminsky. S druge strane, uvjeravao je da je poljska strana spremna za razne događaje i da će ruski plaćenici biti pravilno ispunjeni kako bi vratili svoje lijesove.
Hibridna taktika je Putinov omiljeni trik. A Wagner je savršen za hibridne misije. S jedne strane, Kremlj ne želi izravan vojni sukob sa zemljama NATO-a. S druge strane, Moskva također vidi pretjerani oprez bloka i zapadnih političkih čelnika. Čini se da je Zapad dao inicijativu i jednostavno odgovara na izazove. Ali on sam je oprezan u stvaranju novih izazova za Rusiju i nametanju pravila igre. Neizvjesni rezultati summita u Vilniusu o izgledima za članstvo Ukrajine u Savezu općenito su prilično pozitivno percipirani u Moskvi. Nakon nekog vremena, Kremlj je najavio povlačenje iz sporazuma o žitaricama i počeo štrajkati na ukrajinskoj lučkoj infrastrukturi. Ukrajinski prijedlog zemljama NATO-a da prate brodove sa žitom u međunarodnim teritorijalnim vodama nije našao potporu i razumijevanje. Washington tradicionalno govori o rizicima neprihvatljive eskalacije. A to je samo ohrabrilo Kremlj.
JerNapetosti na granici Poljsko-Litve nisu nova taktika Moskve. Ali sada može dobiti kreativni nastavak. I “Wagnerians” će pomoći u tome. Prije invazije na Ukrajinu, Lukašenkin režim milostivo je pružio ruskim agresorima svoj teritorij da napadnu našu zemlju sa sjevera. Sada može ponoviti istu avanturu, dajući “Wagneritesu” prostor za provokacije, ali u zapadnom smjeru.
Na prvi pogled, male su šanse da će privatna vojna tvrtka moći probiti granicu zemalja NATO-a i zauzeti teritorij suverenih država. Ali bilo kakve vojne akcije na granici Poljske ili Litve već su veliki izazov. A odabir najbolje opcije odgovora neće biti jednostavan.
Na primjer, “Wagneriti” s teritorija Bjelorusije počeli su granatirati pogranična područja zemalja NATO-a. Kako bi Varšava ili Vilnius trebali reagirati na to? Uzvratiti na položaje “Wagnera”, koji se nalaze na području Bjelorusije? Tada Moskva i Minsk odmah vježbaju o oružanoj agresiji. A neke zapadne elite se boje bilo kakve eskalacije poput vatre. Ako Varšava optužuje Lukašenku za oružane provokacije, oni mogu dobiti predvidljiv odgovor: bjeloruska vojska ne sudjeluje u oružanim sukobima. Kao, sve je to privatna vojna tvrtka. Ne kontrolira ga država. To je s njom i riješiti problem. Kremlj će dati sličan odgovor. Ali upozorit će da će se vojni napadi na Bjelorusiju smatrati činom izravne agresije. U ovom slučaju, hoće li se Poljska usuditi samostalno napasti na području Bjelorusije? A što će oprezna administracija Joea Bidena reći na ovo?
Također je nejasno hoće li Wagnerova vojna intervencija na Koridoru Suwalski pokrenuti peti članak NATO-a. U skladu s ovim člankom, ako je bilo koji saveznik žrtva oružanog napada, svi ostali saveznici bez iznimke smatrat će čin nasilja oružanim napadom na sve njih i poduzet će sve mjere koje smatraju prikladnima za pomoć napadnutom savezniku. Ali privatna vojna tvrtka nije država. Hoće li biti moguće protumačiti hibridne vojne akcije “Wagnerita” kao dovoljan temelj za primjenu petog članka NATO-a? Očito je da će o tome biti puno rasprava i kontroverzi. A to je upravo ono što Kremlj treba. To je također sjajan način testiranja snage i kohezije Saveza bez prevelikog rizika od izravnog vojnog sukoba.
Ako se Moskva usudi koristiti “Wagnerite” kao alat za hibridno ratovanje i provokacije, pojavit će se novi izvor napetosti u Europi. Više točaka sukoba i manje pozornosti prema Ukrajini ono su što ruskom diktatoru treba. Putina zavode neizvjesnost, slabost i neodlučnost. A “Wagner” je jedinica ubojica razbojnika koju nije šteta koristiti za najprljavije provokacije. Možda ćemo uskoro saznati pravu svrhu boravka “Wagnerita” u Bjelorusiji.
