Američki predsjednik Ronald Reagan nazvao je SSSR “zlim carstvom”. Ako razvijemo ovu ideju, modernu Rusku Federaciju treba nazvati “carstvom laži”. S obzirom na događaje u posljednjem desetljeću, ruski rat protiv Ukrajine, čak i “carstvo terora”. Suština Rusije, sa svojom mitskom “dušom”, je pritisak i ucjena. Civilizirani dijalog i poštovanje prema partnerima i susjedima nisu o njima. Rusi vide obmanu u svemu i uvijek djeluju zlobno.
Ovaj model ponašanja je vrlo otkrivajući. Laži, ucjene i teror uvijek su nesigurnost, sumnja u sebe. Iza pokušaja zavaravanja, budale i blefiranja, puste želje, rijetko leži dobra namjera. Ruska Federacija želi biti geopolitički vođa, ali stanje slomljenog korita to ne dopušta. Stoga se navedeni alati tamo neprestano koriste. Oni kompenziraju svoje koprcanje u močvari propagandom. Lako je postati njegovim žrtvama – potvrdile su mnoge generacije Ukrajinaca.
Stvorite probleme tako da postoji nešto što treba “riješiti”
Ruska propaganda djeluje u Ukrajini, ali ne samo. Također u Africi. Već nagađaju o opsegu ruskih laži. Međutim, oni još uvijek sumnjaju. Stoga se hrane bajkama da Afrika neće preživjeti bez ruskog zrna. Iako se radi o kontaktima s Rusima, prisutnost terorista iz “Wagnera” smanjuje šanse za normalan život u regiji. Rusija je prijetnja. Ako se ne distancira od važnih procesa, mogući su različiti scenariji, ali nisu pozitivni.
Rusi su uključili zapis o njihovoj nezamjenjivosti za Ukrajince. Oni stalno emitiraju našim svemirskim fikcijama da smo bez Rusa bezvrijedni i da nećemo moći: a) stvoriti nešto ozbiljno, b) zadržati državu, c) osigurati mir i sigurnost građana. Ta prljavština nije prestala teći iz novčanih grla propagandista. To je potkopalo vjeru u našu državu i pripremilo teren i opravdanje za zločine koje Rusi sada čine u Ukrajini. Stoga je glavna prijetnja Ukrajini, državi i građanima Ruska Federacija.
Izmišljotine proizvedene u Moskvi nemaju nikakve veze sa životom. Ukrajina je dostojna demokracija koja kuca na vrata Europske unije i ide svojim putem. Postoje nedostaci i pogreške, ali pokušavamo ih ispraviti. Isto se ne može reći i za Rusiju, gdje je vlast uzurpirana. Za njih, norme i vrijednosti, ljudski život je bezvrijedan. Tamo su zaboravljeni demokratski izbori, a vlast se mijenja tek nakon smrti cara. Većina procesa u Ukrajini odvija se pod zastavom dostojanstva i slobode, au Rusiji ljudi umiru kao muhe za sebične interese krvavog diktatora.
Pomazani i njegove podnožja
Ruske vlasti lažu, ali svejedno će saznati istinu. Možda čak i Rusi. Do sada, oni idu na klanje za vodstvo, za leš moć koja je ravnodušna prema ljudima. Ako bi Putinov rejting ovisio o ratu s paklom, pokrenuo bi “spetsial apel” protiv plamena i naredio vojnicima da nose vruće kotlove i prisiljavaju rijeku sumpora. Najgore je što su Rusi navikli umirati “za vlast” i odobravati terorizam. Tamo je vladar uvijek u pravu, možda vjeruju da je on pomazanik Božji, a oni su samo bezvrijedni ljudi. Dostojanstvo i humanost im ništa ne znače. Prepoznaju silu jer se boje diktatora u Kremlju.
Međutim, iz nekog razloga Rusi ne preziru sebe, već Ukrajince. Sumnja se u postojanje neruske nacije i države. To je u situaciji u kojoj su Ukrajinci uzeli oružje i hrabro se borili protiv superiornog neprijatelja. Kada Ukrajina, koja je ismijavana, daje bitku i obavlja svoje dužnosti u iznimno teškim uvjetima! Što je s Rusima?
“Ruski” Burjat, i ruska nacionalnost
Neutemeljene optužbe govore više o tužitelju nego o optuženom. Tako je i s Rusijom. Njihove izmišljotine o “nacistima”, “radikalima”, “gubitnicima” u Ukrajini nisu vrijedne pažnje. Svatko vidi što je to zapravo: mizantropi, šovinisti i ksenofobi sami su Rusi. Mrze sve i svakoga, ali čak ni ne kontroliraju svoju državu – njome vladaju kriminalci. Rusi su očarani stereotipima i izmišljotinama, zarobljeni od strane njihovog vojno-političkog vodstva, koje ih koristi kao pregovaračke čipove i topovsko meso. To je patetična uloga koja je uvijek s njima.
Stoga, dovoljno o “drevnoj” povijesti i “velikoj” kulturi. Zvjerstva ruske vojske najbolji su dokaz suštine Rusije. Nije ni čudo što već prepisuju udžbenike, zombificirajući studente za još “ispravniju” percepciju povijesti, “spetsial apel” i okrutnost koju su počinili Rusi u Ukrajini. Jednom su iskrivili povijest Drugog svjetskog rata za “stanovništvo”, a sada žele zabijeliti ruske ubojice i kanibale XXI. Stoljeća. “Uništiti, izbrisati i vladati” je formula za život na ruskom jeziku. Istrebljujući narode, njihovo carstvo terora radi na filtriranju memorije, a zatim nametanju njegove moći.
Pokušali su nas stigmatizirati kao neimenovane, koji su uvijek bili poniženi i potlačeni. To je u situaciji u kojoj stanovnici Velike BritanijeKišna područja bila su sukreatori mnogih država: Velikog Vojvodstva Litve, Rusije i Samitije, Poljsko-litavske Zajednice, čak i Ruskog carstva. U isto vrijeme, lokalno stanovništvo uspjelo je zadržati svoj identitet. Umjesto toga, Rusi su ti koji su tumbleweeds. Njihov nacionalni projekt, u carstvu i SSSR-u, zbog svoje neodvojivosti od tijeka moći, bio je nejasan i patetičan. Rusi su željeli biti titularni narod i nisu prošli “tijek” izgradnje nacije u devetnaestom i dvadesetom stoljeću, nisu imali vlastito središte moći u SSSR-u: Moskva je imala samo sve-unionski. Zaslon Romanova carstva, a zatim i Sovjetskog carstva, nije jasno dao do znanja tko su Rusi. Situacija se nije promijenila do danas. Oni to još uvijek ne znaju.
Rusi su imperijalisti, staljinisti, pa čak i putisti. Barem dok je režim na snazi. Čim padne i situacija to treba, oni će se prefarbati. Osudit će rat ljudskim okom i svu krivnju prebaciti na sadašnjeg prokletog diktatora. Iako sada zločini Putinova režima imaju značajnu potporu u ruskom društvu. Ovdje je takva “tajanstvena” duša: mrzim i prezirem sve, klevećem i spaljujem. Zašto? Kako ne bi priznali vlastitu bezvrijednost i prazninu, koja stoji iza vječnih vapaja “veličine” i “ogrebotina”? Uništiti drugoga, ne govoriti istinu o sebi, ne priznati vlastitu suštinu! Koliko je još dokaza potrebno da nešto nije u redu s nama, ali s Rusima, kako bismo prestali gledati u njihovom smjeru i tražili razumijevanje s njima? Čini se da su se te stvari odavno trebale ostvariti u Ukrajini i svijetu, ali ne!
