“Mi smo saveznici, ali ne i friteze. Ukrajinska država bi to trebala znati, ukrajinski političari bi to trebali znati”, reagirao je ministar obrazovanja i znanosti Poljske Przemysław Czarnek tako oštrim riječima na poziv poljskog veleposlanika u Kijevu u Ministarstvu vanjskih poslova Ukrajine. Ukrajinska mladež i većina ukrajinskih političara koristili bi riječ “friteza” u tom kontekstu, a ne (frajer), I više karakteristično za njih sada je riječ “odojak”. Pa što je točno razljutilo poljskog ministra, čak i ako je pribjegao takvom ne baš diplomatskom rječniku?
Sam verbalni okršaj započeo je izjavom šefa ureda za međunarodnu politiku u administraciji poljskog predsjednika Marcina Przydacza. U intervjuu za TV kanal TVP1 govorio je o mogućem produljenju zabrane uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine. Komentirajući protivljenje Kijeva takvom koraku, Przydacz je rekao: “Najvažnije je zaštititi interese poljskog poljoprivrednika (…) Ukrajina je dobila veliku potporu Poljske, bilo bi lijepo kada bi počela procjenjivati ulogu koju je Poljska imala za Ukrajinu posljednjih mjeseci i godina.”
Upravo je ta izjava dovela do poziva poljskog veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova Ukrajine. U tom smislu, Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je priopćenje svog glasnogovornika Olega Nikolenka:
“Veleposlanik Republike Poljske u Ukrajini Bartosz Cichocki pozvan je 1. kolovoza u Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine zbog izjava ministra kancelarstva predsjednika Republike Poljske, voditelja Ureda za međunarodnu politiku Marcina Przydacza. Tijekom sastanka naglašeno je da izjave o navodnoj nezahvalnosti Ukrajinaca za pomoć Poljskoj ne odgovaraju stvarnosti i neprihvatljive su. Uvjereni smo da je ukrajinsko-poljsko prijateljstvo mnogo dublje od političke svrsishodnosti. Politika ne bi trebala dovoditi u pitanje međusobno razumijevanje i snagu odnosa među našim narodima. Nikakve izjave neće nas spriječiti da se zajednički borimo za mir i gradimo zajedničku europsku budućnost.”
Poljsko Ministarstvo vanjskih poslova nije ostalo u dugovima i pozvalo je ukrajinskog veleposlanika Vasyl Zvarycha. “Ministarstvo vanjskih poslova obavještava da je veleposlanik Ukrajine u Poljskoj pozvan u rezidenciju Ministarstva vanjskih poslova u vezi s izjavama predstavnika ukrajinskih vlasti”, navodi se u priopćenju poljskog ministarstva vanjskih poslova.
Sporu se uključio i Ured ukrajinskog predsjednika. “Kategorički odbacujemo pokušaje nekih poljskih političara da poljskom društvu nametnu neutemeljeno mišljenje da Ukrajina ne cijeni pomoć Poljske. Ovo je očito igra za vlastite oportunističke interese, koja nema nikakve veze sa stvarnošću. Manipulacija”, izjavio je zamjenik šefa ureda predsjednika Andriy Sybiha.
Cijelom sporu pridonijela je i činjenica da se dogodio 1. kolovoza, na dan kada su Poljaci obilježili 79. obljetnicu Varšavskog ustanka. Krzysztof Sobolevsky, glavni tajnik poljske vladajuće stranke Pravo i pravda, nije propustio podsjetiti: “Poziv poljskog veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova igra je s vatrom, a posebno 1. kolovoza je samo drskost i ne može ostati bez sličnog odgovora. Neprijatelj kojeg bi Ukrajina trebala tražiti na istoku, a zapravo ga nema potrebe tražiti, on je tamo i čini se da je zaboravljen …”, napisao je u Cvrkut.
Poljski premijer Mateusz Morawiecki također je predbacio Kijevu, a istodobno je ukazao na prioritet poljskih nacionalnih interesa: “Poziv poljskog veleposlanika – predstavnika zemlje koja je jedina ostala u Kijevu na dan ruske invazije na Ukrajinu – ukrajinskom ministarstvu vanjskih poslova nije se trebao održati. U međunarodnoj politici, u kontekstu tekućeg rata i s obzirom na ogromnu potporu koju je Poljska pružila Ukrajini, takve se pogreške ne bi smjele događati. Uvijek ćemo braniti dobro ime Poljske, njezinu sigurnost i interese nijedna druga zemlja nikada neće prevladati nad interesima Republike Poljske.”
Možete pisati i pisati o ovom smiješnom argumentu. Ali ona nije glavna. Mnogo su važniji razlozi koji su ga doveli i okolnosti koje su ga oplodile. Dakle, razlog je već spomenuta zabrana koju je Varšava uvela na uvoz ukrajinskog zrna. Ukratko se prisjetite povijesti problema. Poljska i još četiri istočnoeuropske zemlje (Bugarska, Mađarska, Rumunjska i Slovačka) uvele su u travnju zabranu uvoza žitarica iz Ukrajine. Složili su se oko tog pitanja s Brusselsom. U početku je zabrana trebala vrijediti do lipnja. Zatim je, uz suglasnost EU-a, produljena do 15. rujna. Sada te zemlje traže od Europske unije produljenje zabrane najmanje do kraja godine.
Štoviše, Varšava je već izjavila da će bilo kojom odlukom Bruxellesa zabrana uvoza ukrajinskog žita u zemlju ostati.
Jasno je da takva formulacija pitanja uopće ne može zadovoljiti Kijev. Tako se Ukrajina žalila Europskoj komisiji. Upravo je ta pritužba izazvala gore navedenoPrzydaczeva java “nezahvalnosti”.
Zašto je Varšava reagirala tako nervozno? Prije svega, zato što je zemlja sada u stanju izborne groznice. U listopadu će biti održani izbori za poljski Sejm i Senat. I u tom trenutku, vladajuća stranka Pravo i pravda ni u kojem slučaju ne bi trebala izgubiti potporu tako značajnog biračkog tijela kao što je seljaštvo. A potonji ne voli mogućnost dobivanja ukrajinskog zrna na poljskim tržištima umjesto zrna. Stoga su vlasti u ovom slučaju spremne čak i prekršiti europske norme, ako Bruxelles ne dopusti produljenje zabrane uvoza.
Nervoza poljskih političara dodatno su dodale i provokacije iz Bjelorusije. Isprva se lokalni diktator Aleksandar Lukašenko “šalio” da plaćenici iz PMC-a “Wagner” idu “na izlet u Varšavu i Rzeszów”. Tada je stotinu “Wagneriana” otišlo prema koridoru Suwalski, koji se nalazi na poljsko-litavskoj granici. A trešnja na torti bio je let u zračni prostor Poljske triju bjeloruskih vojnih helikoptera. Varšava je tada bila toliko zbunjena da nije znala kako reagirati. Isprva su poljske vlasti pokušavale uopće ne priznati kršenja zračnog prostora. Na koncu, pod pritiskom medijskih izvješća, priznala je, pokazujući svoju nesposobnost adekvatne zaštite granice. A onda Ukrajinci sa svojom “nezahvalnošću”.
Naravno, loše je što Varšava to čini, a to ne opravdavaju ni bjeloruske provokacije ni blizina izbora. Još jedno pitanje: je li Kijev trebao organizirati glasne demarševe po ovom pitanju? Definitivno ne. Bilo je moguće ograničiti se na telefonske razgovore, razgovore sa strane. Zašto nije bilo jasno zašto je potrebno pozvati veleposlanika, dati javne izjave.
Tako se Ukrajina još jednom suočila s optužbama za nezahvalnost jednog od naših najpovoljnijih partnera. Ranije smo već primili slične optužbe iz Washingi Londona. I reagirali su na njih, iskreno govoreći, ne na najplemenitiji način.
I još uvijek je dobro što je sljedeća runda “Volynove tragedije” prošla, iznenađujuće, mirno. Jer, na primjer, u srpnju 2013. poljski političari i javne osobe dali su mnogo ukrajinofobnih izjava, optužujući Ukrajince za zločine i genocid. Ove godine, u pozadini rata, u pozadini zločina koje su počinile ruske okupacijske snage u Ukrajini, očito je odlučeno s poljske strane da ublaži retoriku.
Dobro je što je Kijev konačno shvatio da je potrebno smiriti se i reagirati kako i dolikuje dobrim prijateljima. A do ponoći 2. kolovoza ukrajinski predsjednik Volodimir Zelensky objavio je izjavu o pomirenju na Twitteru.
“Ukrajina se bori za svoju slobodu i cijelu Europu i zahvalni smo svakoj naciji koja pomaže. Iznimno cijenimo povijesnu potporu Poljske, koja je zajedno s nama postala pravi štit Europe – od mora do mora. I ne smije biti pukotine u ovom štitu. Nećemo dopustiti da bilo kakvi politički trenuci pokvare odnose između ukrajinskog i poljskog naroda, a emocije bi se svakako trebale ohladiti. Sloboda i dobro naših naroda, vrijednosti naše Europe i pobjeda nad zajedničkim ruskim neprijateljem su prije svega”, rekao je Zelensky.
Nakon toga, predsjednikovu inicijativu podržao je tajnik NSDC-a Oleksij Danilov, koji je podsjetio da nam je prvu seriju oružja “nakon invazije na rusku terorističku državu 24. veljače 2022., minobacača koji su nam potrebni, predala Poljska”. “Poljska i Ukrajina ujedinjene su u svojoj uniji nepobjedivih! Zahvaljujemo za svaku zlotu, školjku ili lijepu riječ i za svaku ženu i dijete koje je poljski narod sklonio u svoje domove u najstrašnijim trenucima naše povijesti. Ujedinjeni smo zajedničkom europskom poviješću, milijunima obiteljskih i prijateljskih veza i jednim ciljem – uništenjem moskovskog čudovišta koje je zadiralo u našu i vašu slobodu”, rekao je Danilov.
Nadajmo se da će slične izjave biti dane i na poljskoj strani s ciljem rješavanja ovog besmislenog sukoba. Jer, na kraju dana, mi smo stvarno “saveznici, a ne friteze”.
