Saudijska Arabija je 5. i 6. kolovoza postala mjesto gdje su se okupili predstavnici više od 40 zemalja kako bi razgovarali o načinima postizanja mira u Ukrajini. Ovaj sastanak nastavak je diplomatskih konzultacija koje su održane u Kopenhagenu, a koje nisu bile baš objavljene u medijima. Ali razina državne zastupljenosti u Jeddahu značajno se povećala. Prije svega, zahvaljujući sudjelovanju na konferenciji delegata iz zemalja globalnog juga – Azije, Afrike i Latinske Amerike. Kao i prisutnost službenog predstavnika Kine na događaju.
Stranke se nisu složile oko teksta zajedničke izjave nakon sastanka. To je spriječeno previše različitim pogledima država sudionica na prirodu rusko-ukrajinskog rata i vizije njegovog kraja. Ali još uvijek postoje neki neizravni ishodi sastanka u Džedi.
Ukrajinske vlasti smatraju rezultate konferencije vrlo ohrabrujućim i konstruktivnim. Prema riječima voditelja Ureda predsjednika Ukrajine Andrija Yermaka, pregovarači su se složili da bi načelo teritorijalne cjelovitosti naše države trebalo biti temelj mirnog rješenja rusko-ukrajinskog rata. Izaslanici su se također složili uspostaviti radne skupine za svaku od deset točaka mirovnog plana koje je predložila Ukrajina. Očekuje se da će se neke države moći usredotočiti na područja koja su im najbliža – od nuklearne sigurnosti do povratka zarobljene i otete ukrajinske djece.
S druge strane, zamjenik voditelja ureda predsjednika Mykhaila Podolyaka na Radiju Sloboda Rečeda sve zemlje još uvijek ne razumiju zašto bi Rusija trebala napustiti ukrajinski teritorij kako bi okončala rat. Kao, postoje države koje misle da je ruska agresija na Ukrajinu samo teritorijalni spor. Iz toga slijedi da je za takve zemlje sasvim moguće da Ukrajina pregovara s agresorom bez potpunog povlačenja svojih vojnika.
“Neke zemlje nemaju duboko razumijevanje ovog sukoba, štoviše, neke zemlje i dalje smatraju Rusiju sposobnom za vođenje velikih vojnih kampanja. Teško je objasniti da ako želimo okončati rat, pronaći njegov kraj, onda Rusija mora izgubiti. Ako želimo nastaviti rat i tako diskreditirati međunarodno pravo što je više moguće, onda moramo nešto dogovoriti s Ruskom Federacijom. To ne razumiju svi, a to su najteža pitanja”, objasnio je Podoliak stajalište nekih država.
Također, brojni sudionici sastanka u Jeddahu kategorički odbacuju potrebu da se rusko političko i vojno vodstvo privede pravdi za pokrenut rat. Ne podržavaju svi klauzulu o isplati odštete Ukrajini za nastalu štetu i uništenje.
Očekuje se da će se diplomatske konzultacije uz sudjelovanje Ukrajine nastaviti i u budućnosti. Možda ćemo ove godine vidjeti novi sastanak, već uz sudjelovanje šefova država, na kojem će se raspravljati o “ukrajinskoj formuli za mir”. Rusija također ne planira biti pozvana tamo. Istodobno, nije poznato koliko bi se takvih događaja trebalo dogoditi prije postizanja određenog rezultata. Optimističan scenarij uključuje održavanje još dvije konferencije kako bi se postigao glavni cilj.
Šef ureda predsjednika Andriy Yermak u izjavi ukrajinskim novinarima navijestio je kako će Rusija biti uključena u njih u završnoj fazi pregovora. Međutim, sastanak s sudjelovanjem Rusije trebao bi se održati navodno tek kada je spremna priznati poraz u Ukrajini. Zapravo, posljednji mirovni samit u Uredu predsjednika bio je povezan s krajem rata. Ali prepoznali su da bi bez povlačenja ruskih vojnika iz Ukrajine bilo nemoguće provesti ovaj plan. To je najslabija točka cijele diplomatske inicijative. Od sada, izgledi da Rusija povuče svoje trupe iz Ukrajine izgledaju iz kategorije fikcije.Kremlj je predvidljivo kritizirao sastanak u Saudijskoj Arabiji. Ministarstvo vanjskih poslova agresorske države izjavilo je da “pregovori u Džedi nemaju dodatnu vrijednost”.
Moskva je bila ogorčena što njezini predstavnici nisu pozvani na razgovore. “Bez sudjelovanja Rusije i bez uzimanja u obzir interesa Moskve, sastanak je bio besmislen”, cinično je komentirao događaj službeni Kremlj. Rusija je također obećala razgovarati o rezultatima konferencije sa zemljama članicama BRICS-a. Očito je da će Kremlj pokušati barem djelomično preuzeti inicijativu na međunarodnim platformama i uložiti mnogo napora u promicanje svojih lažnih narativa.Kroz usta glasnogovornice ruskog ministarstva vanjskih poslova Marije Zakharove, Kremlj je još jednom ponovio svoje zahtjeve za Ukrajinom, koji se zapravo nisu promijenili od početka potpune invazije. Među njima: neutralan i nesvrstan status Ukrajine, priznavanje “novih teritorijalnih stvarnosti”, demilitarizacija i denacifikacija, prava ruskih govornika.
Ali u Sjedinjenim Državama, činjenica održavanja sastanka u Jeddahu ocijenjena je općenito pozitivno. “Smatramo produktivnim da su brojne zemlje mogle izravno čuti iz Ukrajine i o nasilju koje je Rusija počinila nad njima i o njima njihovu viziju pravednog i trajnog mira koji čuva njihov teritorijalni integritet i suverenitet”, rekao je glasnogovornik State Departmenta Matthew Miller na brifingu u Washingtonu 7. kolovoza. Osim toga, američki dužnosnik izrazio je zadovoljstvo sudjelovanjem predstavnika Kine u pregovorima o miru.
Konferencija u Jeddahu teoretski bi mogla postati prolog budućim pregovorima između Ukrajine i agresorske države. No, do sada je teško zamisliti na temelju kojih su ti pregovori mogući. Uostalom, već je jasno da agresor neće dobrovoljno pristati na de-okupaciju ukrajinskih teritorija. A Putinu su potrebni pregovori ne za pravedan mir, već za privremeno primirje, tijekom kojeg će Rusija pokušati konačno steći uporište u okupiranim zemljama. A kasnije, ako se pojave povoljne okolnosti, nastavit će se neprijateljstva. Ako pristanemo na format pregovora s agresorom bez povlačenja vojske, Ukrajina će se ponoviti Minsk. A onda bismo trebali očekivati beskrajne rasprave koje mogu trajati godinama. U tim bezuspješnim diplomatskim raspravama Kremlj koristi svo svoje iskustvo u širenju laži, manipulacija i krivotvorina. Učinit će sve da pregovore pretvori u besmisleno brbljanje i pokuša izbjeći odgovornost za agresiju.
Također je upitno hoće li ukrajinsko društvo s oduševljenjem prihvatiti početak pregovora s agresorom ako su njegove trupe u Ukrajini. Međutim, treba ostvariti još jednu stvar: ako do kraja godine ne dođe do većih promjena u korist Ukrajine na prvoj crti bojišnice, međunarodni pritisak za početak pregovora o Kijevu može se povećati. Ne možemo isključiti rizike smanjenja obujma vojne i financijske pomoći sljedeće godine. Nažalost, to je dobro shvaćeno u Moskvi.Pa ipak, to ne znači da je sastanak u Jeddahu bio jednostavno neobavezna formalnost u ovoj fazi. Za Ukrajinu je pozitivna sama činjenica uključivanja najšireg mogućeg raspona zemalja u razgovor o pravednom miru. Pogotovo zemlje koje oklijevaju ili zauzimaju uglavnom proruski položaj.
Vjerojatno nisu sve države prihvatile ukrajinske argumente nakon konferencije. Možda su mnogi ostali u položaju koji ne razlikuje žrtvu agresije od agresora. No, komuniciranje ukrajinskog stajališta još uvijek je važno. Čak je i formalno priznavanje načela suvereniteta i poštovanja teritorijalne cjelovitosti Ukrajine već dobar signal. I općenito, uspješan manevar. Prisutnost kineskog predstavnika na sastanku također je dobra vijest. Ali nemojte precijeniti samu činjenicu posjeta izaslanika iz Pekinga Saudijskoj Arabiji. Kina će nastaviti igrati svoju igru. A njegove riječi “o spremnosti za promicanje mirovnih pregovora” važne su u kontekstu kakav se mir u NRK-u smatra pravednim.
Konferencija u Jeddahu također je demonstracija spremnosti da se svijetu pokaže da je Kijev doista zainteresiran za pravedan mir, bez aneksije teritorija i podložan potpunoj obnovi ukrajinskog suvereniteta. Uostalom, ruska propaganda voli proizvoditi lažne poruke predanosti miru, istovremeno ubijajući Ukrajince svaki dan i šaljući rakete u ukrajinske gradove i sela. Razotkrivanje ruske propagande i rad s masovnom javnom sviješću širom svijeta također je alat koji smanjuje globalne sposobnosti Moskve. Izolira ga od većine svijeta. Da, možda neće dati brzi trenutni učinak. Ali što je manje prijatelja i simpatizera u Rusiji, to bolje za nas.
Najvjerojatnije, sastanak u Džedi možda neće imati nikakve globalne posljedice i neće utjecati na kraj rusko-ukrajinskog rata. U ratu tipa koji je pokrenula Rusija, diplomatsko rješenje, u pravilu, moguće je tek nakon vojnog poraza agresora. Ili u slučaju velikih unutarnjih političkih preokreta unutar Ruske Federacije. Ako ne postoji nijedno, izgledi za učinkovite pregovore i pravedan mir za Ukrajinu, nažalost, izgledaju upitno.
