Na samitu NATO-a u Vilniusu 11. i 12. srpnja odgođeno je rješavanje ukrajinskog pitanja, čime je ostao sadašnji status strateške neizvjesnosti na europskom kontinentu. To razdoblje trajat će barem do sljedećeg summita u Washingtonu. I kao maksimum – može trajati desetljećima. Ne postoji vremenski okvir, postoji samo potrebna slučajnost i želja čelnika vodećih zemalja NATO-a da prihvate Ukrajinu u svoje redove.
Događaj, koji se s nestrpljenjem čekao nekoliko mjeseci, nije bio poraz za Ukrajinu. Ali također je teško to nazvati trijumfom. Savez nije izdao svoju prijašnju politiku. Oprez, predvidljivost, nespremnost na donošenje drastičnih odluka kako ne bi još jednom provocirali Moskvu – sve se to pokazalo u Vilniusu. Međutim, nedostatak specifičnosti, potkrijepljen potpisanim dokumentima s jasnim sigurnosnim jamstvima na putu do Saveza, kompenziran je značajnim brojem usmenih obećanja i izjava.
Još jedna značajka summita bila je njegova emocionalnost i pojedinačne izjave na rubu prekršaja. Raspoloženje ukrajinskog izaslanstva kretalo se od kritičkih izjava predsjednika Volodimira Zelenskiya prema NATO-u 11. srpnja do riječi zahvalnosti i povjerenja sljedećeg dana. Što je uzrokovalo tako oštru promjenu raspoloženja ukrajinskog predsjednika nije poznato. Možda nešto ne znamo. I tijekom zatvorenih sastanaka predsjednika Sjedinjenih Država i Ukrajine, našoj zemlji je obećano više nego što je zabilježeno u službenim dokumentima i javnim izjavama političara. Jasno su dali do znanja da bi ukrajinske vlasti trebale biti zahvalnije zapadnim saveznicima i njihovoj pomoći.
Nakon ukrajinskog samita, vlasti su se vratile pozitivnoj retorici. Požurila je uvjeriti društvo da će Ukrajina biti u NATO-u, jer je došlo do psihološkog sloma raspoloženja članica Saveza. Američki predsjednik Joe Biden neizravno je potvrdio da će Ukrajina biti u NATO-u, ali nakon završetka rata. Istodobno, kazao je kako na putu ka Savezu naša zemlja treba učiniti još 17 stvari. I ne radi se samo o Krimu. Što je točno značilo, američki vođa nije precizirao. Njemački kancelar Olaf Scholz dodao je kako Rusija neće utjecati na odluku treba li Ukrajina biti u NATO-u ili ne. Francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao je da razumije razočaranje ukrajinske strane odlukama donesenim na summitu u Vilniusu.
Zapravo, samit NATO-a postao je svojevrsna proširena verzija Ramsteina. U vojnu jedinicu dodana je samo politička jedinica. A glavnu violinu u događaju nisu svirali ministri obrane, već čelnici zemalja. U Vilniusu Ukrajina nije pozvana u NATO, iako su obećali uputiti poziv nešto kasnije. Ukrajina će dobiti poziv u NATO kada se “svi saveznici slože i ispune uvjeti”, izjavio je glavni tajnik Jens Stoltenberg u Vilniusu. Otkazali smo MAP, ali smo uveli godišnji nacionalni program, koji može trajati neograničeno. Država G7 obećao Ukrajini da će s njom potpisati bilateralne sporazume o vojnoj potpori. Ukrajina će također dobiti nove pakete ozbiljnih oružja i priliku za početak obuke pilota u zrakoplovima F-16. Vrata NATO-a i dalje su navodno otvorena za Ukrajinu. Ali nema pozivnice za dolazak. A razlog je dobro shvaćen za sve.
Ukrajina je često optužena da još nije spremna pridružiti se Savezu. Sasvim je moguće da jest, pogotovo kada je riječ o korupciji, slabim državnim institucijama i drugim nedostacima ukrajinske stvarnosti. Ali istina je drugačija. NATO također sada nije spreman prihvatiti Ukrajinu. To je iskreno izjavio 12. srpnja američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan. “Savez je sinoć jednoglasno izjavio kako se radujemo budućnosti s Ukrajinom u NATO-u. Radit ćemo s Ukrajinom na putu prema NATO-u. Ali danas nismo spremni pozvati Ukrajinu”, kazao je Sullivan. Možda su zato javni zahtjevi za pristupanje Ukrajine Savezu postali previše nejasni i nejasni. Postoji nekoliko riječi o potrebi reformi, demokracije i borbe protiv korupcije. Ali svi već razumiju da je glavni razlog nedostatka poziva strah od Rusije.
Nakon Vilniusa, Ukrajina se našla u situaciji neizvjesnosti. S jedne strane, vlasti i društvo solidarni su glede potrebe da se država pridruži Sjevernoatlantskom savezu. A ovo je jako dobro. S druge strane, da biste dobili poziv u NATO, gotovo sigurno morate završiti rat pobjedom. Ali ovdje se suočavamo s određenim fluktuacijama u taboru zapadnih političara. Očito je da političke elite na Zapadu još uvijek oklijevaju. Mnogi bi željeli pobjedu Ukrajine, ali ne bi željeli poraz Rusije. Također, dio zapadnih elita panično se boji raspada Rusije, što bi moglo biti izazvano porazom u Ukrajini. Neki dužnosnici State Departmenta i razni stručnjaci ne mogu nadići stereotipe koji su nastali u prošlom stoljeću. Oni smatraju očuvanje integriteta Ruske Federacije nakonRat nije ništa manje važan od Putinova neuspjeha da postigne svoje ciljeve na ukrajinskom teritoriju. Ovaj geopolitički konopac dovodi do čudnih diplomatskih sala i iskrivljuje percepciju stvarnosti. Također ograničava naše mogućnosti i odgađa pobjedu.
Vjerojatno je da bi tema pristupanja Ukrajine ili nepristupanja NATO-u mogla postati predmetom budućih pregovora između Kremlja i Zapada. To je već napisano u zapadnim medijima. Zapad razmatra razne opcije. Konkretno, tako da Ukrajina možda neće moći osloboditi sve svoje teritorije. A onda morate pregovarati. U takvim razgovorima Moskvi se može ponuditi obećanje da se neće Ukrajina pridružiti NATO-u u zamjenu za hipotetski mirovni sporazum. Da, čuli smo službena uvjeravanja čelnika zapadnog svijeta da to neće učiniti. Ali, prvo, vođe se mijenjaju. I, drugo, riječi nisu službeni dokument i ratificirani sporazum. Čak ni Memorandum iz Budimpešte. Oni imaju tendenciju da se mijenjaju, ovisno o trenutnoj situaciji.
Postoji još jedna mogućnost, ali obrnuto. U zamjenu za poziv u NATO, Ukrajini će biti ponuđeno da ne osvaja okupirana područja vojnim sredstvima. Možemo pričati o istom Krimu ili Donbasu. Tada će se članak 5. NATO-a primjenjivati na dio službeno priznatog teritorija Ukrajine, koji će u to vrijeme biti pod kontrolom Kijeva. Ovaj scenarij sada također izgleda više kao fikcija. Predsjednik Volodimir Zelenski javno je izjavio da Ukrajina neće pristati odustati ni od jednog naselja. Ali tko zna što će se dogoditi za godinu dana. Štoviše, na pomolu su američki predsjednički izbori s nepredvidivim ishodom. I ovdje će se postaviti pitanje: što je bolje – razmijeniti članstvo u NATO-u u zamjenu za iluziju primirja s Rusijom ili postati članicom NATO-a, ali prešutno odbiti osloboditi dio vlastitog teritorija do boljih vremena.
Međutim, ne smijemo zaboraviti na glavnu stvar: pitanje hoće li Ukrajina dobiti poziv u NATO na sljedećem summitu u Washingtonu odlučuju prvenstveno Oružane snage Ukrajine. Ishod na bojnom polju bit će glavni pokazatelj koji će utjecati na odluku NATO-a da pozove Ukrajinu u svoje redove. Možda bismo u Vilniusu čuli jasniju formulaciju Saveza da je Ukrajina uspjela probiti snažan ruski pojas utvrda na fronti i doći do obale Azovskog mora. Sada je teško predvidjeti budućnost. Previše čimbenika može utjecati na daljnji tijek događaja. Ali ako Ukrajina uspije pobijediti ruske okupatore i protjerati agresora iz naše zemlje tijekom sljedeće godine, to će vjerojatno doista otvoriti vrata NATO-u.
