Među najtoplijim temama novijeg doba u ukrajinskom društvu je najveća rasprava od početka potpune ruske invazije (s točkastim prijelazom u histeriju) o tome kako država, lokalne vlasti ili tvrtke trebaju trošiti novac. Ova se rasprava dotiče zaista važnih i osjetljivih pitanja, ali istodobno su mnoge njezine manifestacije alarmantne.
Taj se val iznenađujuće poklopio s pojavom i širenjem ruske propagandne priče na društvenim mrežama o raspoređivanju masovne proizvodnje kamikaza bespilotnih letjelica “Lancet”. Njegov sažetak može se sažeti frazom iz filma “Ratovi zvijezda”, koji je odavno postao mem: “dvjesto tisuća je spremno, a još milijun je na putu”. Realni brojevi su znatno manji. Ali smijeh iz drugog “bisera” ruskih propagandista ne bi trebao skrivati uznemirujuću stvarnost. Prvo, ova radnja jako podsjeća na informacijsko-psihološku specijalnu operaciju (IPSO) (čak i ako nije bila planirana kao takva), jer je ozbiljno uzburkala naše društvo. Drugo, Rusi povećavaju proizvodnju bespilotnih letjelica. I to rade brže od ukrajinske strane.
Društvene mreže već su preplavljene valom snimaka zaslona iz Prozorro, koji prikazuje mnoge natječaje za razne rekonstrukcije, popravke, uređenje okoliša – sve, ali ne i vojne potrebe. U tom kontekstu, Ministarstvo kulture odlučuje promicati zamjenu grba na kipu domovine u Kijevu za 28 milijuna UAH. A u najboljim tradicijama ukrajinskih dužnosnika, on neće ni naglasiti da tih 28 milijuna nisu proračunski, već osigurani poslovanjem. Kao rezultat toga, slogani “bolje je kupiti trutove” samo dobivaju na zamahu.
Vrlo je važno odvojiti muhe od mesnih okruglica. Neophodno je povećati proizvodnju svega što je korisno u vođenju rata. Konkretno, trutovi, čija je uloga iznimno važna. Zapadna pomoć u naoružanju postoji danas (i to nije dovoljno), a sutra, s obzirom na političke promjene u tamošnjim zemljama, može se smanjiti ili nestati. Što manje ovisnosti o tome, to bolje. Znači li to da bi cjelokupno gospodarstvo trebalo staviti na čisto vojne temelje, a sve druge izdatke treba smanjiti? Ne baš. Dovoljno je napisano o tome da se ide u temeljitija objašnjenja.
Prisjetimo se samo da se, prvo, značajan dio različitih radova provodi na račun zapadnih partnera, dodijeljenih posebno za nevojne projekte. Drugo, drugi svjetski rat nije u svojoj sovjetskoj dimenziji, tako da neće biti moguće “samo graditi tvornice”, kao što mnogi obični ljudi zamišljaju, koji ne razumiju trajanje, logistiku i druge komponente takvih događaja. Zamislite da će sutra predsjednik uzeti i zabraniti rad svih kafića, kina, trgovina koje ne prodaju osnovne potrepštine itd. Hoće li to ojačati obrambenu sposobnost zemlje? Malo vjerojatno. Hoće li ga to povećanje nezaposlenosti i pad poreznih prihoda ojačati? Odgovor je očigledan.
Međutim, to ne znači da se morate pretvarati da je rat negdje daleko ili da zapravo ne postoji. Postoje mnogi projekti, uključujući infrastrukturne projekte, koji bi se zaista trebali raditi čak i tijekom rata (kritični popravci cesta, škola itd.). No, malo je vjerojatno da je prometna razmjena u Kijevu za 1,3 milijarde UAH takva. Ili rekonstrukcija stadiona u Novoyavorivsku, regija Lavov, za 91 milijun, unatoč činjenici da ne postoji nogometna momčad kao takva. Ili popločana izvezena uličica (što je samo po sebi apsurdno pseudo-patriotizam) u Lavovu za 17 milijuna UAH. I postoji mnogo primjera takvih.
Gledajući ovu paradu ekstravagancije, mnogi Ukrajinci bude vrlo opasnu, ali povijesno inherentnu osobinu – želju da se donese “pravda” unatoč svemu, ovdje i sada. Nesumnjivo, pravda je ispravna i nužna stvar (iako vrlo subjektivna). Ali apeli u duhu “dolje moći, mi smo moć” nikada nisu donijeli ništa osim kaosa i uništenja. A posebno ukrajinska državnost. Iskustvo revolucije 1917-1921, čini se, nikada neće izgubiti važnost.
Umjesto odlaska u krajnosti i izoštravanja Facebook vila za one na vlasti, samoobrazovanje će imati puno više koristi, želja za razumijevanjem političkih, ekonomskih ili kulturnih procesa, tako da, što je najvažnije, na sljedećim izborima ne glasaju za one koji “zakopavaju” milijune u neprimjerene projekte tijekom rata radi “rezanja” proračunskih sredstava. Međutim, iskustvo prethodnih trideset godina uči da to nije naša metoda. Jer logika “on je dobar čovjek, jer je napravio kilometar ceste u selu” u korist određenog kandidata (citat koji je autor jednom osobno čuo) dugo će prevladavati argumentima o njegovoj korupciji i brojnim zlouporabama tijekom izgradnje te nesuđene ceste.
Vlasti bi također mogle ublažiti tako opasnu percepciju stvarnosti (posebno za sebe). Ne, ne zato što mora obrazovati ljude. Već smo jednom prošli kroz priču – i ispalo je loše. No, moguće je barem provesti adekvatnu informacijsku politiku, tako da nije kao s istim trozubcem kipovi domovine, kada ministar kulture za cijeli posebni brifing nije mogao formulirati specifičnu tezu da posao daje UAH 28 milijuna za promjenu grba, a ne proračuna. Ili da objasni zašto, gotovo godinu i pol rata u punom opsegu, Ministarstvo obrane nikada nije naredilo UKROBORONPROM-u da proizvodi bespilotne letjelice, kao što su Izjavljuje voditelj projekta Oleg Boldyrev (zvani Martin Brest).
Ali zašto nešto objašnjavati ako je politika na prvom mjestu (a tako izgleda). A u političkom kontekstu, ne baš obrazovan birač je glavna stvar. Stoga, umjesto ispravljanja situacije, vrijedi je njegovati i sačuvati. Na primjer, primitivni filmovi i TV emisije, sasvim u duhu “Četvrti”. Posljednja lastavica nedavno je najavljena serija radnog naziva “SMT Ingulets” o dva IT stručnjaka koji pobjegnu iz prve linije Harkiva i nađu se u selu Ingulets, gdje sve vodi poljoprivrednik Oleksij Parovoz, nadimka Batya. A onda – avanture IT ljudi u dubokoj provinciji. Radnja, usput, vrlo podsjeća na rusku TV seriju “Bube”. “Slučajnost? Mislim da ne” (c). Cijena izdanja je 33 milijuna proračunskih grivna. Autor projekta, Yuriy Gorbunov, kao odgovor na kritike, već je izjavio da je ova serija patriotski i pro-ukrajinski proizvod. Apsurd ovih riječi, kao i trošenje novca na drugu seriju o “glupim grbovima” (a drugi ne rade za tvorce Ludog vjenčanja), posebno u današnjoj stvarnosti – to je slučaj kada ako trebate objasniti, onda nema smisla objašnjavati.
U ovom konkretnom slučaju postoji još jedan problem. Očito je da će poljoprivrednik Oleksij Parovoz, nadimka Batya, biti nitko drugi nego filmsko utjelovljenje odvratnog Aleksandra Povoroznyuka – nekoliko puta osuđenog poduzetnika s izgledom i navikama izravnog razbojnika iz 90-ih. Opscene riječi, priče o tome kako je krao, ali samo od države, a ne od ljudi, pretvarajući se da “sjeckaju istinu” – to je ono što ga već godinu i pol čini sve popularnijim. Posebno zahvaljujući medijskoj podršci grupe “1+1”, uključujući projekte vezane uz studio Kvartal 95 poput “Chysta” Novosti” (ili sada “Bayraktar Novosti»).
Stvaranje psovke koja hvali predsjednika, popularni medijski lik, njegova namjerna promocija u vijestima, duhovite emisije (a mi, poput gospodina Zelenskog, znamo njihovu potencijalnu izbornu moć), a sada u televizijskoj seriji – sve to definitivno nije slučajnost. To je svrsishodna politika hranjenja velikog dijela biračkog tijela televizijskim govnima temeljenim na sljedećim izborima. Uostalom, sve dok se “ljudi” smiju opscenom “govorniku istine” Batiju, malo je vjerojatno da će se baviti samorazvojem i samoobrazovanjem kako bi namjerno odabrao glasačku kutiju.
Dakle, čak i usred rata preživljavanja u Ukrajini, sve teče kao i obično. Proračuni su “piljeni”, pa čak i tamo gdje nisu, ljudi su još uvijek sigurni da da. Budući da je previše lijen da to sami shvatite, dok povremeno ogorčenje neće dugo trajati – nova serija, ako ne i “Sluga naroda”, onda “Inguleti” neće gledati na sebe. Čak i ako rat završi pobjedom (a ne želim vjerovati u suprotno), problem niske razine obrazovanja općenito, a posebno političke kulture – ili samo budale – učvrstit će naše probleme i ometati razvoj. Pogotovo ako su političke elite ili zadovoljne takvim stanjem stvari, ili su same barem donekle oblikovane od istog “ungularnog” tijesta.
