Ljetna ukrajinska ofenziva je prespora, srpanj se već završava, a opipljiv napredak još nije postignut. Je li to istina? Tako barem prilično autoritativne zapadne publikacije tumače situaciju na prvoj crti bojišnice, misleći na vojne stručnjake. Štoviše, zamjeraju našoj vojsci da smo vas navodno obučili, naoružali, a vi niste mogli ispuniti tako “jednostavan” zadatak – pobijediti okupatorsku rusku vojsku i osloboditi vaše teritorije.
Na primjer, u popularnim njemačkim novinama Bild Dana 25. srpnja objavljen je članak pod naslovom “Bundeswehr je prvi put kritizirao ukrajinsku vojsku” (Bundeswehr kritisiert erstmals die Ukraine-Armee). “Ukrajinska protuofenzivna operacija oslobađanja okupiranih teritorija na jugu i istoku zemlje traje već sedam tjedana. Međutim, do sada je sve što su postrojbe postigle oslobađanje 150 četvornih kilometara i devet malih sela”, žali se autor posta Julian Repke, poznat po svojim tekstovima vojne tematike.
Zašto su uspjesi tako oskudni, unatoč snažnoj, autorovom mišljenju, vojnoj pomoći sa Zapada? Odgovor na ovo pitanje pronalazi u tajnom dokumentu Bundeswehra, koji je pao u ruke novinara publikacije. U njemu je njemačka vojska prilično kritična prema korištenju vojne taktike Ukrajinaca, koju su podučavali na Zapadu.
Predstavnici Bundeswehra posebno su nezadovoljni činjenicom da ukrajinsko zapovjedništvo dijeli ofenzivne snage na male skupine. “Njihove vojne postrojbe ponekad su podijeljene tako fino da, iako svaka vojna postrojba nešto poduzima, zajednička kontrola vođenja bitke nije vidljiva”, navodi se u dokumentu. Njemački vojni stručnjaci žale se da to, prvo, povećava “opasnost od prijateljske vatre”, odnosno vatre vlastitih vojnika, a drugo, “u smjeru glavnog napada nema elemenata manevra za uvođenje ofenzivnog impulsa ili uspostavljanje vatrene superiornosti”.
Jednostavno rečeno: zato što Ukrajina razgrađuje svoje zapadno obučene brigade u male jedinice i ponekad dopušta skupinama od 10 do 30 vojnika – izoliranih od ostalih vojnika – da napadaju neprijateljske položaje, ni zapadna obuka, ni superiornost u naoružanju, niti veliki broj obučenih vojnika ne igraju potrebnu ulogu. To znači, sa stajališta Zapada, da će superiornost ukrajinskih vojnika nad ruskom okupacijskom vojskom nestati”, takva je presuda donesena u tekstu. Štoviše, optužba se iznosi upravo ukrajinskom zapovjedništvu, a ne vojnicima. Prema njemačkim vojnim stručnjacima, vojnici su dobro obučeni, ali zapovjednici sa svojom “glupom” taktikom poništavaju svu zapadnu obuku.
Ruke svrbe da odmah odgovore na takve prijekore, jer postoji nešto na što treba odgovoriti. Ali učinit ću to malo kasnije. A prije toga, prisjetimo se drugih kritičnih članaka u zapadnom tisku. Možda čak i ne toliko kritično koliko pesimistično.
Na primjer, publikacija The Wall Street Journal s pravom napominje da Oružane snage Ukrajine nisu primile od Zapada sva oružja potrebna za provedbu tako složene zadaće kao što je velika ofenziva duž cijele linije fronte. “Očekivanja nisu ispunjena. Vjerojatnost velikog proboja Oružanih snaga Ukrajine 2023. godine se smanjuje, a Washington i njegovi saveznici suočavaju se sa zabrinjavajućim izgledima za dugotrajni rat koji će zahtijevati nove zalihe modernog oružja i dodatnu obuku ukrajinske vojske”, navodi list.
U publikaciji se citira vojni analitičar Franz Stefan Gedy da je, prema zapadnoj vojnoj doktrini, za napad na ukorijenjenog neprijatelja, “potrebno biti najmanje tri puta veći od njegove veličine i koristiti dobro koordiniranu mješavinu zračnih i kopnenih snaga”.
Njegova zabrinutost također je uzrokovana nedostatkom superiornosti na nebu u Oružanim snagama. Uostalom, bez nje, kako uči zapadna vojna znanost, složene ofenzivne operacije jednostavno su nemoguće. Nijedna zapadna vojska nikada neće pokrenuti ofenzivnu operaciju na utvrđenim linijama neprijatelja, bez potpune nadmoći na nebu.
Ali pitam se: čemu su se zapadne vlade nadale naoružavajući i obučavajući našu vojsku za ofenzivu, ali joj ne pružajući zrakoplove, glavni element modernih ofenzivnih operacija? I također u nedostatku topničkog streljiva, dalekometnih raketa, kazetnog streljiva (u ranoj fazi ofenzive). I u članku u WSJ Postoji odgovor na ovo pitanje: nada je stavljena na hrabrost i domišljatost ukrajinske vojske. Ali čudo se nije dogodilo. Domišljatost nije dopuštala letenje iznad gustih minskih polja, a hrabrost nije bila dovoljna da se neprijatelj izvuče iz moćno opremljenih zemunica.
Mogu se vidjeti pritužbe na sporu ofenzivu ukrajinske vojskeJa sam u članku u The New York Times. “Mali teritorijalni dobici preskupi su s obzirom na gubitke. Ukrajinsko pješaštvo sve je više usredotočeno na napade rovova, ali sada se njegovi redovi nadopunjuju manje obučenim i starijim vojnicima”, piše list.
Problemi s ukrajinskom ofenzivom također se spominju u članku britanskog izdanja Čuvar. “Već dva mjeseca ukrajinske postrojbe pokušavaju probiti čvrsto utvrđene ruske položaje kako bi probile takozvanu Surovikinovu liniju u pokušaju oslobađanja svojeg teritorija. Borbe su bile izuzetno teške, s velikim gubicima opreme i osoblja na obje strane… Važno je razumjeti izazov koji Ukrajinci pokušavaju prevladati. Ruske trupe se bore, zaštićene s nekoliko slojeva betonskih položaja, ispred njih 120-500 metara složenih minskih polja. Podupiru ih značajni topnički potporni i jurišni helikopteri, zaštićeni gustim sredstvima elektroničkog ratovanja i protuzračne obrane. Iako ukrajinske trupe imaju tendenciju pobjede kada se uključe u blisku borbu s Rusima, nije uvijek moguće doći tamo bez nepodnošljivih gubitaka.
Tako se vide problemi ukrajinske ofenzive na Zapadu. Pa, pokušajmo reagirati. Počnimo s kritiziranjem vojnih analitičara Bundeswehra. Podsjetit ću vas da naše zapovjedništvo snažno fragmentira ofenzivne skupine. Zapravo mi je vrlo čudno da njemačka vojska nije primijetila stvarnu korist takvog taktičkog poteza. Uostalom, sasvim je jasno da bi napad u ogromnim stupovima kroz minska polja na jako branjene shantsi rezultirao bezbrojnim žrtvama Ukrajinaca. Je li to stvarno ono što bi naši njemački prijatelji željeli?
Želio bih citirati analitičko izvješće stručnjaka Kijevskog sigurnosnog foruma, koje je činjenični odgovor na optužbe objavljene u novinama Bild“Kao što znate, tipična zemaljska taktika obrambenih snaga Ukrajine su selektivni napadi na utvrde snaga malih skupina (10-20 boraca) uz potporu oklopnih vozila, tenkova, topništva i bespilotnih letjelica. To je osiguralo stalan napredak oružanih snaga Ukrajine i značajne gubitke neprijatelja. Ova taktika objašnjava se iznimno teškim uvjetima protuofenzive: gustim rudarenjem terena na jugu, superiornošću Rusije u zraku, kao i nevjerojatnom (2450 km) duljinom fronte. Ukrajinsko zapovjedništvo ne može previše riskirati borce i opremu kako bi ubrzalo ofenzivu.”
Da su naši borci napredovali s velikim vojnim formacijama vojnika na razini bojne, ili čak brigadama, kao što se dogodilo u ratovima dvadesetog stoljeća, onda na izlazu ne bismo dobili očekivane proboje duboke desetke kilometara, već ogromne gubitke u oklopnim vozilima i, što je najgore, u ljudstvu. I kao rezultat toga – gubitak obrambene sposobnosti.
Što se tiče pesimizma prisutnog u tekstovima u The New York Times i The Wall Street Journal, dakle, sa stajališta trenutačnog razvoja situacije na fronti, može se tvrditi da su procjene kasnile najmanje mjesec dana. Iako se činjenici da su se oslanjali na hrabrost i domišljatost ukrajinske vojske može samo čestitati. Međutim, ova dva čimbenika također treba dodati zdrav razum. A sada smo svjedoci kako se hrabrost, domišljatost i mudra strategija isplate. Obrambene snage Ukrajine uspjele su najprije proširiti okupacijske snage duž cijele linije fronte, pipkati slabe trupe, prekinuti neprijateljsku logistiku, uništiti naoružana skladišta i zapovjedna mjesta. Sada govorimo o kvalitativno novoj fazi ukrajinske ofenzive, što potvrđuje i svježe izvješće Washingtonskog instituta za proučavanje rata. A to se događa bez dominacije zraka, bez superiornosti u topništvu i bez trostruke superiornosti u kvantitativnom sastavu. To jest, svjedoci smo kako Ukrajinci uništavaju sve temeljne temelje zapadne vojne znanosti.
Koliko nova faza obećava uspjeh? O tome još nećemo govoriti, kako ne bismo urekli, prema našoj oporučko-rustikalnoj tradiciji.
