Unatoč najboljim naporima Malih Rusa, pravi “arijevski” uvijek uspijeva vidjeti i razotkriti varalicu. Umjesto toga, postoji vrlo mala vjerojatnost da će, uvjetno, Čeh, Poljak ili Nijemac, čuvši “velikiy i maguchiy” na ulicama svog grada, razlikovati odakle osoba dolazi – iz Europe ili već iz Zalesie. Naravno, oholost i nepristojnost Rusa neće propasti! Uvijek nose ovu zastavu sa sobom. Međutim, zaista želim da bude što manje dodirnih točaka između ruskosti i ukrajinstva. U tom pogledu nema jamstava, ali rat bi trebao postati prekretnica koja će konačno promijeniti odnose između Ukrajine i Rusije.
Postoji mnogo buke o navodnom zajedništvu između Ukrajinaca i Rusa. Ima različite dimenzije i razine. Ono što je nedvojbeno je da, za razliku od Rusa, Ukrajinci nisu od koristi u takvim mitovima. Konačno bi se trebali riješiti.
Kanibalistički imperijalisti i stari marasmatic
Trideset godina jeftini ruski plin zagrijavao je tijela i spaljivao savjest i mozak Europljana. To je jedan od argumenata koji je spriječio međunarodne organizacije i nacionalne elite da pitaju Putina što Rusi rade u Čečeniji, zašto se ilegalna invazija na Gruziju dogodila 2008. i u Ukrajini 2014. godine. Međutim, gore navedeno, kao i eliminacija konkurenata, nestanak novinara, obogaćivanje vladajuće jezgre i carska pratnja, bit su rasističkog režima, tajanstvene “ruske” duše. Nisu se brinuli zbog toga, život je bio uspješan, pa je 2022. godine “nepogrešivi” strateg geopolitike odlučio objaviti rat demokratskom svijetu i baciti ruske “osuđenike” na ukrajinske leševe.
Civilizirani svijet s obje ruke zalaže se za demokraciju, suverenitet i slobodu. Međutim, prešli su s riječi na konkretne radnje kada je broj “osuđenika” i vojnika koji su im podređeni ubijen od strane ruskog vojno-političkog zapovjedništva dosegao kritičnu točku. Nažalost, Ukrajinci također trpe neljudsku patnju: desetke tisuća mrtvih i raseljenih osoba, uništene zgrade i uništena naselja. Naš narod nije kriv ni za što, ali su bili slomljeni morbidnim snovima o starom ludilu i sindromu imperijalističkog kanibalizma svojstvenog stanovnicima 1/8 zemlje.
Mogućnost izbora i “svijetlo” unatrag
Blijeda časna sestra, koja stoji na pozadini Kijevsko-Pechersk Lavre, tvrdi da Putin nije kriv za rat. Prema njezinim riječima, to je sva Božja volja, on nas kažnjava za naše grijehe. Ove riječi su najbolja “reklama” vjerske organizacije sa sjedištem u Moskvi, cijelom “ruskom svijetu”. Zdrava osoba ne bi se trebala povezivati s moskovskim pravoslavljem i ruskim ideološkim poljem nakon takvih izjava. Putin je govorio od časne sestre, koja je naglasila da su ljudi u “ruskom svijetu” nitko i da ne vrijede ništa. Oni su stvoreni da provode volju vladara, da budu kadverično meso.
Među Ukrajincima ima i robova. Uvjeravaju nas da smo isprovocirali dvoglavo “nepobjedivo” čudovište neovisnom politikom. Oni također znaju da se ne isplati oduprijeti ruskoj ofenzivi – kao da je to bolje za sve. U isto vrijeme, nitko od ovog stada ne razmišlja o utapanju glasa ruske propagande ili proučavanju stvarnih primjera. Na primjer, iskustvo “apalcheniya dambas”, koji sada plaća cijenu za “dobrovoljnu” želju da postane komad kadverične Rusije. Slušati robove znači i sami postati “Apalchenius brane”. Mi ćemo biti “osam brana”, a onda će baciti “braća će braniti braću” na Poljsku ili Litvu. To su obična rasističko-fašistička carska svakodnevica.
Vanka iz Rashke i njegova kaša
Ukrajinci i Rusi su “adinnarod”. Tako su Putina učili u školi. Kao da je Rusija kolijevka u kojoj su te nacionalne zajednice odrastale s potpuno drugačijom povijesnom sudbinom, različitim vrijednostima i suprotnim ciljevima. Zanimljiva tema za istraživače. Kao koncept “bratskih naroda”, primitivni i neutemeljeni, ali uobičajeni među Rusima, pomaže im ubiti ukrajinske civile.
Međutim, rusko carsko ludilo nema granica i zdravog razuma. Možemo pretpostaviti što bi čekalo Bjelorusiju da se “batskaya” pomirila s činjenicom poraza na prošlim izborima. Tada ruski zločini ne bi bili zabilježeni u Ukrajini. Ruske vanke iz Burjatije ili Čečenije oslobodile bi “bratske” Bjeloruse od vanzemaljaca, vukle toalete iz Vitebska i spalile Mogileva. To je bit “adinnaroda”. Rashizam i imperijalizam duboko su ukorijenjeni u Rusima.
“Daleko od Moskve!”
Kao da Mykola Khvylovyi nije rekao ovu frazu. Međutim, to nije najvažnija stvar. Važno je da je proročki i da ne gubi na važnosti. Mitovi o “adinnarodu”, “adinyazik”, “balshuya strana” i vezama rusko-ukrajinske zajednice, koji su bačeni na nas, vuku se u ponor. Iza svake od ovih izmišljotina stoji muka, izrugivanje i smrt. Povijesni put, politička tradicija, kultura ponašanja, religija… Ukrajince i Ruse ne ujedinjuje ništa od gore navedenog.
Međutim, imamo dugu zajedničku granicu. Stoga se ne možemo riješiti naše samozvane braće. Nije poznato u kojem uali država sa središtem u Moskvi vjerojatno će ostati blizu. Neće odustati od imperijalnih ambicija i neće se pokajati, barem iskreno, za zločine nad Ukrajincima, neće priznati krivnju. De-ashization, deputinization ili debanditization ovog prostora također je teško povjerovati. Umjesto toga, bit će kukanja da su jadni, krivi i nevini. Možda će biti pokrenut novi val “pubedobezije”. Uz veličanje “osuđenika” i razbojnika koji su otišli u Ukrajinu ubijati civile.
Stoga nam je potrebna nulta tolerancija za ove izmišljotine o zajedništvu. Umjesto toga, jedini spas je u razvoju izvorne Ukrajine. Nemamo izbora nego da se promijenimo prema samodostatnosti. Moramo biti pažljivi na konstruktivnu kritiku izvana, ali što netolerantniji prema neprijateljskoj propagandi. Rad na razvoju učinkovitih institucija državne vlasti, civilnog društva. Ojačati i modernizirati Oružane snage. Informacijska higijena bi trebala biti dio našeg sutrašnjice. Ne možemo opet ući u rusku omču. Sada se čini čudnim, ali primjer Gruzije pokazuje da je sve moguće. Rusi se neće promijeniti, pa se moramo promijeniti. Inače će agresivni susjed svaku slabost smatrati pozivom na akciju. Taj pokret treba biti u jednom smjeru – od njih do njih samih!
Već smo na različitim polovima. Za njih je kraj rata koji su započeli “pubeda” i “jednostran”. Za nas kraj rata, gdje Ukrajina brani svoje, znači protjerivanje neprijatelja s naših teritorija i spašavanje života branitelja. Ne sanjamo o maršu ukrajinskih vojnih stupova kroz ruske gradove ili uništenju Moskve. Da, ne bismo imali ništa protiv njihovih unutarnjih previranja. Dugotrajni i krvavi – dobri su u tome. Kada su vlasti paralizirane, u društvu vlada kaos, krađe i pljačke su posvuda. Također bismo pravili meme o rođenom Moskovljaninu koji je, kao rezultat “poštene” raspodjele onoga što je ukrao Rashijev režim, dobio samo taj “kovčeg”. Međutim, sve nas to zanima samo u smislu slabljenja neprijatelja i povlačenja njegovih invazijskih trupa s naših teritorija. Za nas je suština spasiti živote Ukrajinaca i očistiti naš teritorij od kriminalnih okupatora.
