“Vidio sam kaos i kukavičluk ruske vojske. Tamo, na samoj granici, stajala je teško naoružana tvrtka motoriziranih strijelaca, koja je bila dobro utvrđena. Da žele, mogli bi zaustaviti i nas i mnogo veću grupu. Ali oni su jednostavno pobjegli”, kaže 45-godišnji Vlad Ammosov. Bio je među onima koji su ušli u rusku regiju Belgorod 22. svibnja i izdržali dva dana u nekoliko sela između granice i grada Grayvorona, manje od 80 kilometara od Belgoroda. Glavna uprava za obavještajne službe Ukrajine izvijestila je da se u ovoj regiji Ruske Federacije provodi operacija “stvaranja sigurnosne zone” isključivo uz sudjelovanje ruskih građana. Kremlj je u regiji uveo “ATO režim”.
Na pitanje zašto je ruska vojska pobjegla, Vlad odgovara: “Nemaju motivacije, nisu spremni umrijeti. Mogli bismo se beskrajno kretati po regiji. I samo činjenica da se možemo odvojiti od opskrbnih linija, bit ćemo u opasnosti da nas okruže, sputavaju. A kad je rusko vodstvo regije shvatilo što se dogodilo, počela je panika. Vojnici su počeli pucati na sve, čak i na svoje, čak i tamo gdje nismo stigli.”
Prva racija, prema Vladu, dobrovoljaca s ruskim državljanstvom koji se bore na strani Ukrajine dogodila se u regiji Bryansk početkom ožujka 2023. Tada je FSB Rusije izvijestio da su se “ukrajinski nacionalisti” navodno infiltrirali u Rusiju, ali je Ruski dobrovoljački korpus preuzeo odgovornost, a Kijev je informacije o “ukrajinskoj sabotažnoj skupini”, kako je navedeno u Kremlju, nazvao lažima kremaljskih propagandista. Ukrajinske vlasti distancirale su se od sudjelovanja u operaciji, nazivajući je radom ruskih partizana.
Operacija 22. svibnja imala je mnogo širi raspon, a skupine volontera prodiru u Rusiju od spoja granica Ukrajine, Bjelorusije i Rusije na sjeveru do regije Lugansk na jugu. Očito je testirana zaštita granice. “Ako su volonteri doista prodrli ovako duboko, to pokazuje da ruske utvrde ne znače ništa”, rekao je za VOA George Barros iz američkog Instituta za proučavanje rata.
“Ušli smo u selo, nismo očekivali da će suprotna strana odgovoriti tučom i zrakoplovima”, nastavlja Vlada. Kako bi procijenile opseg operacije, ruske vlasti naredile su helikoptere iz obližnjih baza u Tomarivki, Volokonovki i Belgorodu. Tjedan dana ranije, 15. svibnja, Ukrajina je uništila cijelu rusku zrakoplovnu skupinu u regiji Bryansk (tamo su se srušila dva helikoptera Mi-8 i zrakoplovi Su-34 i Su-35), tako da piloti nisu pokazali entuzijazam za letenje ispod same granice. Oko podneva su se proširile i informacije da je u regiji srušena ruska vojska Mi-8.
“Svi civili su pokopani. Tko god je mogao pobjeći, pobjegao je. Ali većina ih je sjedila kod kuće, u podrumima, nismo ih vidjeli. Nisu ulazili u kuće, nisu nikoga tražili. Oni ruski vojnici koji su pobjegli, sakrili se negdje u vrtovima, ni mi ih nismo tražili. Krenuli smo naprijed – kaže Ammosov, – Naš je cilj bio preuzeti inicijativu u svoje ruke. U osnovi jesmo. Bio je to test sposobnosti naših i ruskih graničara. Vjerujem kako smo ostvarili sve svoje ciljeve”.
Ruski oporbeni list Novaya Gazeta pisao je o skupu: “Iako su službeni mediji u potpunosti ignorirali incident, informacije se sada brzo šire internetom i društvenim mrežama. Zadatak – sijati paniku i zbunjenost, pokazati ranjivost ruskih gradova – uspješno je završen.” “U Rusiji je bilo ‘ichtamneta’ (kako je kremaljska propaganda nazivala navodno odsutnu rusku vojsku tijekom okupacije Krima), a sada smo se mi, ‘nastutneti’, pojavili kao bumerang. Što posijete, žet ćete!” našalio se sudionik racije u regiji Belgorod.
Od ruskog časnika GRU-a do ukrajinskog dobrovoljca
Vlad dolazi iz sela Mindygai, koje je 250 kilometara od Jakutska. On je predstavnik nacije Sakha. “Dolazim iz malog sela, iz udaljene tajge. Bio je označen na kartama samo zato što nije bilo niti jednog značajnog sela u radijusu od 70 kilometara”, kaže. – Bio sam proizvod svog vremena. Odrastao sam kao Sovjet, bio sam pionir. Skoro se pridružio Komsomolu, ali se srušio. Ali svi mi, sa mnom i mojim vršnjacima, imali smo ozbiljne razgovore o pridruživanju Komsomolu, jer bi u budućnosti bilo lakše ući u visoko obrazovanje.”
Vlad je bio prvi u obitelji koji je ušao na sveučilište – školovao se na Državnom tehničkom sveučilištu Bauman Moscow. Tada je proveo 15 godina u ruskoj vojsci, u Glavnoj obavještajnoj upravi.
– Planirao sam postati poljoprivrednik, uzgajati životinje. No, SSSR je propao, iako se za mnoge stanovnike Jakutije nastavlja do danas. Dok su perestrojka i glasnost bili u punom jeku u središnjoj Rusiji, sve je ostalo zamrznuto u Jakutiji. Zašto sam se pridružio vojsci? Odrastao sam s takvim sovjetskim načinom razmišljanja da je glavna stvar jaka državaIst domovina iznad svega. Odgojeni smo da nema veće slave nego umrijeti za državu, slijedeći čak i najluđe zapovijedi.
Pitam odakle je došlo to prihvaćanje takvog carskog razmišljanja od predstavnika autohtonog naroda Rusije. “Zato što smo potlačeni. Samo usvajanjem kolonijalne kulture možemo postići pristojan životni standard”, objašnjava, “Sve potlačene nacije oponašaju svoje kolonizatore. Imao sam veliku želju postati vojnik, branitelj države, zemlje, naroda. Zato sam postao. Čečenski rat je počeo. Stvarno sam mislio da se zemlja raspada. Nisam sve to u potpunosti razumio, ali onda mi se činilo da Rusija umire, da je malo više, a Jeljcin se neće nositi. No, u središtu takvih osjećaja nije, naprotiv, došlo do jačanja vertikale moći. Bilo je to 1995., usred prvog čečenskog rata. Dobrovoljno u vojsci onda nitko nije otišao. I otišao sam.”
Vlad je ušao u Moskovsku višu zapovjednu školu združenih snaga, ali se tamo nije dugo zadržao, jer je to, kako kaže, bila “tvornica drvenih vojnika igračaka”. Prebacio se na Vojnu akademiju strateških raketnih snaga, koju također nije diplomirao, a kako bi “isprao sramotu krvlju”, volontirao je za Čečeniju. U to vrijeme već je postojao drugi čečenski rat. Prvo je otišao u Klanac Weden. U ovoj planinskoj dolini u blizini administrativne granice Čečenije i Dagestana, pristaše čečenske neovisnosti dugo su provodili partizanske akcije, tamo su se nastavili napadi na ruske vojnike nekoliko godina. Kao što se Vlad prisjeća, u vojsci je vidio mnoge stvari koje bi želio zaboraviti. Na primjer, kako su kolege ubile svog prijatelja jer mu nisu htjele dati dug.
“Kad sam počeo služiti, shvatio sam da sam preuzeo odgovornost. Nije mi se svidjelo puno stvari, možda čak ni sam rat. Ali bio sam toliko obrazovan da sam morao slijediti zapovijedi, sviđalo se to meni ili ne.
Kad se Vlad pridružio ukrajinskoj vojsci, prvo što ga je iznenadilo bilo je da vojnici mogu odbiti slijediti zapovijedi. “Mi smo robovi ruskog mentaliteta. Ali u Ukrajini, odred dobrovoljaca neće ići nigdje protiv njihove volje. S druge strane, postoje oni koji su spremni herojski umrijeti i moraju biti zaustavljeni, jer su potrebni za budućnost. Ostatak odlazi, polako, svjesno, organiziran. Oni drže obranu vrlo dobro, ako idu u napad, onda s topničkom obukom, s oklopnim vozilima, s numeričkom i kvalitativnom superiornošću. Ne kao da se Rusija bori”, kaže on.
– Kad sam bio u ruskoj vojsci, osjetila se dužnost da moram slijediti zapovijedi i to je bilo to. To je norma života na frontu. Nema hitnih slučajeva. Ubijen? Ubijen, događa se. Je li netko umro od vlastite granate? Pa, on je umro. Rusija je zemlja u kojoj je to na dnevnom redu. Moj prijatelj iz djetinjstva se vraćao kući i upravo je pretučen na smrt. Školski kolega je bio u zatvoru i izboden je. Od djetinjstva smo navikli na to da možete biti pretučeni na smrt. Zato ne razumijem zašto su svi iznenađeni što Rusi tako lako idu u rat. Osuđeni su na propast. Prosječni Rus shvaća da je njegov život bezvrijedan, a on sam ne cijeni ničiji život.
Savezna sigurnosna služba
Vojnici koji su pobjegli od graničara bili su časnici FSB-a – u Rusiji je granična služba dio posebnih službi. Vlad ne razumije mit o “moćnom FSB-u” i kaže da su volonteri iz Rusije s kojima ima posla sigurno preživjeli inicijaciju: “Pa što? Je li stvarno tako lako boriti se protiv ovog užasnog režima?”
– Pridošlice koje nam dolaze imaju “miniranu” svijest. Da postoji strašan režim protiv kojeg se ništa ne može učiniti. A onda idemo s oružjem u Rusiju i svi bježe od nas: policija, FSB i vojska. Zamislite euforiju naših dobrovoljaca!
“FSB je postao instrument za zarađivanje novca i pranje novca”, kaže Vlad. – Upoznao sam ih u Čečeniji. Tamo su regrutirani najbeskrupulozniji ljudi. Jednom smo s njima organizirali proslave, roštilje, u međuvremenu razgovor, šalu. I odjednom traže da ubiju svog zapovjednika! Za nas vojnike, to je bilo divljaštvo. U Sovjetskom Savezu članovi KGB-a bili su elite, možda čak i intelektualci i državnici. Danas su degenerirani, bezvrijedni razbojnici.
Razmjere degradacije FSB-a govori Andrej Soldatov, koji živi u Londonu i proučava ovu organizaciju dugi niz godina. Prema njegovim riječima, tamo cvjetaju najsmješnije teorije zavjere: “Oni imaju osjećaj krhkosti državnog aparata, koji mora biti zaštićen na svaki mogući način. Štoviše, vrijedi ga zaštititi od bilo kakvog političkog rizika, čak i ako je jedna osoba koja izlazi na ulicu s praznim plakatom. Oni iskreno vjeruju da revolucija može početi bilo gdje. Cigla će pasti na glavu slučajne osobe i izazvati neobuzdane nerede. Vrlo su slabo obrazovani, posebno u humanističkim znanostima.”
Nedavno je među njima bio i popularni koncept javne sigurnosti pod nazivom “Mrtva voda”. Ovo je apsolutno suluda teorija da Rusijom vlada neka vrsta globalnog.Sotonist koji je izvan zemlje, zato je ovdje sve tako loše. Drugi jako vole knjige Mihaila Aleksejeva, koji je napisao da su blaga hiperborejske civilizacije zakopana ispod Urala. Oni su duhovne prirode, pa ih svi žele zauzeti, od Mongola i Napoleona do Hitlera i NATO-a. Glavni zadatak ruskog naroda je zaštititi ih.
“Vjerujem da je FSB danas snažno podijeljen”, nastavlja Vlad. “Da, kao i cijela zemlja.” Imaju interese u regijama. U nekima ih više zanima razdvajanje ili neovisnost. Postoje mnoge struje, klanovi, pokreti. U republikama postoje nacionalni kadrovi koji imaju svoje interese. Čim središnja vlada oslabi, odmah će se pojaviti stotine ljudi koji će uništiti sve lokalne posebne službe, a policija će ih samo podržati.
Besplatna Saha
Zato je Vlad pristaša slobodne Sakhe (Yakutia). Smatra da se Rusija već duboko raspala: “Mislim da se sustav u cjelini ne može promijeniti. No, neki od njegovih dijelova mogu se promijeniti, a zatim ujediniti na nov način, reorganizirati, pod različitim uvjetima, u skladu s drugim sporazumima. Rusija može preživjeti samo ako započne novi građanski rat i zemlja se utopi u krvi. Prije su ljudi bili upucani jer su mogli pisati i čitati, a sada su upucani zbog surfanja internetom. Ljudi imaju pristup informacijama, tako da više neće biti moguće držati cijelu zemlju u jednom ideološki ispravnom smjeru”.
Kada se Ammosov počeo boriti na strani Ukrajine, formirao je “sibirski bataljun” za borbu protiv Putinova režima. Sastoji se od predstavnika različitih etničkih skupina i nacionalnosti koji žive na području Ruske Federacije i protive se politici Kremlja.
– U početku sam imao ideju: formirati jakutsku jedinicu, čak i ako je to mali broj ljudi, kako bih ujedinio sunarodnjake oko sebe i borio se za neovisnost republike. No, budući da nas je bilo malo, formirao sam zajedničku jedinicu, jer ima mnogo Rusa ili onih koji se smatraju Rusima koji su također za neovisnost svojih regija. Sada regrutiramo ljude, neki volonteri su već na ukrajinskom teritoriju. Nadam se da ćemo uskoro postati ozbiljna prijetnja Rusiji. Da ćemo biti nezamjenjiva snaga za Ukrajinu.
“Priljev ljudi koji su spremni boriti se protiv Putinova režima raste. Uostalom, ne radi se o uništavanju Rusa”, naglašava Vlada. “Stvar je u tome da ljudi žele živjeti u mirnoj, pravednoj, poštenoj zemlji u kojoj se svi osjećaju zaštićenima. Postoje milijuni takvih ljudi, oni moraju jasno reći da je jedini način da se promijene borba. Oružana borba. U to još moramo uvjeriti Ruse.”
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u okviru projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vrući završetak pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, Prezren, Lukašenko ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj Lavov, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina je izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Ili razgovarajte o povijesti, zastoj u Minsku
Izvorni naslov članka: Żołnierze legionu rosyjskiego weszli na teren Rosji
