Dezinformacije, nažalost, nisu nešto protuzakonito. Stoga moramo učiniti sve što je moguće kako bi njegova distribucija bila skuplja i teža. Zato što znamo da će ga Rusija širiti što je duže moguće”, kaže Martina Bildziukiewicz, šefica Radne skupine East StratCom, u intervjuu Macieju Makulskom.
Europska unija donijela je 2018. “Akcijski plan za borbu protiv dezinformacija”, koji je omogućio dosljedniji i dosljedniji odgovor na tu prijetnju. Kako ocjenjujete razvoj djelovanja EU-a protiv neprijateljskih koraka Rusije i drugih zemalja na internetu?
– Gotovo pet godina nakon donošenja Plana možemo ga smatrati značajnim trenutkom. Ovo je prvi dokument u povijesti u kojem su sve velike europske institucije izjavile da moramo surađivati kako bismo prevladali izazov dezinformacija. Dobro se sjećam kako je počelo. Bio je to moj treći dan kao člana radne skupine Istočni StratComkada je dokument usvojen. Njegova važnost ne može se precijeniti, ona definira sav rad mog tima i drugih koji doprinose borbi protiv dezinformacija u EU-u. To je ujedno bio i prvi službeni dokument u kojem je pisalo da bismo trebali blisko surađivati s društvenim mrežama. To je bilo vrijeme kada je EU prepoznao prijetnju. Vrlo je važno da je takva odluka donesena samo nekoliko mjeseci prije izbora za Europski parlament 2019.
– Je li “Akcijski plan” utjecao na rad vašeg tima?
Važan element Plana je predanost Europske unije zapošljavanju 27 lokalnih stručnjaka za strateške komunikacije u različitim dijelovima svijeta. Njihova je zadaća pomoći uredima EU-a da razumiju učinak dezinformacija u različitim zemljama i što se može učiniti na lokalnoj razini kako bi se na odgovarajući način suzbile prijetnje. Trenutačno djeluju u tri različite regije: zemljama Istočnog partnerstva, zapadnom Balkanu te Bliskom istoku i sjevernoj Africi. Obično dolaze iz zemlje ili regije na koju su usmjerene njihove aktivnosti. To je važno jer govore jezikom i poznaju lokalni kontekst.
– Jesu li nakon donošenja Akcijskog plana poduzeti drugi važni koraci na razini EU-a?
– Postoje i drugi dokumenti vrijedni spomena. Jedan od njih je Europski program za demokraciju, koji uglavnom promiče europska povjerenica Vera Jourová. Riječ je, među ostalim, o pitanju dezinformacija u kontekstu izbora i slobode izražavanja. Njegova se važnost pokazala ključnom kada je Rusija prošle godine napala Ukrajinu, ali već tijekom pandemije Europska komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) prepoznale su rizike dezinformiranja povezane s COVID-19i njegov utjecaj na ljudsko zdravlje. To smo vidjeli u velikim razmjerima tijekom prve godine pandemije.
– Kako su reagirali društveni mediji?
– Ovdje dolazimo do još jednog napretka – Zakona o digitalnim uslugama donesenog 2022. godine. Uvodi niz novih pravila za društvene mreže, potičući ih da zauzmu odgovorniji stav prema problemu manipulacije informacijama. Treba spomenuti i Kodeks ponašanja, koji je donesen nekoliko mjeseci nakon provedbe Akcijskog plana. To je oblik suradnje između Europske komisije i društvenih mreža i temelji se na dobrovoljnim odlukama platformi. Na temelju Kodeksa redovito izvješćuju o tome kako se bore protiv dezinformacija. Dakle, ono što je donedavno bilo teško zamisliti sada se događa i inspiriralo je slična rješenja u drugim regijama svijeta.
– Koliko se platformi obvezalo pridržavati se načela Kodeksa?
– Pridružili su mu se svi glavni igrači u industriji. Mislim da je jedan od dosadašnjih problema bio taj što mi, predstavnici EU kao regulatora, koristimo drugačiji jezik od najvećih svjetskih korporacija. Kada platforma poput Google, obavještava nas da je otkrila lažne dezinformacije, može imati drugačije značenje od onoga što Facebook govori nam o kampanjama dezinformiranja s kojima se susreo i ponašanjima koja definira kao koordinirana i neautentična.
Stoga je jedan od glavnih zaključaka početne faze suradnje bio da trebamo koristiti zajednički jezik. Potreban nam je skup pojmova s kojima se slažemo i koristimo na isti način.
– Je li vaš tim pronašao rješenje?
– Kolege iz ESVD-a predložili su zamjenu izraza “dezinformacije” “manipulacijom i uplitanjem stranih informacija” (Manipulacija i uplitanje stranih informacija – FIMI). Sve više ljudi i institucija počinje koristiti taj izraz. Vjerujem da je njegovo korištenje bolje od definiranja i opisivanja specifičnosti problema svaki put kad ga sretnemo.
– U čemu je razlika između FIMI i dezinformacije?
– Postoje različiti akteri, uključujući države, koji koriste različite metode i sredstva manipulacije. Stoga nam je potreban sveobuhvatniji pojam, širi od “dezinformacija”, koji može biti dio FIMI. Razumijemo da to zvuči kao nešto što samo institucija EU-a može smisliti i da dodajemo još jednu kraticu. Međutim, smatrali smo da je to potrebno jer se često bavimo riječima koje povrijeđuju ljude. Dakle, ako ne govorimo istim jezikom, nećemo moći ništa poduzeti.
– Čini se da su pravne norme za borbu protiv FIMI Već je stvoreno. Koji bi trebali biti sljedeći koraci?
Nakon što je Rusija prošle godine napala Ukrajinu, uvedene su sankcije zbog dezinformacija i manipulacije informacijama. To je nešto što nikada prije nije učinjeno, ali vidjeli smo da Rusija više puta koristi cijeli ekosustav dezinformacija i manipulacije informacijama kako bi opravdala svoju agresiju i ratne zločine. Zato smo prvo primili odluke Europske komisije i ESVD-a, koje su potom dovele do toga da Europsko vijeće usvoji taj koncept. Sve države članice jednoglasno su podržale odluku o blokiranju RT (bivši Rusija danas) i Sputnik. To su dvije najveće ruske propagandne operacije izvan zemlje. Nakon toga uslijedile su sankcije protiv sedam drugih medija, kao i desetaka pojedinaca izravno povezanih s ekosustavom dezinformiranja Kremlja. To su ozbiljne promjene koje bi bile nemoguće čak i mjesec dana prije invazije.
– Zašto je bilo tako teško nametnuti sankcije prije invazije?
– Sjećam se mnogih rasprava na tu temu, gdje je glavni argument uvijek bila sloboda govora, što znači da zbog naših vrijednosti i načela ne možemo zabraniti nikakav izvor informacija. Doista, imamo i štitimo te vrijednosti! Nitko se ne svađa s tim. Činjenica je da ruski mediji koje sam spomenuo nisu medijske grupe. Oni se ne pridržavaju nikakvih novinarskih standarda. Ne volim koristiti ni izraz “mediji” da ih opišem, radije ih zovem “bezvrijedne cisterne”. Konačno smo shvatili da je sloboda govora ujedno i zaštita našeg informacijskog prostora od pokušaja manipuliranja njime.
– Što je s resursima dostupnima na razini EU-a za borbu protiv dezinformacija? Postoji mišljenje da dostupni financijski i ljudski resursi nisu dovoljni. Je li razvoj zakonodavstva o kojem smo ranije raspravljali popraćen povećanjem proračuna i broja timova, kao što su East StratCom radna skupina?
“Moramo imati više resursa, ali sve dok se borimo protiv nilskog konja, uvijek će nam trebati više. Međutim, u usporedbi s 2018. godinom, moj tim je postao mnogo jači. Ima više sredstava i više ljudi: trinaest ljudi koji se prvenstveno bave Rusijom kao glavnim akterom u manipulaciji informacijama, zemljama Istočnog partnerstva i srednjoj Aziji. Nije puno, ali kad sam počeo raditi ovdje u prosincu 2018. kao član tima, imao sam samo nekoliko kolega, bili smo dio odjela za strateške komunikacije, koji je bio mnogo manji nego što je sada. Sada odjel ima više od četrdeset ljudi i surađuje s Rusijom, kao i s Kinom i drugim zemljama. Osim toga, postoji još jedan tim koji analizira podatke, kao i jedinice koje rade s određenim regijama koje se ne smatraju nužno subjektima dezinformacija, već kao njegove ciljeve. Sada imamo globalnu perspektivu i više alata na raspolaganju.
Jesu li ljudi svjesni rastuće prijetnje koju predstavljaju dezinformacije?
Svijest na najvišoj političkoj razini napora Rusije i Kine da opravdaju rat porasla je od prošle godine. To vrijedi i za širu javnost. To vidimo na svim našim internetskim kanalima. Opća svijest se povećala, ali nažalost, mnogima je trebala pandemija i rat da shvate da dezinformacije mogu doslovno ubiti.
– Kako ocjenjujete utjecaj rada East StratCom radna skupina?
– Ovo je pitanje od milijun dolara. Kada se bavite strateškom komunikacijom, možete vidjeti jesu li se pojavili vaši sljedbenici i koliko često ljudi reagiraju na ono što im želite prenijeti. I ovdje vidimo barem deseterostruko povećanje interesa za naš rad nego što je to bilo prije ruske invazije na Ukrajinu. Mjerenje izloženosti također je izazov jer govorimo o operacijama koje utječu na ljudski mozak. To znači da se često bavimo duboko ukorijenjenim uvjerenjima koja je teško istražiti. Nastojimo provesti ankete u zemljama Istočnog partnerstva koje nam pomažu testirati određeni sadržaj dezinformacija i procijeniti vjeruju li ljudi u njega i zašto. To nam barem omogućuje da procijenimo, djeluju li dezinformacije i imaju li napori zajednice koja se protiv njih bori ikakav učinak.
– Kako odgovoriti na dezinformacije? Posjetom web mjestu Radna skupina East StratCom, čini se da je glavni alat provjera činjenica. Nažalost, pouzdane informacije nikada ne dopiru do iste publike kao manipulacija. Stoga su nam potrebni drugi alati za povećanje učinkovitosti borbe protiv dezinformacija.
– Nikada neće postojati jedno rješenje koje je prikladno za sve situacije, stoga moramo koristiti široku paletu alata. Tek tada naš rad ima smisla. Također je važno razmotriti tko koristi ove alate. Možemo razgovarati o svim ljudima koji su u informacijskom prostoru i rade neki posao. To znači razmišljati o tome koje informacije konzumirate i trebate li ih potrošiti toliko ili provjeriti izvor informacija. To stalno podsjećaju verifikacijska zajednica i novinari.
Od pojedinaca do civilnog društva, države i međunarodne razine, svatko ima svoju ulogu. To vrijedi i za privatni sektor i društvene medije. S ove točke gledišta, provjera činjenica jedan je od ključnih alata i slažem se da u tom području postoje mnogi izazovi. Provjerene informacije nikada neće biti toliko popularne kao manipulirana pripovijest. Osim toga, rad provjeravatelja činjenica nije široko cijenjen. Studija objavljena u Poljskoj prije ruske invazije na Ukrajinu otkrila je nesklad između postotka onih koji su rekli: “Podržavam provjeravatelje činjenica i razumijem koliko je važan njihov rad” i postotka onih koji mogu imenovati barem jednu organizaciju za provjeru činjenica. Stoga vjerujem da je potrebno učiniti mnogo više kako bi se popularizirala ova vrsta posla.
Osim toga, baza podataka o dezinformacijama koje smo prikupili u posljednjih osam godina dostupna je na našoj web stranici. Može se koristiti za identifikaciju kada je Rusija koristila određene narative, na primjer, o Ukrajincima kao nacistima, i pokazati da je to ponavljajući element ruske taktike.
– Postoji li cilj stvoriti javni alat koji će sve učiniti razotkrivačem?
– Da, ovaj bi alat trebao biti dostupan na različitim jezicima. Kad god netko primijeti nešto u svojim medijima što je sumnjivo, može koristiti naše alate, kao i alate drugih organizacija, kako bi to potvrdio i otkrio što je činjenica.
Najvažniji dio borbe je izgradnja otpornosti. To znači da moramo ulagati u sposobnost brze reakcije. U tome se možemo osloniti na provjeravatelje činjenica koji će nam pomoći. Međutim, moramo stalno biti svjesni novih taktika i metoda koje Rusija i drugi koriste kako bi manipulirali nama.
– Kako možemo povećati taj otpor?
– Pod otporom mislim, na primjer, na edukacije koje provodimo za novinare i predstavnike organizacija civilnog društva. Pružamo im alate za analizu obavještajnih podataka i podataka otvorenog koda kako bi mogli pratiti narativ o dezinformacijama i razumjeti kako se širi. Mi to vidimo kao dugoročnu investiciju. Pretpostavljamo da će novinari i nevladine organizacije, kada dobiju takvo znanje, to prenijeti svojim zajednicama i poruka će se proširiti. Kao rezultat toga, svi ćemo postati otporniji.
– A što države i međunarodne organizacije mogu učiniti?
Jedan od ključnih alata koje koriste države i međunarodne organizacije je koordinirani diplomatski odgovor. G7 izdao je priopćenja u kojima poziva Rusiju da zaustavi prakse dezinformiranja. Danas se to može činiti kao vrlo blaga mjera, ali prije nekoliko godina nije. Kao zajednica istomišljenika, šaljemo poruku: “Vidimo te, Rosie, i znamo kako se nositi s tvojim metodama.”
Također bih želio spomenuti najnoviji oblik našeg odgovora: prepreke, čiji su dobar primjer sankcije. Pokušavamo zakomplicirati dezinformacije što je više moguće.
– Zašto je tako teško boriti se protiv dezinformacija?
Većina praksi koje Rusija i drugi akteri koriste za manipuliranje korisnicima nisu u suprotnosti sa zakonom. Dezinformacije nisu protuzakonite. Stoga moramo učiniti sve što je moguće kako bi njegova distribucija bila skuplja i teža. Uostalom, znamo da će ga Rusija širiti što je duže moguće.
– Kako vidite sljedeće korake u jačanju odgovora na dezinformacije?
– Najlogičniji korak je jačanje tekućeg poslovanja. Taj je proces već počeo i trebali bismo se usredotočiti na to, a ne na izmišljanje nečeg novog. Znam da ne zvuči baš zanimljivo, pogotovo kada razgovarate s predstavnicima medija koji očekuju spektakularne stvari. To je sasvim prirodno. Ali ne smeta mi da prijeđem na dosadniju fazu, koMožemo vidjeti kako različiti alati funkcioniraju i nastaviti ih poboljšavati.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u okviru projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vrući završetak pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, Prezren, Lukašenko ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj Lavov, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina je izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Ili razgovarajte o povijesti, zastoj u Minsku
Izvorni naslov članka: Rosja atakuje Unię Europejską dezinformacją
