Zora 6. lipnja 2023. nova je granica ruskih zločina na području Ukrajine. Dizanje brane HE Kakhovka dovodi ruske akcije na drugu razinu – razinu izazivanja velikih katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem koje ugrožavaju sigurnost tisuća ljudi. Nije da je postojao razlog da se Rusi smatraju adekvatnima za to, posebno političko vodstvo i vojska. Nakon genocidnih akcija u Buchi, Izyumu i drugim gradovima, ili nakon raketnih napada na civilne zgrade, akcije Rusa ne bi trebale biti iznenađenje. Pa ipak, usred emocija mnogih Ukrajinaca, da ne spominjemo druge, ujutro 6. lipnja jedna od dominantnih emocija bila je iznenađenje – jesu li to doista učinili?
O scenariju Rusa koji su raznijeli branu pisalo se barem prošle jeseni nakon oslobođenja desničarske regije Kherson. Zahvaljujući tome ili ne, ali u prvim satima nakon katastrofe, čini se da nije došlo kao potpuno iznenađenje za lokalne vlasti (osim okupiranih područja). Pa ipak, kada je riječ o tada još hipotetskoj eksploziji, većina reakcija bila je poput “pa, možda do toga neće doći”.
To pomalo podsjeća na posljednje tjedne prije 24. veljače 2022. godine. Unatoč očitim znakovima ruskih priprema za napad i upozorenjima zapadnih partnera, ne samo ukrajinskih vlasti, već i većine običnih građana (autor ovih redaka među njima) i dalje su se tvrdoglavo nadali da će “provesti” da se najgore neće dogoditi. Godinu i pol kasnije vidimo da ima manje iluzija, ali one još nisu potpuno nestale. Kada se radi o Rusima, uvijek se može pogoršati. Ovu lekciju konačno moraju naučiti Ukrajina i cijeli svijet. Izgleda da je vrijeme za ponavljanje mjera zaštite od zračenja.
Dizanje brane u zrak HE Kakhovka još je jedan podsjetnik onima koji očekuju munju i odlučnu protuofenzivu Oružanih snaga Ukrajine. Kao, sada naši tenkovski stupovi će probiti neprijateljsku frontu s masivnim štrajkom, pješaštvo i oprema jure naprijed i to je to, naša pobjeda. Više puta, vojska i ne samo da je rekla da te iluzije sprječavaju trezvenu percepciju mnogo složenije stvarnosti. Konkretno, cijena koja će se morati platiti čak i za vrlo uspješnu protuofenzivu. Sada imamo jasnu demonstraciju onoga za što su Rusi sposobni suočeni s vjerojatnim bliskim porazom. Ako ne mogu spasiti okupirana područja, spremni su ih pretvoriti u “spaljenu” (dobro, poplavljenu) zemlju. Stoga je, bez gubitka vjere u Oružane snage Ukrajine i pobjede, potrebno riješiti iluzija da će “još dva ili tri tjedna” i jedna protuofenziva okončati najveći rat u Europi od Drugog svjetskog rata.
Od ovog pisanja još nije bilo jasnih odgovora drugih država ili međunarodnih institucija. Oni će se, naravno, pojaviti. Ne bi bilo iznenađujuće da, osim osude Rusa, postoje uspaničeni glasovi koji pozivaju na pregovore za spas majke prirode. Glasovi koji će još jednom apsurdno učiniti odgovornost ukrajinske i ruske strane jednakom. Prava činjenica je da je od sada još manje razloga uvjeriti Ukrajinu da pregovara s neprijateljem. Neprijatelj koji čini ono što su Rusi učinili s HE Kakhovka ne može se smiriti (osim ako nije potpuno izgubio čak i ostatke morala i vrijednosti), može biti prisiljen samo na predaju.
Situacija s naivnim vjerovanjem u “mir u svijetu” posebno je važna s obzirom na činjenicu da se posebni izaslanik pape Franje, kardinal Mateo Zuppi, trenutno nalazi u Ukrajini. Teško je reći hoće li nova katastrofa koju je izazvala Rusija utjecati na besmislen i licemjeran položaj Apostolske Stolice prema Ukrajini. A s obzirom na to da prethodni zločini nisu papi dali jasan osjećaj dobra i zla u ovom ratu, ne mogu vjerovati.
“Trešnja na torti” bio je UN. Ponekad se čini da se ova organizacija namjerno izlaže besmislenom predmetu ismijavanja. Svi su već navikli na vječnu “duboku zabrinutost”, na nesposobnost Vijeća sigurnosti, gdje Rusija i Kina imaju pravo veta. No, na dan velike katastrofe, u vrijeme još jednog zločina Rusa, širenje informacija o “danu ruskog jezika” na njihovim službenim društvenim mrežama previše je čak i po standardima UN-a. Prvo, agresor Rusija je na čelu Vijeća sigurnosti, sada je – samo u ovom ratu već je bilo dovoljno argumenata ne samo o neučinkovitosti UN-a pred prijetnjama, već i o njegovoj moralnoj bezvrijednosti u mnogim aspektima. Ali sada je mnogo lakše objasniti u lekcijama povijesti suštinu problema međuratne Lige naroda.
Dizanje brane HE Kakhovka u zrak zajedno s nedjelovanjem međunarodnih institucija još je jedna ilustracija krize i neuporabljivosti postojećeg međunarodnog sustava. Kada neki igrači nastoje igrati po pravilima, a ostali mogu nekažnjeno bacati komade na protivnika, to je put do kaosa, anarhije, do vladavine jakih, a ne civiliziranih. Ako se Rusija izvuče, zašto Kina u nekom trenutku ne vjeruje da će uspjeti u sličnom triku na Tajvanu?
Ako se pravila mogu kršiti nekažnjeno, sustav neće raditi. Da bi to Da bi se barem vratio izgled postojanja jasnih normi i stabilnosti, potrebno je solidarno i namjerno kazniti prekršitelje. A ako dostupni alati nisu prikladni za to, morate se konačno suočiti s istinom i zamijeniti ih drugima. U slučaju Rusije, po mogućnosti slično mjerama poduzetim protiv Njemačke 1945. godine. Inače, uništenje brane Kakhovka neće biti vrhunac ruskih zločina, već samo još jedan korak na putu do nje. A što će biti ovaj vrhunac u ovom slučaju je najgore pitanje.
