Tjedan u političkom životu Ukrajine, kastriran ratom i izvanrednim stanjem, započeo je intervjuom s predsjednikom Verkhovne Rada Ruslanom Stefanchukom. Jedno od ključnih pitanja upućeno predsjedniku Verhovne Rada odnosilo se na datum sljedećih parlamentarnih izbora. Oni su formalno zakazani za 29. listopada 2023., ali s obzirom na situaciju na frontu i u Kremlju, malo je vjerojatno da će rat završiti dovoljno brzo kako bi se osigurao punopravni izborni proces. Stoga, što dalje, pojavljuju se stručnija i ne baš mišljenja o tome kada i kako će se održati sljedeći parlamentarni izbori.
Konkretno, počele su se pojavljivati glasine da se deseta Verkhovna Rada u povijesti neovisne Ukrajine može izabrati upravo tijekom rata. Teoretski, ništa nije nemoguće – zabrana održavanja izbora u vrijeme izvanrednog stanja nije zapisana u Ustavu, koji se ne može mijenjati u ovom posebnom razdoblju. I zakonodavstvo se može promijeniti. No, malo je vjerojatno da će vlasti poduzeti takav ukrajinski korak – ova će odluka izgledati preoštro, posebno u kontekstu procesa europske integracije Ukrajine, koji sama Ukrajina pokušava ubrzati. Održavanje sumnjive kvalitete izbora u takvoj situaciji, blago rečeno, neće pomoći našoj zemlji da postane članica Europske unije, ali je sasvim sposobna odgoditi je.
Stoga je Stefanchuk, odgovarajući na pitanje o sljedećim izborima za Verhovnu Radu, jasno odgovorio – tijekom izvanrednog stanja ne mogu se organizirati, kako iz zakonodavnih tako i iz prilično praktičnih razloga. A najbolja opcija, prema govorniku, je izabrati sljedeću Verkhovnu Radu odmah nakon završetka rata. (Ili barem ukidanje izvanrednog stanja, jer rat u ovom ili onom formatu – recimo, kao u razdoblju 2015.-2022. – može trajati više od godinu dana ili čak desetljeća.) I evo o čemu razgovarati.
Održavanje izbora u najkraćem mogućem roku prema sadašnjem zakonu – izvanredno, na primjer, za koje je potrebno samo 60 dana pripreme – značit će jednu jednostavnu stvar. Na ovim izborima Ukrajinci neće glasati za budućnost, već za prošlost. Točnije, za one koji dobiju rat. (Naravno, govorimo o pobjedi Ukrajine u sadašnjem ratu, jer nakon poraza o čemu izbori možemo govoriti …)
A to je donekle čak i logično. U Ukrajini već godinu i pol dana nema političkog života. Pretpostavimo da se rat nastavi još godinu dana. Prošle su dvije i pol godine. U tom razdoblju iu mirnodopsko vrijeme situacija na političkoj karti Ukrajine prilično se dramatično promijenila, a kamoli turbulentno ratno vrijeme. A ako je stanovnicima zapadnog dijela Ukrajine lakše, jer su stranke koje su izabrale te regije nekako preživjele, čak i ako ne sve, onda će se na Istoku situacija promijeniti do neprepoznatljivosti. Te stranke koje preferiraju istočnjaci jednostavno su nestale s političkog horizonta (bilo zato što su bile zabranjene ili zbog promjene političke paradigme). Koga bi te prilično velike izborne regije trebale odabrati? Ili ratni heroji ili oni koji će pozvati na pomirenje s Rusijom. Niti jedan kriterij nema nikakve veze s ukrajinskom budućnošću.
Ali isti princip, koji će rado koristiti sve političke snage – a prije svega iz očitih razloga, vlasti – ima jedan veliki nedostatak. Kao što je već spomenuto, ovo je glas za prošlost. Za ono što se dogodilo u ratu. Nakon završetka ovog rata, Ukrajina će morati izgraditi u biti novu zemlju, konačno ukrajinsku i, vjerojatno, europsku. A da bi to učinili, Ukrajinci bi se trebali dočepati ne samo fotografija onih koji su se borili ili volontirali, već i političkih programa starih i još više novih stranaka. Novo, prije svega, zato što će se izborna karta Ukrajine nakon rata promijeniti do neprepoznatljivosti – počevši od činjenice da će vladajuća stranka, nakon niza prijeratnih skandala i pojave izdajnika u svom sastavu tijekom rata, proći kroz proces radikalne transformacije. No, glasanje za nova “nova lica”, čak i ako će biti nagrađena državnim nagradama (sasvim zasluženo, usput), kontraproduktivno je. Ukrajinci su već toliko puta glasali za imena, a ne programe i načela, da je vrijeme za učenje.
Osim toga, nakon rata, situacija u Ukrajini, u načelu, neće biti slična onoj kakva je bila 23. veljače 2022. godine. Ruski smjer, u kojem je mnogo stranaka živjelo i cvjetalo, nestat će ili gotovo nestati. Također, pozicija “neke raznitse” bit će nepovoljna, jer će sada i nakon rata ideja o europskoj integraciji Ukrajine biti vodeća. Stoga, kako bi se izdvojile od drugih starih ili, posebno, novih imena, stranke će morati, kao u dosadnoj Europskoj uniji, naučiti natjecati se u pravom lijevo-desnom izbornom formatu. 30 godina u Ukrajini sve je bilo jasno – vi ste ili za pro-ukrajinske, ili za proruske stranke, ili za stranku onih koje nije briga kako se ulica zove, glavna stvar je biti osvijetljen. To se više neće događati u poslijeratnoj Ukrajini. Čak i ostaci OPFL-a, koji će nesumnjivo pokušati ući u Rada-X, više neće pedalirati temu prijateljstva s Rusijom tako otvoreno kao što je bila prije rata. Konkretno, zato što će se broj pristaša takve ideje ozbiljno smanjiti zbog smrti, iseljavanja i promjene političkog položaja.
Stoga, kako bi se ukrajinskim strankama omogućilo da ožive / rode se i obavljaju punopravni posao prije izbora, potrebno ih je odgoditi, recimo, na 9-12 mjeseci. Ovo nije tako dugo vrijeme kao što se čini. Ako odmah nakon rata izaberemo Radu po principu “tko se borio i volontirao”, a onda se ispostavi da ovo Vijeće uopće ne odražava stvarna raspoloženja stanovništva (što će se očitovati kasnije, nekoliko mjeseci nakon takvih izbora), tada ćemo morati čekati četiri godine. Ne bi li bilo bolje pričekati godinu dana za izbor boljeg i realnijeg parlamenta?
Ali u ovoj varijanti postoji jedan nedostatak – to je korisno za oporbu i stoga neprofitabilno za vlasti. Jer izbor stanovništva za 12 mjeseci, a ne dva, više se neće temeljiti na herojima rata, već na onome što će se dogoditi u zemlji tijekom ovih mjeseci. I vjerojatno se neće dogoditi baš ugodne stvari. Sada zapravo živimo na štetu zapadnih partnera – jer je svima očito da inače nećemo preživjeti, gospodarstvo u ratnim vremenima, čak i geografski lokalizirano kao što je naše, jednostavno je onesposobljeno. Nakon rata, Ukrajina će morati sama zaraditi za život. Ne bez podrške Zapada, već sami. A kada počnu prekidi u mirovinama i plaćama, kada dolar i cijene počnu rasti – kakva će biti reakcija društva? Sasvim je jasno da je protuvladina.
S druge strane, također je nemoguće odgoditi izbor nove Rada. Današnja-koalicija, čak i u vrijeme rata, pokazala je da će najbolji dan u njezinoj povijesti biti dan završetka vlasti. A gubitak dragocjenih mjeseci u kontekstu procesa europske integracije (koji vjerojatno neće završiti do kraja rata) vrlo je skup.
Dakle, ako ne uzmemo u obzir subjektivne razloge u obliku želja vlasti i oporbenih ili objektivnih, kao što je organizacija izbora u brojnim regijama pogođenim neprijateljstvima i za veliki broj izbjeglica koji se možda neće vratiti kući (to je prethodno logično izjavio prvi potpredsjednik parlamenta Oleksandr Kornienko, naglašavajući pojam “4-5 mjeseci nakon ukidanja izvanrednog stanja”) – za najoptimalnije političko održavanje sljedećih izbora za Verhovnu Radu sa stajališta budućnosti Ukrajine Elite će morati konsolidirati pronaći točku sjecišta dvaju grafova: “tempo poslijeratnih reformi i obnove”, koji će se očito s vremenom smanjiti, i “razvoj punopravnog političkog života”. Na mjestu gdje će Ukrajinci, s jedne strane, moći više ili manje adekvatno razumjeti potencijalne sudionike izbora i njihove poslijeratne programe, as druge strane, još neće početi padati u depresiju jer se Ukrajina za dva ili tri tjedna nije pretvorila u članicu EU s odgovarajućim životnim standardom, a treba izabrati i novu ukrajinsku Verkhovnu Radu.
I stvarno nova. U kojem, po prvi put, stranke treba podijeliti ne prema starim načelima, već prema klasičnom kapitalističkom formatu političkog spektra. Da bi ljudi izašli na birališta, trebali bi izabrati ne “ukrajinsku Ukrajinu integriranu u Europu” (to bi trebala biti osnova za sve političke snage) ili “ruski satelit s dva državna jezika i ruskim poslovanjem” (i to bi trebalo nestati zauvijek) – već za određene poglede na gospodarski razvoj, transformaciju obrazovnog sustava, promjenu mirovinskog sustava itd. Ukrajinci moraju prestati birati između Ukrajine i Male Rusije i moraju naučiti odrediti kakav život u Ukrajini žele vidjeti. I po mogućnosti od Rada-X-a – prvog poslijeratnog.
