U večernjim satima 24. lipnja, Jevgenij Prigožin rekao je da njegovi plaćenici, koji su se zaustavili nekoliko stotina kilometara od Moskve, “raspoređuju svoje kolone i vraćaju se u poljske logore prema planu”. Autor Wagner CEC-a objasnio je razlog svoje odluke na sljedeći način: “Sada je došao trenutak kada se krv može proliti.” To nije bila samo nejasna, već i lažna formulacija: 13 ruskih pilota poginulo je tijekom dana državnog udara.
Osim toga, dan prije, Prigožin je optužio vodstvo Ministarstva obrane Ruske Federacije da puca na plaćenike (bez pružanja uvjerljivih dokaza) i rekao da će se PMC baviti “grozotama” koje “uništavaju ruske vojnike”. Prije svega, s ministrom obrane Sergejem Shoiguom, kojeg je Prigožin nazvao “ženom” i “životinjom”.
Prije nego što je Prigožin ograničio svoj ustanak, odjednom je postalo jasno da Aleksandar Lukašenko pregovara s njim – i navodno je Prigožin prihvatio od njega ponudu da zaustavi kolone plaćenika; O tome su izvijestili predstavnici službenog Minska. Sam osnivač PMC-a nije rekao ništa o tome (iako je bio izuzetno pričljiv tijekom državnog udara). No, verziju Minska ubrzo je potvrdio glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov. Štoviše, prema Peskovu, Prigožin će “otići u Bjelorusiju” i kazneni postupak pobune pokrenut protiv njega bit će zaustavljen. Što će točno Prigožin učiniti u Bjelorusiji, nije poznato.
Prema sugovorniku bliskom Kremlju, vlasti pregovaraju s Prigožinom u ovom ili onom obliku od večeri 23. lipnja, kada je najavio početak svog “marša pravde”:
Vojno vodstvo, zaposlenici predsjedničke administracije, vodstvo Rosgvardije i njemu bliski dužnosnici pokušali su komunicirati s njim. Ali sami njegovi postupci bili su takvi da nije bilo jasno o čemu razgovarati.
Zahtjevi su također bili nejasni i čudni: ukloniti Shoigua, a ne ulaziti u poslove “Wagnera”, financirati više. No, nakon takvih akcija, u sustavu nije bilo mjesta (Prigožin). U svakom slučaju, on bi (izgubio) nešto, čak i ako bi dobio jamstva života i očuvanja poslovanja u nekom obliku. Nije htio izgubiti.
Kremlj se u početku nadao da će situaciju riješiti “manje ili manje mirno”, ali nije bilo moguće postići dogovor s vođom plaćenika. Nakon toga, Kremlj je naredio da ruski guverneri i političari javno osude Prigožinove postupke i proglase ga “izdajnikom”. Oko 10 sati po moskovskom vremenu, sam Putin održao je televizijsko obraćanje u kojem je optužio Prigožina, ne spominjući svoje prezime, za “izdaju” i “ubadanje nožem u leđa”, čime je u potpunosti odbacio mogućnost mirnog rješavanja situacije.
Prigožin je odgovorio da je “predsjednik duboko pogriješio”: “Nitko neće doći priznati na zahtjev predsjednika, FSB-a ili nekog drugog”. Do tada su Wagnerijanci već kontrolirali Rostov na Donu; u sljedećim satima napredovali su apsolutno nesmetano prema Moskvi.
U isto vrijeme, oko sredine dana 24. lipnja, Prigožin je počeo pokušavati stupiti u kontakt sa samim Kremljem, a navodno je čak “pokušao doći do Putina, ali predsjednik nije želio razgovarati s njim”.
Prema riječima sugovornika bliskih Kremlju i ruskoj vladi, Prigozhin je najvjerojatnije shvatio da je “prekoračio mjeru” i da su “izgledi za kretanje njegovih stupova nejasni”. Do tada plaćenici više nisu bili tako daleko od rijeke Oke – tamo su ruska vojska i Rosgvardia odlučile izgraditi prvu liniju obrane protiv Wagnerita. Istodobno, unatoč Prigožinovim izjavama da je “polovica vojske” bila spremna otići s njim (i unatoč činjenici da u regijama nije dobio nikakav odboj od sigurnosnih snaga), u SIP-u nije bilo dodatne potpore tijekom prvih sati ustanka.
Vidjevši Prigožinovo raspoloženje, Kremlj je navodno odlučio ne ići na “krvavi sukob”, kažu Meduzini sugovornici. Prema njima, završne pregovore vodila je velika skupina dužnosnika, koja je, između ostalih, uključivala šefa predsjedničke administracije AnVaina, tajnika Vijeća sigurnosti Ruske Federacije Nikalaya Patruševa i ruskog veleposlanika u Bjelorusiji Barisa Grizlova.
Frontmen ove skupine bio je Aleksandar Lukašenko. Prema izvoru bliskom Kremlju, Prigožin je ustrajavao kako najviši dužnosnici sudjeluju u razgovorima; s obzirom na Putinovu nevoljkost da kontaktira osnivača PMC-a, pregovarači nisu imali mnogo opcija.
“Prigogine je trebao pouzdanog jamca da izađe iz igre (spašava obraz). To je Lukašenko. On voli PR i razumije prednosti, pa se složio”, kaže sugovornik. Po njegovom mišljenju, “korist” za Lukašenka je očita: javno je on postao čovjek koji je “spasio Rusiju ne samo od građanskog rata, a barem od velike krvi”.
Izvori bliski Kremlju i ruskoj vladi slažu se da je nakon njihovog radikalnog govoraPrigožin je izgubio: “Izbačen je iz Rusije. Predsjednik to ne oprašta”. Prema njima, stranke će i dalje “razgovarati” o detaljima sporazuma o prigožinovom novom stajalištu, ali “on neće imati raniji utjecaj i resurse”.
Istodobno, sugovornik blizak Kremlju nije isključio da bi kao posljedica državnog udara moglo doći do kadrovskih promjena u vodstvu Ministarstva obrane: “Ali ne na zahtjev Prigožina, već zbog samo-uklanjanja Ministarstva obrane.”
Na samom početku državnog udara general Sergej Surovikin (koji je zapovijedao skupinom ruskih vojnika u Ukrajini od početka listopada 2022. do početka siječnja 2023.) objavio je video poruku u kojoj poziva Wagnerite da zaustave i “mirno riješe to pitanje”. Isti video snimio je na istom mjestu general pukovnik Vladimir Alekseev: nazvao je Prigožinove postupke “ubodom u leđa predsjedniku” i “pokušajem državnog udara”.
Nekoliko sati kasnije, Prigožin se sastao s Aleksejevim i zamjenikom ruskog ministra obrane Yunus-Bekom Jevkurovim u sjedištu Južnog vojnog okruga u Rostovu na Donu. Poduzetnik im je rekao da će otići u Moskvu i da želi “dobiti načelnika Glavnog stožera (Valery Gerasimov) i “ministra obrane Sergeja) Shoigua” (na što je Alekseev sa smiješkom odgovorio: “Oduzmi ga”). Prigožin je također rekao vojnim pregovaračima da su to “stari klaunovi”.
Istodobno, ni Sergej Shoigu ni Valery Gerasimov još uvijek nisu rekli ni riječ o Prigožinovom ustanku. Također nije poznato gdje su bili svo ovo vrijeme.
Izvor blizak vladi, ali sumnja da se kadrovske odluke u vezi s ruskim Ministarstvom obrane mogu donijeti u bliskoj budućnosti: “Putin gotovo nikada ne nastavlja o okolnostima i ne savija se pod pritiskom”.
Sugovornici bliski Kremlju istodobno priznaju da je državni udar oslabio Putinov stav: “Mogao je otići u Prigožin, ali jučer nije imao kamo (nakon televizijskog obraćanja). On je ‘car’, ‘prvi’, ali jebena muha, kada je to potrebno, intervenira i ne prisiljavajte se da zasjate za Lukašenkovu fasadu i pregovarate sa sigurnosnim snagama.” Na dan kada je Prigožin umarširao svoju vojsku u Moskvu, Putin je radio s dokumentima u Kremlju, izjavio je njegov glasnogovornik Peskov. Istodobno, Putinov zrakoplov, opremljen opremom za kontrolu vojske, poletio je iz Moskve u popodnevnim satima 24. lipnja i nestao s radara u području Tvera.
Sada će Putinu biti teže “prikupiti vertikalu moći” – a bit će samo još pokušaja “preuređenja sustava” od strane “ruskih elita”.
