Ruska invazija na Ukrajinu ne samo da je promijenila sigurnosnu arhitekturu u Europi, već je revidirala i mnoga stajališta o modernom ratovanju. Sjevernoatlantski savez se proširio, a države članice povećale su potrošnju za sigurnost. U intervjuu s Yaroslavom Kotsyshevskyijem, general Myroslav Ruzhanskyi, predsjednik Zaklade Stratpoints, posebno je rekao da je rat u Ukrajini postao poligon na kojem se testiraju najnovije NATO tehnologije u borbenim uvjetima.
– Prije nekoliko godina zemlje NATO-a smanjile su svoje vojske. Nisu samo smanjili troškove, već su, na primjer, napustili tešku opremu. Smatralo se da će ratovi sada biti uglavnom virtualni, a terorističke organizacije asimetrične. Međutim, ono što imamo u Ukrajini je vrlo klasičan oružani sukob, gdje artiljerija igra glavnu ulogu, a tenkovi su vrlo učinkoviti. Veliko iznenađenje je mala uloga zrakoplovstva.
– Sjevernoatlantski savez je vrlo zrela organizacija, sljedeće godine proslavit će 75 godina postojanja. Od tada je to gotovo nepromijenjena struktura. Washingtonski sporazum sa svojih 14 članaka ostaje nepromijenjen. To je njegova vrijednost: stvorena je organizacija koja je postojala toliko godina. Naravno, došlo je do neke evolucije, na primjer, 2002. godine odlučeno je stvoriti savezničko zapovjedništvo Transformacija (Transformacija savezničkog zapovjedništva – ACT) u Norfolku. Drugim riječima, prepoznato je da su, s obzirom na različito sigurnosno okruženje diljem svijeta, potrebne promjene.
Trebali bismo se podsjetiti na aneksiju Krima 2014. jer je sastanak na vrhu NATO-a dvije godine kasnije u Varšavi doveo do promjene s obzirom na sigurnosnu strukturu u Europi i raspoređivanje snaga NATO-a. Govorim o, na primjer, četiri borbene skupine u baltičkim zemljama i Poljskoj. Odluka je donesena ne bez otpora. Podsjetimo, Turska je tada imala drugačije mišljenje i u početku se protivila toj inicijativi. Tek kada smo pristali kupiti turske bespilotne letjelice, Ankara se složila.
Rat u Ukrajini, koji traje već više od godinu dana, apsolutni je test djelovanja Saveza. Prvo, NATO se prvi put odlučio za neprijatelja. Prošlogodišnji samit utvrdio je kako je Rusija prijetnja u regiji. Prijetnja u regiji znači globalnu prijetnju. Europa nije neki periferni dio svijeta. To je iznimno važno politički, ekonomski i vojno. Drugi ključni aspekt je stajalište koje je iznio glavni tajnik, koji je nedvosmisleno izjavio kako će NATO poduprijeti i pomoći napadnutoj zemlji.
– Govorimo o promjenama na organizacijskoj, vojno-političkoj razini, ali mijenja li se NATO na isključivo vojnoj razini i razmišlja li o promjeni stvarnosti? Jer ono što vidimo u Ukrajini su Shantsi i hvatanje Shantsija. To su gradovi koji se mjesecima raspadaju i pod opsadom. Ovo je blato protiv kojeg se mora boriti. To čak nisu ni manevri na boljim ili lošijim cestama kao u američkim ili NATO vježbama. To je povratak podrijetlu europskih oružanih sukoba, gdje se veliki broj vojnika dugo suočava u vrlo brutalnim uvjetima. Je li to ono za što se pripremamo?
– Ne bih volio da Ukrajinci koji se bore za svoju sigurnost kritički shvate moje riječi, ali rat u njihovoj zemlji je poligon na kojem se provjeravaju upravo stvari o kojima sada govorite. Novi oružani sustavi povremeno se pojavljuju u kazalištu operacija. U početku su to bili protutenkovski bacači granata i ručni protuzrakoplovni topovi. Zatim 155-mm bačva artiljerija, zatim raketna artiljerija, a sada sustavi poznati svima nama HIMARS. Ali imamo i druge raketne sustave. Postoje sustavi sprijeda Rodoljub, koji će također biti u službi poljske vojske. Sustavi koje koristi Ukrajina sada se testiraju u praksi.
Želio bih napomenuti važnu stvar – uspjehe ukrajinske vojske danas, unatoč velikim žrtvama koje čini. Zašto Ukrajinci uspijevaju? Prvo, oni imaju podršku vrhunskih obavještajnih sustava, koji, doduše, nisu u njihovim rukama, jer govorimo o satelitskom izviđanju ili izviđanju pomoću sustava AWACS. Upravo su ti sustavi u rukama saveznika Ukrajinaca oči koje im omogućuju donošenje optimalnih odluka. Drugo, topništvo je danas vrlo savršeno: projektil Excalibur sposoban za udaranje s točnošću od dva metra.
Bio sam zadovoljan poljskom inicijativom kada je predsjednik Duda pozvao druge zemlje da podrže. Tenkovi će se pojaviti u kazalištu operacija Leopard, doduše, prve generacije, ali to su još uvijek tenkovi koji ostavljaju iza sebe vozila kojima Rusija raspolaže. Ovo je natjecanje između kvalitete i kvantitete. To je također čimbenik koji se mora uzeti u obzir: pojedini saveznici postavit će određene parametre i razine tehnološke izvrsnosti koji su jednostavni jamčit će našu sigurnost.
Imamo ovu mješavinu: tenkove, artiljeriju i ljude u rovovima. Ali ipak je to IT, dostupne su visoke i napredne tehnologije. Dopustite mi da navedem primjer: mnogo opreme je uništeno uz pomoć trutova, koji se, jednostavno rečeno, mogu kupiti u trgovini. A Ukrajina ima posebnu skupinu koja ih izuzetno učinkovito prilagođava ofenzivnim operacijama. Ovo područje automatizacije ili robotizacije oružanih sukoba također se odvija u Ukrajini.
Nije iznenađujuće da vidimo ogromnu rusku vojsku, ponekad iznimno slabo opremljenu, i NATO-ov odgovor koji naglašava kvalitetu.
– Apsolutno točno.
– Primjer za to bio bi Rodoljub protiv “Bodeža”?
– Kinzhal hipersonični projektil drži sve budnima noću, jer kad udari, čak i čisto kinetički, to je ogromna destruktivna sila. Ovo je oružje koje je bio veliki izazov. Do prošle godine Sjedinjene Države nisu imale takav sustav. A onda se ispostavi da je sustav Rodoljub, koji postoji desetljećima, naravno, modificiran, uništio upravo takvu raketu. To jest, svaki dan se ispostavlja da je ova “druga svjetska vojska” kolos na nogama od gline. Nema sustave koji nam mogu prijetiti. To je signal koji mi daje osjećaj sigurnosti: da je program protuzračne obrane koji će se temeljiti na raketama Rodoljub, posebno u Poljskoj, zaštitit će nas od činjenice da će za deset godina Rusija ponovno imati takve imperijalne sklonosti i odlučiti napasti baltičke zemlje, uključujući Poljsku. Ne tako davno, ovo oružje me navelo na razmišljanje, “O Bože, mi smo bespomoćni.” A onda se ispostavi da to uopće nije slučaj.
Dakle, dopustite mi da još jednom kažem da NATO ima takvo oružje, sustave koji nas mogu zaštititi od Rusije.
“Ali i druga strana uči. Sada učimo da postoje sustavi koji učinkovito ometaju HIMARS. Ulazimo li opet u tehnološku utrku u naoružanju?
Ono što sam rekao uopće ne ponižava Rusiju. Ne zaboravimo da sudjeluje u svemirskim programima, da su na štetu ruskog društva ogromni resursi usmjereni na razvoj naprednih oružanih sustava koji nastaju kada je zapadno znanje – pravno ili ilegalno – ugrađeno u ruske oružane sustave. Ono što se događa u Ukrajini samo je dio potencijala koji Rusija ima.
Način na koji NATO upravlja, razmišlja i gradi svoju vojsku učinkovitiji je od onoga što vidimo na ruskoj strani. Tamo nam je ovaj element poznat još od Varšavskog pakta – direktive, bez poštovanja prema vojniku, bez oslobađanja kreativnog potencijala na najnižim razinama zapovijedanja. Kada nema zapovjednika, ruski vojnici ne znaju što učiniti. Umiru masovno, neučinkoviti su.
– Razumijem da je prije rata NATO prenosio znanje u Ukrajinu. To je naučilo neovisnost nižih časnika. I sada imaju borbeno iskustvo. Pretpostavljam da je sada na nama da učimo od njih.
– Apsolutno da. Potrebno je, naravno, stvoriti uvjete da se ovaj rat završi, a onda ukrajince treba koristiti, u pozitivnom smislu, naravno. Siguran sam da će general Valeriy Zaluzhnyi, njegovi časnici i zapovjednici na svim razinama biti prvi predavači koji će nas naučiti kako se boriti protiv Rusije.
Bio sam na poligonu u Yavorivu 2016. godine. Čak i tada, zapovjednici taktičke razine, zapovjednici bataljuna govorili su o stvarima koje su me čak iznenadile. Kako se vojnici trebaju ponašati, kako se trebaju kretati. Poslali smo instruktore, to je činjenica. Uglavnom smo se usredotočili na podučavanje ukrajinskih kolega kreativnom i neovisnom razmišljanju, počevši od lokalne razine. I dali su nam više tehničkih informacija. Piloti helikoptera pokazali su nam kakav bi trebao biti siguran let kada je Rusija na drugoj strani. Već smo razmišljali o Rusiji kao o zemlji koja nam predstavlja prijetnju. Zatim smo pogledali Kalinjingrad, mislili smo da se odatle nešto može dogoditi. No, pokazalo se da moramo pogledati i Bjelorusiju.
Čini mi se da Zapad i NATO također proučavaju ruske tehnologije. Fotografije modernih ruskih tenkova pojavile su se na poligonima u Sjedinjenim Državama.
– Kao što sam već rekao, ovaj rat je poligon. Za one koji analiziraju ruske sustave, ovo je vrijeme žetve. Jer to nisu samo tenkovi. To su također radarski sustavi, radarski sustavi, komunikacijski sustavi, koje ponekad napuštaju Rusi.
– Radi li obrnuto? Uostalom, s toliko zapadne opreme isporučene Ukrajini, Rusi je također nabavljaju ili će je i dalje nabavljati.
– To se mora uzeti u obzir. No, prema ruskim informacijama, Rusija je zaplijenila više instalacija HIMARSnego što je Ukrajina dobila sa Zapada. Stoga se vodi propagandni ratVrlo je nesposoban. To pitanje također se odnosi na prijenos najsuvremenijih tehnologija, kao što su rakete ATACMS. Ja osobno ne razumijem zašto ih Ukrajina još nije primila, jer bi uvelike promijenili optiku rata. No, rizik je da će se, ako ovaj sustav padne u ruke Rusije, pojaviti problemi.
– Kako izgleda suradnja među zemljama NATO-a u tom procesu obuke? Postoji li razmjena iskustava? Vrlo često možete čuti optužbe da Amerikanci stavljaju šapu na sve to, a zatim ne dijele informacije i znanje.
– Kao vojni časnik primijetio sam jednu nesavršenost u NATO sustavu od početka sukoba. Radi se o donošenju odluka. Najjednostavniji primjer je priključenje 31. članice NATO-a, Finske. Švedska još uvijek čeka jer Turska odustaje od nekih svojih interesa. Pretpostavlja li se da će u sadašnjoj situaciji glas premijera Orbána ili predsjednika Erdogana riješiti ključno sigurnosno pitanje za jednu od članica NATO-a? Ono što predsjednik Zelenskij kaže da se danas Ukrajina bori za sigurnost Saveza nije samo politička izjava. Ovo je neosporno. Stoga je unutarnja arhitektura i struktura Saveza nešto na čemu treba raditi. Napominjemo da izjave glavnog tajnika NATO-a nedvosmisleno izjavljuju potporu Ukrajini. Međutim, funkcionalno, to izgleda kao bilateralni odnosi između onih zemalja koje su dobavljači opreme i Ukrajine.
Ovo je lekcija koju još treba naučiti. A ono što se događa u Ukrajini natjerat će nas da sjednemo za ovu lekciju kao trideset i dva učenika, a ne samo trideset i jedan.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u okviru projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vrući završetak pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, Prezren, Lukašenko ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj Lavov, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina je izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Ili razgovarajte o povijesti, zastoj u Minsku
Izvorni naslov članka: NATO zmienia się w cieniu wojny w Ukrainie
