Nedavno je došlo do značajnog povećanja broja ljudi koji su spremni djelovati kao posrednici u mogućim pregovorima između Ukrajine i države agresora. Ali iza lijepih riječi o mirnom naselju krije se laž. A posredovanje izgleda kao podrška odvjetnika Kremlju.
Tema pregovora s Moskvom na dnevnom je redu od prvih dana potpune invazije. Koji jednostavno nisu ponudili svoje usluge “za postizanje mira” nakon 24. veljače 2022. Ali ako se u početku radilo o susjednim zemljama, sada zemlje koje su udaljene tisuće kilometara, na drugim udaljenim kontinentima, žele postati posrednici.
Nakon što je izabran za predsjednika Brazila, Luiz Lula da Silva odlučio se okušati kao mirotvorac. Brazilski čelnik odmah je rekao da je traženje odgovornih za rat u Ukrajini “uzaludan posao”. Potrebno je da rat jednostavno prestane. “Ruski predsjednik Vladimir Putin ne može zauzeti teritorij Ukrajine. Možda ćemo razgovarati o Krimu. Ali mora razmisliti o činjenici da je još napao… Ni Zelensky ne može sve željeti… Svijetu je potreban mir”, rekao je predsjednik te latinoameričke zemlje. U Ukrajini su inicijative Lule da Silve kritički ocijenjene. Ali predsjednik Brazila i dalje uporno nudi svoje usluge posredovanja i ne misli odustati.
Također sredinom svibnja, posebni kineski predstavnik Li Hui posjetio je Kijev. Detalji njegova posjeta gotovo su nepoznati. Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je priopćenje da se diplomat sastao s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i objasnio stajalište Kine o političkom rješenju “ukrajinske krize”. Službena izjava kineskog ministarstva vanjskih poslova pokazuje mutne pojednostavljene strukture u kojima nema mjesta osuditi rusku agresiju. Međutim, postoji skup uobičajenih fraza i dobrih želja. “Ne postoji lijek za rješavanje krize, sve strane moraju početi same od sebe, akumulirati uzajamno povjerenje, stvoriti uvjete za okončanje rata i mirovnih pregovora. Na temelju dokumenta “Kinesko stajalište o političkom rješenju ukrajinske krize”, Kina je spremna pomoći međunarodnoj zajednici u formiranju najvećeg zajedničkog nazivnika za rješavanje ukrajinske krize i uložiti vlastite napore kako bi što prije zaustavila rat, prekinula vatru i obnovila mir”, piše na službenim stranicama kineskog ministarstva vanjskih poslova.
Još jedna “mirovna inicijativa” došla je u svibnju iz ekstremne južne Afrike. Južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa neočekivano je najavio “mirovnu misiju” za okončanje ruskog rata s Ukrajinom. Također je postalo poznato da izaslanstvo čelnika šest afričkih zemalja – Južne Afrike, Senegala, Egipta, Republike Kongo, Ugande i Zambije – planira održati odvojene razgovore s Putinom i Zelenskim. Točni detalji “afričkog mirovnog plana” nisu poznati. Najvjerojatnije će to biti svojevrsni skup prijedloga osmišljenih kako bi se spasilo lice Kremlja. Nema smisla nadati se bilo čemu više od afričkih političara koji su odjednom zainteresirani za rat u dalekoj Europi. Afričke države u više su navrata stale na stranu Rusije tijekom razmatranja rezolucija UN-a. Ili zauzeo neutralan položaj. Uostalom, južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa do sada nije rekao ništa o nepravednoj agresivnoj prirodi rata koji je pokrenula Moskva. No, rekao je da “sukob u Ukrajini negativno utječe na živote mnogih Afrikanaca”.
Čini se da je navedeni službeni cilj svih glavnih kandidata za posredovanje plemenit: “započeti mirovni proces”. Ali svjesno ili nesvjesno, takvi neprincipijelni, naglašeno neutralni posrednici obavljaju funkciju zagovaranja agresorske zemlje. Uostalom, oni izjednačavaju zemlju koja je počinila čin agresije sa svojom žrtvom. Iz perspektive vođa mnogih zemalja Azije, Afrike i Latinske Amerike, rusko-ukrajinski rat nije agresivna nepravedna invazija suverene države, već običan sukob koji je započela nepoznata osoba. Kao da nije bilo duge pripreme za rusku invaziju. Kao da Putin nije najavio početak posebne operacije protiv Ukrajine u veljači 2022. Čelnici Kine, Brazila i Južne Afrike uopće ne primjećuju ruske činove genocida nad ukrajinskom nacijom. Ignorira se okupacija ukrajinskog suverenog teritorija. U načelu, nema zahtjeva za kažnjavanjem agresorske zemlje. I, naravno, nitko od “posrednika” ne spominje potrebu za suđenjem ratnim zločincima i političko vodstvo današnje Rusije.
Tolerantno i lažno nazivajući rat neutralnom riječju “sukob” i nudeći svoje usluge posredovanja kako bi ga okončali, Kina, Brazil i Južna Afrika, zajedno s nizom drugih zemalja svijeta, sada se ponašaju kao neslužbeni zagovornici agresora. Putin bi želio živjeti u svijetu u kojem takve neprincipijelne zemlje igraju vodeće uloge. U takvom svijetu koncept istine, pravde, odgovornosti za zločine je nejasan i apstraktan. Agresor se može uspješno pretvarati da je žrtva. Ili izjaviti: “Nisam ja kriv, bio sam isprovociran da me napadne loš NATO. Zapravo se branim.” I njegove riječi će se tretirati s razumijevanjem i poštovanjem. Tražit će motive za takav čin. Predložite da, možda, vrijedi uzeti u obzir zahtjeve okupatorske zemlje. Ostavite mu barem dio okupiranih teritorija. Zadovoljite njegove apetite na štetu Ukrajine. Inače, nekako je neugodno pred Moskvom i Putinom. Ne može se uvrijediti tako veliku, pa čak ni nuklearnu silu kao što je Rusija. I sve to u ime mira.
Ruski neformalni odvjetnici na međunarodnoj sceni promiču prijedlog koji je koristan za agresora i naizgled primamljiv. Prestanimo se svađati, prestanimo pucati i počnimo pregovarati. Glavna stvar je mir. Naravno, ruske trupe ostaju na okupiranim područjima Ukrajine. Putinu se sviđa takav prijedlog kineskih, afričkih ili latinoameričkih drugova. Moguće je pregovarati bez povlačenja postrojbi najmanje godinama. Što se tiče Donbasa, bezuspješni pregovori trajali su osam godina. Također možete organizirati sastanke o takozvanoj “ukrajinskoj krizi ili sukobu” negdje u Rio de Janeiru, Pekingu ili Cape Townu. Za to vrijeme može se dogoditi mnogo toga. Kremlj će se malo oporaviti od vojnih poraza, uspostaviti se u okupiranim zemljama, a zatim razmisliti što učiniti.
Vrlo je vjerojatno da će, kada dođe vrijeme da se Rusiji sudi za njezine zločine, ponovno biti glasova onih koji će reći da sve nije tako jednostavno. Rusija je isprovocirana na napad podmuklog NATO-a. Moramo čuti i razumjeti Kremlj. Uzmite u obzir njegove interese i sfere utjecaja. Kriminalci Trećeg Reicha rekli su nešto slično kada su opravdavali svoju vojnu agresiju. Možda će među Putinovim neformalnim zagovornicima biti čak i sadašnji čelnici Kine, Južne Afrike ili Brazila, s obzirom na njihovu nejasnu neutralnu retoriku i tvrdoglavu nevoljkost da rat nazovu ratom.
Ovakvi ratovi ne rješavaju se samo pregovorima. Agresor će pokazati ozbiljnu spremnost na pregovore samo u slučaju teškog poraza na bojnom polju, gubitka okupiranih teritorija ili velikih unutarnjih preokreta. Posrednici koji sada opsesivno nude početak pregovora s agresorom, bez razmatranja ili nazivanja agresorom, svojevrsni su zagovornici đavla.
