Rusi su hranjeni propagandom koja prikazuje NATO i Zapad kao smrtne neprijatelje. Mnogi vjeruju u ove slike, koje zvuče apsurdno s naše točke gledišta. To je jedan od elemenata izgradnje režima i podupiranja agresije na Ukrajinu. Dr. Maria Domanska, analitičarka Centra za istočne studije Marek Karpia u Varšavi, istražuje unutarnju politiku Rusije. U intervjuu s Jarosławom Kociszewskim, ona tvrdi da je jedini način da se suprotstavimo toj brutalnoj propagandi koja oblikuje ruska stajališta podrška neovisnim ruskim medijima i krhkom civilnom društvu gdje god je to moguće.
Rusi definiraju NATO kao neprijatelja. Čak kažu da se ne brane Ukrajinci, već napad NATO-a. Kakva je slika tog “lošeg” Sjevernoatlantskog saveza na ruskoj strani?
– Ovo je egzistencijalni neprijatelj. A činjenica da je cijeli Savez u ratu s Rusijom u Ukrajini jednostavan je izgovor da se publici objasni zašto nije bilo moguće uzeti Kijev za tri dana. Zašto smo još uvijek u ratu i ne možemo dobiti rat protiv zemlje koja je uvijek bila prezrena. Ova poruka dio je šire antizapadne i antiameričke propagande. NATO je prikazan kao oružani ogranak Sjedinjenih Država. Europske zemlje smatraju se vazalima Sjedinjenih Država. Ova propaganda pronalazi svoju publiku. Čak 70% Rusa ima negativan stav prema NATO-u.
Savez je demoniziran na nekoliko razina. Prvo je ukrajinu navodno učinio “antiruskom”. To jest, takav neprijateljski prostor koji bi trebao biti udarni ovan za uništenje Rusije, jer je to navodno cilj NATO-a: prvo okružite Rusiju, a zatim je uništite. Dok se u stvarnosti Zapad boji destabilizacije Rusije, nitko ovdje ne želi da se raspadne. Štoviše, ovaj rat s oružjem popraćen je kognitivnim ratom. Cilj Zapada je navodno uništiti ruski identitet i Ruse kao nacionalnu zajednicu.
Propaganda se također počinje upuštati u teorije zavjere. U prvim mjesecima ruske invazije, najagresivniji novinarski programi ispričali su nevjerojatne priče o laboratorijima koji su razvili biološko oružje sposobno uništiti određeni gen ruskog naroda. Govorili su o trovanju rijeka i mora, o gotovo biblijskim razmjerima zla. Ono što je važno za režim je da neprijatelj nije samo vanjski, već ima i suučesnike unutar zemlje. Lov na izdajice traje već nekoliko mjeseci.
– Jesu li to strani agenti? Na primjer, nevladine organizacije?
– To su sve oni koji kritiziraju rat i režim zbog onoga što se događa u Ukrajini, zbog ratnih zločina. Drugačije mišljenje smatra se izdajom. Ljudima koji se protive ratu priča se cijela priča da su ih neprijateljske snage unajmile da destabiliziraju Rusku Federaciju. To mogu biti javne organizacije, to mogu biti novinari.
Nedavno se dogodio prvi slučaj uhićenja stranog novinara zbog navodne špijunaže [йдеться про журналіста The Wall Street Journal Евана Ґершковича, якого затримали наприкінці березня]. Pretpostavlja se da će odvraćajući učinak biti toliko jak da će se svi bojati čak i škripati, napisati kritički post ili čak podijeliti kritičke misli s obitelji ili prijateljima. Budući da je već bilo slučajeva kada su članovi obitelji ili kolege prijavili ljude za mišljenja izražena u privatnim razgovorima. To je završilo pritvaranjem, uhićenjem ili novčanom kaznom za diskreditiranje ruske vojske.
Mogu li analitičari i istraživači znati što Rusi stvarno misle? Jer, s jedne strane, imamo propagandu, koja je s naše točke gledišta ponekad potpuno apsurdna. S druge strane, postoje metode zastrašivanja javnosti. Kako možeš znati kako ova propaganda funkcionira?
– Ovo je veliko pitanje. To je također ono o čemu ruski sociolozi raspravljaju: koliko su pouzdana ratna istraživanja. Može se pretpostaviti da su, zapravo, neki značajan dio stanovništva – najmanje 25-30% – ljudi koji su zapravo na strani vlasti, jer su vjerovali propagandi, vjerovali da je Rusija zapravo ugrožena, okružena neprijateljima.
Prije početka punog rata, de facto granica između NATO-a i Rusije bila je Kalinjingrad i krajnji sjever. Napad na Ukrajinu doveo je do širenja te granice, posebno nakon pristupanja Finske NATO-u.
Doista, pristupanje Finske Savezu udvostručilo je tu granicu, ali sada je još uvijek manje od 3.000. kilometri od oko 60 tisuća. kilometara ukupne duljine svih morskih i kopnenih granica Rusije. Čini se da ruski čelnici imaju drugačije mišljenje o Helsinškoj odluci: “Kako se NATO širi, to znači da smo bili u pravu i u pravu kada smo im se pokušali suprotstaviti”. Također je zanimljivo napomenuti da oni ne govore o proširenju Saveza, već o njegovom širenju. Istodobno, subjektivnost zemalja koje se žele pridružiti uopće se ne uzima u obzir. To je tipična ruska logika – carska ekspanzija i geopolitičko suparništvo. Države članice uopće se ne spominju.
– Zato što Rusija ne poštuje druge susjedi, “oslobađajući ih”, razumijem da se NATO percipira na isti način.
– Da, a prodaje se i javnosti, odnosno nismo loši, iako možda ponekad ne radimo najbolje stvari, ali drugi nisu bolji, a još gori. Ovo je relativizacija. No, vraćajući se u društvo, možemo reći da oko 30% iskreno podržava ono što se događa. Vjeruju u propagandu, pa se boje, vjeruju u carsku Rusiju, vjeruju da je Zapad želi uništiti.
Ankete centra Levada pokazuju da je postotak ljudi koji nedvosmisleno podržavaju takozvanu “posebnu vojnu operaciju” u Ukrajini 45%. Još 25 posto potpore uvjetno, iako je pitanje u kojoj mjeri ova anketa odražava stvarna stajališta. Prema drugoj verziji, 10-15% su oni stvarno krvožedni anti-ukrajinski jastrebovi koji neće podržati mir ni pod kojim okolnostima, ali žele rat do kraja. S druge strane, imamo do 25% gorljivih protivnika rata koji osuđuju ono što se događa. Nasuprot tome, jasno je da više od polovice njih kaže da bi podržalo, primjerice, mirovni sporazum s Ukrajinom. Istodobno, više od polovice u ovoj anketi kaže da bi podržalo još jedan napad na Kijev.
Imamo potpunu shizofreniju, što, naravno, nije nešto novo u ispitivanjima javnog mnijenja, ne samo u Rusiji. Ali činjenice su da zapravo ne znamo što Rusi misle, jer su represija i strah faktor koji tjera ljude da kažu ono što društvo želi. I ako su svi oko mene za, ne mogu zamjeriti, jer onda odustajem od zajednice. Za ostalo, ovo je također signal odozgo prema dolje – država šalje poruku da ste ili na strani vođe i države (de facto na strani rata), ili ste izvan zagrada, izopćenik ste i ne zaslužujete da vas se naziva građaninom.
Imamo i obrambene mehanizme, poput izbjegavanja teme. Napuštanje svakodnevnog života, jer Rusima već dugi niz godina usađuje ideja da ne mogu utjecati na ništa, država zna bolje i nema smisla prosvjedovati. Jedini oblik individualnog osnaživanja je sudjelovanje u carskoj moći države. Sada vidimo kako je vojna agresija upravo takav oblik osnaživanja – to je stvarno njegovanje novog društvenog sloja kroz represiju i propagandu. To je sloj korisnika ovog rata. S jedne strane, to su, na primjer, međunarodni poslovni ljudi koji zarađuju, između ostalog, na vojnim ugovorima. Ali u većoj mjeri, to su samo obični građani – oni koji idu na front, njihove obitelji. Tako da imaju priliku napredovati u društvu.
– Jesu li to poznate pogodnosti za udovice?
– Između ostalog, to su dobro poznate beneficije, ali prije svega, to je puno novca koji se plaća mjesečno, ako ih država uopće plaća. Često se događa da neki od njih uopće nisu plaćeni, ali u pokrajini to mogu biti vrlo veliki iznosi. Tome se dodaje prestiž, osjećaj vlastite vrijednosti i veličanje tih ljudi. Dolazi do toga da se škole nazivaju imenima ratnih heroja.
Veličaju se i kriminalci pušteni iz zatvora kako bi se borili u redovima Wagner grupe. Regrutirani su deseci tisuća, od kojih se samo nekoliko tisuća vratilo. Ali ovih nekoliko tisuća ima veliki propagandni učinak. Ne samo da su preživjeli, već su hodali i u slavi i časti, a svi njihovi zločini i nedjela su im oprošteni. Filozofija krivnje i kazne bila je potpuno narušena. To se dogodilo bez ikakve pravne osnove – očito je izašla neka Putinova tajna uredba. Takav osuđenik ide u rat, a ako preživi, onda konačna presuda suda nije važna, bez obzira na to što je učinio prije, važno je da je platio svoj dug državi.
– Razumijem da paralelno s veličanjem rata i veličanjem ljudi koji se bore i umiru, postoji proces daljnje demonizacije Zapada i NATO-a. Ponekad čujem potpuno apsurdne priče o cijelim podjelama Poljakinja koje se bore u Ukrajini i zato Rusi ne mogu pobijediti. To je potpuno smiješno, ali netko mora vjerovati ako su takvi narativi prisutni.
– Prije svega, hvala na komplimentu! Propaganda nudi kontradiktorna tumačenja stvarnosti koja preplavljuje i zbunjuje, čak i zombi Ruse. Njegov glavni cilj je ubiti kritičko razmišljanje, a ne nužno uvjeriti vas u nešto specifično. Budući da prosječni Rus ne vjeruje da može bilo što promijeniti, ima obrambeni refleks na informacije koje su u suprotnosti sa službenom propagandom: “Kakvo dobro mi čini da znam činjenice ako još uvijek ne mogu ništa učiniti u vezi s njima?” Za unutarnju koheziju bolje je prihvatiti ovu glupu propagandu, jer ona daje jasnu sliku svijeta. Također odražava nasljeđe sovjetskog dvostrukog razmišljanja, kada su razmišljanje, razgovor i činjenje tri potpuno različite stvari, a nitko nije razumio zašto bi to trebalo nekako koordinirati.
Također je važno razumjeti da se u Ukrajini Rusija samo djelomično bori protiv Ukrajinaca. Ovo je posrednički rat protiv Zapada, a taj “novi nacizam” o kojem propaganda govori, Putin i ruski dužnosnici, samo je liberalna demokracija. To je egzistencijalna prijetnja režimu, koja je navodno i prijetnja državi, što, naravno, nije istina, ali režim se odavno poistovjetio s ruskom državom. To je tako nategnuta obrana: dokazat ćemo Zapadu da se neće približiti našim granicama za milimetar, a Ukrajina, kao dio ovog “ruskog svijeta”, ne može biti dio Zapada. Radije ćemo uništiti Ukrajinu nego joj dopustiti da odluta prema NATO-u ili EU.
Mogu razumjeti da ova glupa propaganda, ta laž, ponekad ušivena zajedno s vrlo debelim nitima, dopire do ljudi u provincijama koji ne znaju jezike i nikada nisu bili u inozemstvu, ali, uostalom, posljednjih desetljeća pojavila se skupina Rusa, možda stanovnici velikih gradova koji su posjetili Zapad. Oni su bili tamo, ili barem imaju koristi i imaju koristi od svog odnosa sa Zapadom. Teško mi je povjerovati da ti ljudi, nakon osobnog iskustva, vjeruju da je prosječni Amerikanac prijetnja Rusiji.
– Mislim da mnogi od njih ne vjeruju, ali to ne mijenja situaciju. Oni ne mogu učiniti ništa u vezi tog znanja.
– A to su ljudi koji su pobjegli u inozemstvo prije mobilizacije?
– Mnogi su otišli, ali mnogi su ostali. Razmjeri iseljavanja dijele se na dva vala – prvi nakon početka rata, drugi nakon najave mobilizacije. Ukupno je to oko pola milijuna ljudi. Oni koji često ostaju jednostavno ne mogu napustiti Rusiju iz financijskih ili obiteljskih razloga. Možda ne vjeruju propagandi, možda se čak žale na vlasti unutar svoja četiri zida. Ali izlazak na ulice u znak protesta već znači godine zatvora. Baš kao i pisanje posta na društvenim mrežama. Oni samo pokušavaju čekati.
Zanimljivo je da vlasti također ne vjeruju ljudima, a to se vidi. Prva faza vojne mobilizacije napravljena je kako se ne bi uključila u velike gradove. Naravno, bilo je ljudi koji su napustili velike gradove kao volonteri, ali gradonačelnik Moskve vrlo je oprezno pristupio mobilizaciji, pažljivo je proveo i pažljivo završio. Pokrajina ima manje otpora i više propagande. Također ukazuje na to da postoje određena ograničenja u aktivnostima režima. Ne može djelovati s potpunom slobodom svugdje.
– Takva granica je, na primjer, VPN. Posljednjih mjeseci postalo je očito da se Rusi sve više povezuju s internetom putem šifriranih komunikacijskih kanala. Je li moguće pružiti im informacije izvana? Budući da ne znaju pisati, možda barem znaju čitati?
“Oni mogu čitati i još uvijek postoji mogućnost da im se pruže te informacije, a još uvijek postoji vrlo visoka razina neovisnih medija, počevši od iseljavanja. Istina je da je količina VPN raste, ali to je još uvijek privilegija dobro obrazovanih ljudi koji stvarno žele posegnuti za tim informacijama. Samo ga moraš željeti i razmisliti o tome. Moraš se probiti kroz ovu rastuću paljbu cenzure. To je još uvijek moguće, ali problem je drugačiji – ljudi ne žele posegnuti za njim. Razlog je kognitivna disonanca. Živite u zemlji koja je vaša domovina, ali koja čini strašne stvari. Ne želiš slušati o tome, ne želiš čitati o tome, jer što će ti dati? Ovo će te učiniti još depresivnijim. Malo je toga što se može učiniti po tom pitanju, ne može se pretvoriti u radnju, osim samo za emigraciju, pa je bolje usredotočiti se na svakodnevni život, na druge teme. I apsolutno to razumijem.
Putin na tome radi već dva desetljeća. Ono što se dogodilo Rusima nije stvar neke autoritarne DNK koju imaju, neke predispozicije u njihovim genima. To je rezultat represije, osobito njezina intenziviranja posljednjih godina. Međutim, potrebno je tolerirati one skupine Rusa koje zapravo znaju što se događa. Iako nemaju alate za pokretanje bilo kakvog prosvjeda. Ili ćeš mirno sjediti ili ćeš ići u zatvor.
– Može li Zapad u ovoj situaciji učiniti bilo što da se učinkovito suprotstavi toj propagandi? Još uvijek doprijeti do Rusa i barem prenijeti informacije u velike gradove?
– Podržite neovisne ruske medije na sve moguće načine. Također civilno društvo, koje je već uglavnom u egzilu, ili jednostavno zadržava ovu skupinu ljudi, koja se broji u milijunima, a ne desecima milijuna, koji koriste ove neovisne medije. Samo pokušajte zadržati ovu skupinu i njezinu podršku promjeni ruske politike dok to vrijeme ne postane moguće. Sumnjam da će, kada se nešto počne događati u Rusiji, doći do neke nove vlade i male šanse za promjene, mase naviknute na pasivnost, koje sada podržavaju rat, ostati pasivne. Oni će se jednostavno predati milosti tijeka događaja. Važno je da ova aktivna manjina ostane i sigurno se ne smanjujeI. Tako da postoji neka osnova za promjene u budućnosti.
Nažalost, ne možemo u potpunosti kontrolirati ovaj proces dopiranja do Rusa. Međutim, ono što možemo kontrolirati je komunikacija s vlastitim društvima na Zapadu, na koja, nažalost, još uvijek utječu ruske dezinformacije i propaganda. Tu možemo učiniti mnogo, uključujući ono što mislim da nam jako nedostaje – stratešku suradnju vlada i društava o tome što se događa u Ukrajini, što je Rusija danas i zašto se moramo braniti, a ne raditi kompromise.
Treći element je globalni Jug. Ruska propaganda je tamo vrlo učinkovita. Djeluje uglavnom na principu raširenog antiamerikanizma. Rusija vrlo uspješno prodaje mit da je to jedina antikolonijalna država koja nikada nije bila zlo carstvo. Jer to je Amerika – zlo carstvo, Britanija, Francuska bile su ili jesu takve, ali Rusija je branitelj potlačenih. Na jugu postoji kult ostavštine Sovjetskog Saveza, kako je podržavao različite oslobodilačke pokrete i tako dalje. Nažalost, razmjeri ruske propagande utječu na međunarodnu suradnju, pridruživanje sankcijama ili glasanje u UN-u, politiku pojedinih zemalja prema Rusiji, Zapadu i Ukrajini.
Zapadu nedostaju društvene strategije, određeni narativi koji pokazuju kako je to zapravo, da dekonstruira mitove o dobroj, antikolonijalnoj Rusiji. Uostalom, sama Rusija sada provodi carsko-kolonijalnu politiku, u samoj Rusiji nacionalne manjine mogle bi reći koja je kolonijalna politika unutar države, kojoj su diskriminaciji izloženi. To je ono što nedostaje u priči Zapada o globalnom jugu. Formiranje saveza zahtijevalo bi prethodno preispitivanje nekih politika.
Čini se da Zapad nema mnogo utjecaja na ono što se događa u samoj Rusiji, dok bi trebao održavati plamen građanstva i štititi vanjski svijet od ruskog utjecaja, kao i štititi se od ruskog utjecaja.
– Da, sada se mora pripremiti i na to kako će se nositi s novom ruskom vladom, koja će se prije ili kasnije pojaviti. To je još jedan dio ove šire strategije. Rusija će biti agresivna država dok se režim ne promijeni. Zapad sada ozbiljno podcjenjuje svoje instrumente i utjecaj na situaciju u Rusiji. Konkretno, zbog činjenice da dugi niz godina nije reagirao na eskalaciju kršenja ljudskih prava u Rusiji, što je bila duga priprema za vanjsku agresiju. Dakle, iako se Zapad puno promijenio u svom pristupu, još mnogo toga treba učiniti. Sada moramo razmišljati o tome što ćemo učiniti suočeni s onim što i tko će doći nakon Putina, tako da se devedesete, kada smo ulagali u demokrat Jeljcina umjesto da ulažemo u institucije i određene vrijednosti, ne ponavljaju. Ovo su lekcije koje još moramo obaviti.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u okviru projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vrući završetak pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, Prezren, Lukašenko ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj Lavov, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina je izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Ili razgovarajte o povijesti, zastoj u Minsku
Izvorni naslov članka: Spojrzenie Rosjan na NATO i Zachód jest absurdalne
