Vladari Kirgistana ovise o kriminalcima i Rusiji. Nijednom od ovih pokrovitelja nije u interesu da poštuje ljudska prava. Slobodni mediji i politički pluralizam za njih su nezgodni jer mogu samo smanjiti svoj utjecaj.
U Biškeku se istraga protiv skupine od 27 aktivista i političara bliži kraju. Suđenje, koje treba započeti početkom lipnja, vjerojatno će biti najveće političko suđenje u povijesti Kirgistana.
Prosuđivanje i zatvaranje političara nije novost u zemlji. Nekoliko ministara i premijera, da ne spominjemo predsjednike, prošlo je suđenja i dobilo kaznene prijave. Almazbek Atambayev, koji je vladao od 2011. do 2017., proveo je nekoliko godina u zatvoru, a 2020. osuđen je za nezakonito puštanje iz pritvora poznatog kirgiskog kriminalca. Prije samo tri mjeseca sud je odbacio ovu optužbu protiv njega i dopustio mu da ode na liječenje u Španjolsku. Drugi bivši predsjednik, Kurmanbek Bakiev, također je osuđen na 25 godina zatvora. Godine 2014. optužen je da je naručio ubojstvo britanskog poduzetnika. Nije poslan u zatvor, jer je do tada već bio u egzilu četiri godine, boraveći kod Aleksandra Lukašenka.
Put natrag – ravno iz zatvora na vlast – preuzeo je aktualni predsjednik Sadyr Dzhaparov, koji je u listopadu 2020., kada je Kirgistan masovno prosvjedovao nakon namještenih parlamentarnih izbora, služio kaznu za otmicu guvernera.
Počinio ga je prije sedam godina tijekom prosvjeda protiv nacionalizacije rudnika zlata, kojima je u to vrijeme upravljala kanadska tvrtka. Tijekom prosvjeda u listopadu, rulje su provalile u zatvor i oslobodile Dzhaparova. Atambayev je također pušten iste noći, ali je imao manje sreće, a nekoliko dana kasnije ponovno je bio iza rešetaka. Dzhaparov je u međuvremenu postao prvo privremeni premijer, zatim vršitelj dužnosti predsjednika, a konačno, početkom 2021., izabran je za predsjednika narodnim glasovima sa solidnim demokratskim mandatom.
Međutim, pod njegovom vlašću Kirgistan, najliberalnija i pluralistička zemlja srednje Azije, počeo je opasno skretati prema jačanju izvršne vlasti i slabljenju prava građana. Prvo, Ustav je izmijenjen kako bi se obnovio predsjednički oblik vlasti (prije toga, nekoliko godina, Kirgistan je bio iznimka u regiji, imao je parlamentarni sustav). Optužbe za korupciju protiv političara koji su bili na vlasti prije Dzhaparova također su se intenzivirale. Osim toga, pod izlikom borbe protiv korupcije i “elita odsječenih od naroda”, počela su uhićenja novinara, aktivista i blogera.
Ministarstvo kulture i informiranja proizvoljno je odlučilo blokirati web stranice triju neovisnih informativnih portala: Azattyk, kirgiske verzije Radija Liberty, ResPublica i 24.kg. Protiv Azattyka su primijenjene najstrože mjere: njegova sredstva u kirgiskoj banci bila su blokirana. Prema mišljenju vlasti, razlog je bio pristran u pokrivanju graničnog sukoba s Tadžikistanom, koji je u jesen 2022. ušao u akutnu fazu.
Protiv Taalaibeka Duishenbijeva, direktora TV kanala Sljedeći TV, pokrenut je kazneni postupak. Proveo je više od sedam mjeseci u pritvoru, proglašen je krivim za poticanje na mržnju i osuđen na pet godina zatvora, što je kasnije preinačeno u trogodišnji nadzor. Kada je priveden, emitiranje njegovog televizijskog kanala je obustavljeno. Drugi istraživački novinar Bolot Temirov prisilno je deportiran iz Kirgistana u Rusiju na temelju optužbi da je ilegalno zaplijenio kirgisku putovnicu. Trenutno se nalazi u Rusiji, gdje više nije progonjen, ali se ne može vratiti u svoju zemlju (Kirgistan je s dvojnim državljanstvom).
Bloger Adil Baltabai, poznat po svojim izvješćima iz prve ruke o dokumentiranju različitih prosvjeda u glavnom gradu, također se nalazi iza rešetaka. Uhićen je nedugo nakon saslušanja u lipnju 2022. i optužen za pokušaj izazivanja nereda. U studenom je osuđen na pet godina, ali je, kao i Duishebiyev, njegov zatvor preinačen u trogodišnji policijski nadzor.
U jesen je predstavljen nacrt zakona o neprofitnim organizacijama koji je pripremila predsjednička administracija, u kojem izraz “strana nevladina organizacija” opasno podsjeća na zloglasni ruski koncept “stranih agenata”. Osim toga, nacrtom je predviđeno da se nevladine udruge moraju registrirati u Ministarstvu pravosuđa, što ih de facto čini ovisnima o vlastima. Međunarodne i kirgiske organizacije koje brane slobodu govora i ljudska prava uvjerene su da će, ako se takav zakon usvoji i stupi na snagu, to biti vrlo kompliciranoRad neovisnih medija i nevladinih udruga u Kirgistanu.
U obranu rezervoara
Međutim, najviše pozornosti privlači pritvaranje 27 političara i aktivista spomenutih na početku. Mediji su istragu protiv njih nazvali “slučajem Kempir-Abad” jer su uhićeni u svezi s prosvjedima protiv prijenosa akumulacijskog jezera Kempir-Abad u južnom Kirgistanu u Uzbekistan. Rezervoar je nastao još 1980-ih. Nakon raspada SSSR-a 1991. godine, neovisne države naslijedile su problem ne potpuno naseljenih granica, osobito akutnih u regiji doline Ferghana. Pregovori o razgraničenju odugovlačili su se godinama i izazvali brojne sukobe između Uzbekistana i Kirgistana, kao i između Kirgistana i Tadžikistana. Dzhaparov i njegov politički prijatelj, predsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost Kamchibek Tashiyev, objavili su 2021. da su postigli sporazum s Uzbekistanom o prolasku cijele granice. Međutim, ubrzo je postalo očito da se ideja o prijenosu rezervoara na susjede, čak iu zamjenu za veliku površinu zemljišta, ne sviđa mještanima. Rezervoar je, kao i svako drugo vodeno tijelo na ovom području, od ogromne važnosti za okolnu poljoprivredu, koja funkcionira kroz navodnjavanje.
Oba političara proglasila su da im je volja naroda sveta, ali su u jesen sljedeće godine potpisali protokol s Uzbecima, prema kojem je teritorij akumulacije trebao biti prenesen na njih, iako je upravljanje akumulacijom trebalo ostati pod odgovornošću obiju zemalja. Organizirali su poseban sastanak sa stanovnicima tog područja, što mediji nisu dopustili. Pokušali su objasniti da je prijenos rezervoara susjedima u svakom slučaju bio koristan za Kirgistan, izbjegao i pokušao sakriti da se potpisani sporazum razlikuje od obećanja koja su dali ranije.
Tako se dogodilo da je 15. listopada 2022. formiran javni odbor za obranu Kempir-Abada. U njemu je sudjelovalo nekoliko lokalnih stanovnika, ali prije svega niz poznatih javnih osoba i aktivista, političara i političara, kao što su bivša zastupnica Asiya Sasykbayeva, bivša sutkinja Ustavnog suda Klara Soronkulova, aktivistica za ljudska prava Rita Karasartova, bivši zamjenik Kanat Isayev, bivši kirgiski veleposlanik u Turskoj Mambetjunus Abylov, bivši član vlade Bektur Asanov ili bivša članica Središnjeg izbornog povjerenstva Gulnara Dzhurabayeva.
23. i 24. listopada, nakon prosvjeda u Biškeku, uhićeni su najistaknutiji članovi odbora (uključujući i one koji su spomenuti). Većina njih ili je još uvijek iza rešetaka ili je u proljeće puštena u kućni pritvor. Prošlog tjedna, svi su optuženi za pokušaj preuzimanja vlasti silom. Neki od njih dodatno će odgovoriti po drugim točkama optužnice, kao što je Klara Soronkulova, koja je optužena za poticanje masovnih nereda zbog nekog starog položaja na kojem je bila Facebook u obranu drugog aktivista.
Prema kirgiskim aktivistima za ljudska prava i međunarodnim promatračima, to obećava politički proces usmjeren na osvetu oporbi i okretanje usta kritičarima vlasti.
Neugodna pučka pravobraniteljica
Na najnovijoj ljestvici slobode medija Reportera bez granica, objavljenoj prošlog tjedna, Kirgistan je zauzeo 122. Kršenja ljudskih prava i ograničenja slobode izražavanja i slobode medija nisu poštedjeli kirgiskog ombudsmana Atyra Abdurakhmatove, kako je navela u svom godišnjem izvješću parlamentu 19. travnja:
“U posljednje vrijeme sve su češći slučajevi kažnjavanja i hitnih mjera koje su tijela javne vlasti nametnule novinarima, aktivistima, blogerima i korisnicima društvenih mreža koji otvoreno izražavaju svoje mišljenje i kritiziraju aktivnosti javnih tijela.
Postoje slučajevi dovođenja takvih osoba na kaznenu odgovornost, uglavnom na temelju članka 330. Kazneno pravo također se sve više koristi za uznemiravanje medija, novinara i blogera.
U gotovo svim postupcima protiv gore navedenih osoba primjećujemo postupovne nedostatke koji su jednaki kršenju ljudskih prava. Krši se načelo pretpostavke nevinosti, ne poštuju se jednakost oružja i tajnost suđenja, a da ne spominjemo objektivnost u razmatranju slučaja.”
Glasnogovornica je također istaknula kako je svaki treći kirgiski muškarac ili žena žrtva obiteljskog nasilja, a svaka četvrta žena seksualno je uznemiravana. Na sudovima se većina predmeta zatvara ili prekida, a u svakoj trećoj osobi koja je privedena kraju, optuženi se oslobađa optužbi ili mu se izriču blaže uvjetne kazne. Osoba Počinitelji nasilja smatraju da se ne suočavaju s kaznenom odgovornošću, a zaposlenici javnih institucija pozvani na provedbu zakona ne ispunjavaju svoje dužnosti.
Abdurakhmatova nije imala vremena ni odgovoriti na moguća pitanja parlamentaraca, a zastupnici propredsjedničke stranke “Ata-Jourt Kirgistan” (“Naša domovina Kirgistan”) već su podnijeli zahtjev za njezinu ostavku. Istog dana, predsjednikov tajnik za medije Erboy Sultanbayev pružio je uvjeravanja kako sloboda govora u Kirgistanu neće biti podložna nikakvim ograničenjima, a ombudsman štiti one koji žele destabilizirati situaciju u zemlji, umjesto da štite prava običnih ljudi.
Nekoliko dana kasnije održano je glasovanje u parlamentu. Samo pet zastupnika glasno je izrazilo sumnju u smjenu ombudsmana. Pedeset od 79 muških i ženskih zastupnika prisutnih u dvorani glasovalo je za njezinu smjenu (kirgiski parlament Zhogorku Kenesh ima 90 mjesta). Inicijivači smjene Ombudsmana ustrajavali su na tome da su razlog njezine proceduralne pogreške i loši kadrovski odnosi koji prevladavaju u odjelu na čijem je čelu. Aktivist za ljudska prava Tolkun Tulekova komentirao je ova izvješća za Radio Azattyk: “Zapravo, Atyr Abdurakhmatova postala je nezgodna za vlasti. Ne zbog godišnjeg izvješća, već zato što je od početka branila pritvorenike u slučaju Campir-Abad. Vlastima se također ne sviđa što otvoreno govore o problemima ljudskih prava u zemlji. Zato je bila pod pritiskom, što je na kraju dovelo do njezina oslobađanja.”
Mase neće izaći na ulice
O razlozima kirgistanskog klizanja u autoritarizam razgovarao sam s Bekturom Iskenderom, kirgiskim novinarom i jednim od utemeljitelja neovisnog informativnog portala Kloop, koji sada živi u Varšavi i vodi projekt potpore ugroženim novinarima u srednjoj Aziji. “Naša moć ovisi o kriminalnim krugovima i Rusiji. Ni kriminalci ni Rusija ne trebaju pluralizam ili slobodne medije. Naprotiv, sprječavaju ih da slijede svoje interese u našoj zemlji”, rekao mi je Iskender.
Kriminalni svijet uvijek je igrao važnu ulogu u kirgiskoj politici. Političari su bili klijenti šefova, dilera droge i krijumčara. Iako je 2020. došlo do promjene vlasti, kriminalci koji potresaju zemlju nisu se promijenili.
Jedna od najvažnijih osoba u kirgistanskom kriminalnom svijetu je trgovac drogom Kamchi Kolbayev, kao i klan Abdukadyrov, Ujgur kineskog podrijetla koji je izgradio financijsko carstvo na pranju novca od krijumčarenja robe iz Kine u zemlje srednje Azije. Danas su braća Abdukadir među najvažnijim investitorima ne samo u Kirgistanu, već iu Uzbekistanu i Kazahstanu. S njima je poslovao Raimbek Matraimov, bivši zamjenik šefa carinske službe Kirgistana, kojeg je Dzhaparov, došavši na vlast, obećao privesti pravdi. Matraimov je doista bio pritvoren, ali je na kraju postignut sporazum između njega i kirgiskih vlasti. Bilo mu je dopušteno dati samo dio ukradene imovine i pušten je na slobodu. Abdukadirovi nisu bili ni uznemireni.
“I danas se najstariji od braće i vođa klana Habibullah Abdukadyrov pojavljuje u javnosti u društvu našeg predsjednika”, Iskender ne skriva svoje ogorčenje. “Posljednji put kada su zajedno fotografirani bilo je u proljeće, na otvaranju džamije u blizini Biškeka, čiju je izgradnju sponzorirala jedna od tvrtki Abdukadirova”.
Prema novinaru, kriminalci su pridonijeli oduzimanju vlasti od strane Dzhaparova, jer im je bilo korisno imati tako snažnog, popularnog vođu koji bi odvratio pozornost ljudi od vlastitih prijevara i poslovnih poslova, koji su dobili previše publiciteta u listopadu 2020. Kriminalci, kao što znate, ne vole publicitet. Kad je Dzhaparov došao na vlast, bio je doista popularan. “Zaradio je politički kapital na tri stvari”, nabraja Iskender. – Prvi je nacionalizam. Nakon nereda u dolini Ferghana 2010. osnovao je stranku Ata Zhurt zajedno s Kamchibekom Tashijevim, koji je vrlo snažno pobijedio nacionalistički bubanj, propovijedajući etničku čistoću Kirgistana i zahtijevajući priznavanje njihovih prava u vlastitoj zemlji. Drugi je nacionalizacija rudnika zlata Kumtor. A treći su odnosi s kirgiskom emigracijom.”
Stotine tisuća Kirgistanaca rade u inozemstvu, uglavnom u Rusiji i Kazahstanu. Dzhaparov, kada je i sam bio u egzilu od 2013. do 2017., sastao se s njima, komunicirao, javno branio njihove interese. Učinio je ono što nijedan kirgiski političar prije njega nije učinio u takvim razmjerima. Ti ljudi i njihove obitelji su ga se sjećali po tome. Kada su izbili nemiri nakon namještenih izbora 2020. i Dzhaparov je pušten iz zatvora, vratio se na političku scenu s aureolom mučenika i branitelja običnih ljudi. Kao rezultat toga, pobijedio je na izborima u siječnju 2021. s velikom razlikomu.
Bekturu Iskenderu i mnogim drugim liberalnim intelektualcima od samog je početka bilo jasno da dolazak Dzhaparova na vlast znači odstupanje od demokratskih procesa koje su neki prosvjednici zahtijevali u listopadu 2020. Još kao predsjednički kandidat nastavio je govoriti o potrebi promjene Ustava, navodeći tradicionalne vrijednosti.
“Kada netko počne govoriti o tradicionalnim vrijednostima, poznato je da se odmah pojavljuje cenzura, pritisak na novinare i aktiviste”, kaže Iskender. – Dzhaparov je dobio ogromnu zaslugu povjerenja od naroda, koja još nije iscrpljena. Kirgistanci prvenstveno brinu o poboljšanju svojih životnih uvjeta, još uvijek vjeruju da će Dzhaparov uspjeti. Ako shvate da to nije slučaj, onda će prosvjedi ponovno početi i, možda, moć će se ponovno promijeniti. Siromaštvo koje prevladava u našoj zemlji je dvosjekli mač. S jedne strane, omogućuje političarima da lako korumpiraju društvo, a s druge strane prisiljava vlasti da se često mijenjaju. Kad su ljudi vrlo očajni i izgube povjerenje u političara, idu na demonstracije jer nemaju što izgubiti. Međutim, zbog pritiska na novinare ili smjene ombudsmana, mase neće izaći na ulice”.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u okviru projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vrući završetak pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, Prezren, Lukašenko ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj Lavov, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina je izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Ili razgovarajte o povijesti, zastoj u Minsku
Izvorni naslov članka: Kończy się sen o demokratycznym Kirgistanie
