Kada će protuofenziva biti ukrajinska? Je li ofenziva ispravnija? Točna terminologija ovdje nije toliko važna za nas civile. Sama činjenica brzog uklanjanja okupacije je važna. Sada gotovo sigurno možemo reći da je “proljetna ofenziva”, koja je toliko dugo bila iščekivana, najavljena tako dugo, tako strastveno raspravljana iu Ukrajini iu Rusiji, i, u konačnici, u cijelom svijetu, nažalost, neće se dogoditi. A ukrajinske oružane snage koje je obećao Kyrylo Budanov najvjerojatnije se neće dogoditi ni do kraja proljeća. Ups.
I to u isto vrijeme – na sreću. Srećom, na čelu naše vojske imamo prilično mudre i razumne zapovjednike koji znaju kada, pod kojim okolnostima je moguće podići borce u napadu velikih razmjera. Kada ne morate platiti previsoku cijenu za oslobođenje teritorija.
U tom kontekstu vrijedi obratiti pozornost na intervju koji je češki predsjednik Petr Pavel dao novinama Čuvar tijekom posjeta Londonu na krunidbi kralja Karla III.. Najzanimljivije su nam bile njegove riječi o predstojećoj ofenzivnoj operaciji Oružanih snaga Ukrajine. Pavel je iskusan vojnik, jer nije samo umirovljeni general, već bivši načelnik Glavnog stožera Vojske Češke Republike i bivši predsjednik Vojnog odbora NATO-a. I s vrhunca svog iskustva, pozvao je da ne gura ukrajinsku vojsku u ofenzivu, “dok trupe ne budu potpuno spremne”.
“Možda je primamljivo ubrzati kuhanje kako biste pokazali neke rezultate. No, očito, oni (ukrajinska vojska – ur.) još uvijek imaju osjećaj da nemaju sve za uspješno pokretanje operacije. Stoga bi nekima moglo biti primamljivo potaknuti ih da pokažu neke rezultate. To će biti iznimno štetno za Ukrajinu ako ova protuofenziva ne uspije, jer neće imati drugih šansi, barem ove godine”, upozorio je češki predsjednik.
Također je pozvao da se Rusi ne podcjenjuju. “Imaju dovoljno radne snage, još uvijek imaju dovoljno opreme, čak i ako je starija, možda u manjem broju, ali ipak, imaju veliki broj topničkih bačvi, imaju puno streljiva. Oni nisu toliko onesposobljeni u smislu obrane. I, naravno, budući da su u defenzivi, lakše im je, jer bi Ukrajina pretrpjela strašne gubitke, čak i da su dobro pripremljeni. Stoga će biti teško napasti takvog neprijatelja kao što je Rusija, a Rusi neće biti uhvaćeni nespremni drugi put”, rekao je češki predsjednik.
Da, unatoč činjenici da cijela Ukrajina (posebno okupirani dio), cijeli progresivni svijet čeka našu protuofenzivu, ni u kojem slučaju nema potrebe žuriti. “Promedlenie smrti je kao”, upozorio je Vladimir Lenjin 1917. “Navala na smrt je slična” – sada možemo reći za protuofenzivu.
Još uvijek nam nedostaje oružja da stvorimo snažnu udarnu šaku. Ruski okupatori su previše dobro pripremljeni duž cijele linije fronte da bi je mogli probiti jednako lako kao prošlog rujna u regiji Harkiv ili u studenom u regiji Kherson.
Ukrajini najviše nedostaje zrakoplovna potpora. To posebno naglašava azerbajdžanski vojni stručnjak Agil Rustamzade, koji je nekada služio u zrakoplovstvu. Trenutno ukrajinska vojska ima manje od stotinu borbenih zrakoplova. U Rusiji, čak i nakon mnogih izgubljenih automobila, postoji oko pola tisuće zrakoplova. Razlika je, kao što vidimo, ogromna, pogotovo s obzirom na to da su ruski zrakoplovi moderniziraniji od onih koje odlaže Ukrajina. Da, bilo bi sjajno da dobijemo Amerikanca prije ofenzive F-16, Francuski Dassault RafaleBritanski Eurofighter tajfun. Ali imamo ono što imamo.
“To će biti ogroman gubitak. Naravno, nemam sve informacije kao Glavni stožer, ali na temelju svega što vidim, savjetovao bih Oružanim snagama Ukrajine da ne provode nikakve velike ofenzivne operacije, barem do kolovoza”, upozorava stručnjak.
Dakle, do kolovoza. Pa, možda su ove riječi točne, s obzirom da postoji mnogo modernog oružja, uključujući američke tenkove Abrams M1A2 stupit će u službu s Oružanim snagama Ukrajine tek u kolovozu.
To je, naravno, žalosno što moramo odgoditi oslobađanje naših teritorija od ishista. Jer znamo kakvu patnju Ukrajinci trpe tijekom okupacije, posebno oni čiji duh nije slomljen, koji se opiru, barem pasivni. U isto vrijeme, ovo kašnjenje omogućuje neprijatelju da se bolje pripremi. Kompletne pohabane jedinice, popravak oštećene opreme, proizvodnja i opskrba dodatnim streljivom, bolje jačanje obrambenih vodova itd.
Situacija s pripremama za ukrajinsku protuofenzivu, naravno, bila bi potpuno drugačija da naši zapadni saveznici nisu toliko dugo odgađali Pružajući nam modernu vojnu opremu. Uostalom, oni još uvijek odgađaju s mnogim vrstama oružja, osobito, kao što je već spomenuto, sa zrakoplovstvom. I također s dalekometnim raketama (barem nesretnih 300 km). Da, i ja bih više tenkova.
Kada je Vladimir Putin opravdao invaziju na Ukrajinu u televizijskom govoru prije godinu dana, upozorio je druge zemlje da ne interveniraju. U suprotnom, zaprijetio je ruski diktator, suočit će se s “neviđenim posljedicama u povijesti”. Jesu li zapadni vođe ozbiljno shvatili ove prijetnje? Definitivno. Mnogi od njih, pretpostavljam, čak su drhtali od straha. Dakle, prevladavajući svoj strah, na kraju su počeli pomagati Ukrajini oružjem, čak i povećavajući tu pomoć svaki mjesec.
Ali nisu se prestali bojati. Osim toga, dobili su odličan izgovor da prikriju svoj strah: Putin je zaprijetio nekonvencionalnim štrajkom, a ovo je nuklearni rat. Dakle, postoji hipotetski razlog za odvraćanje vojne pomoći Ukrajini. “Putin vjerojatno blefira nuklearnim odgovorom, ali možda ne, tko zna. U svakom slučaju, ne možemo dopustiti nuklearnu apokalipsu, jer će uništiti cijelu našu civilizaciju”, opravdavaju zapadni političari svoje postupke.
Nedavno je jedna od najpopularnijih streaming platformi Netflix objavio je seriju “Diplomat” na televizijskim ekranima. Događaji u njemu odvijaju se u pozadini rata u Ukrajini, ali čini se da najviši političari zapadnog svijeta zapravo ne mare za to. Mnogo ih više brine nešto drugo. Na primjer, tako da nitko ne sumnja u Sjedinjene Države ili Veliku Britaniju za demonstraciju sile. Čak i ako morate zamijeniti saveznika da biste napustili ovu demonstraciju.
Još je zanimljiviji stav junaka serije prema mogućem oštrom odgovoru Rusije na njegov hibridni teroristički napad, koji je doveo do smrti četiri desetaka britanskih mornara. Britanski premijer jedini je za borbeni odgovor (na neki način podsjeća na Borisa Johnsona), ali je prikazan kao gotovo agresivan čudak. Ono što jesi, što si, nikako nije vojni odgovor, jer može dovesti do rata. A Rusija je nuklearna sila. Kao da Britanija i SAD nisu nuklearne sile.
Naravno, to je sve kino, ali odražava način razmišljanja zapadnih političara. Na neki način, to objašnjava zašto još uvijek postoje problemi s opskrbom Ukrajine modernim oružjem, što bi pomoglo pomesti ruske osvajače s ukrajinskog teritorija za nekoliko dana.
A to je žalosno. Žalosno je da zapadne sile još uvijek vjeruju da je ovo rat samo između demokratske Ukrajine i totalitarne Rusije. Ono što još nije realizirano je da Kremlj vodi rat protiv cijelog demokratskog svijeta, samo se ispostavilo da nije u stanju prevladati ukrajinski otpor, iznenađujuće cijelom svijetu. Baš kao u pjesmi: “Strijelci se bore u Makivki, a svijet je iznenađujući.”
Teško je ne složiti se s poznatim kulturologom, direktorom Centra za istraživanje vizualne kulture u Kijevu Vasyl Cherepanyn, koji je u članku za poljsko izdanje Krytyka Polityczna države: “Nakon godinu dana otvorenog rata koji je vodila Rusija, čak i onima koji nisu izravno pogođeni, potpuno je jasno što istočna Europa (a posebno njezin postsovjetski dio) nije preživjela zahvaljujući Ukrajini: filtracijskim logorima, otmicama, deportacijama, komorama za mučenje, masovnim grobnicama i drugim zločinima koji prate “pripojenje zemljišta”. Da nije bilo otpora ukrajinske vojske, danas ne bi postojala samo Ukrajina, već i Europska unija i NATO u sadašnjem obliku, a Zapad se ne bi morao baviti brojem tenkova koje treba poslati u Ukrajinu, već s Narodnom Republikom Kišinjevom, Narodnom Republikom Narvom, Narodnom Republikom Bialystok …”
