Ruski rat izazvao je reviziju njemačkog razmišljanja o Rusiji koja je daleko nadišla odnose dviju zemalja. Njemačko razumijevanje europske i transatlantske sigurnosti se promijenilo. Rad na reformi i proširenju Europske unije se ubrzao, povećala su se izdvajanja za obranu, a njemačko gospodarstvo počelo se prilagođavati novim stvarnostima.
Što se tiče Zeitenwende (“promjena razdoblja”) raspravljala je u nekoliko govora i u članku njemačkog kancelara Olafa Scholza. Mnogi visoki dužnosnici njemačke vlade i članovi Bundestaga obećali su pridržavati se njegovih načela. To se temelji na uvjerenju da Ukrajinu treba podržati “onoliko dugo koliko je potrebno” i da Rusija mora izgubiti rat koji je započela. Istodobno, postoje optužbe da Berlin ne ispunjava svoja obećanja. Razlika između onoga što je Njemačka proglasila i onoga što je učinila najjasnije se vidi kada je riječ o opskrbi oružjem. Iako odluka o prijenosu oružja Ukrajini predstavlja napredak u pristupu Njemačke vanjskoj i sigurnosnoj politici, brzina isporuka nije toliko impresivna kao retorika o toj obvezi. Početno oklijevanje da se Ukrajini dodijeli status kandidata za članstvo u EU-u, kao i uvjerenje nekih političara u pregovorima s Rusijom (tzv.
Njemačko društvo i povijest
Do sada je politika Berlina prema Moskvi bila povezana s pozitivnim stavom prema Rusiji, koji je ojačan s nekoliko čimbenika: iskustvom energetske suradnje sa Sovjetskim Savezom, krivnjom povezanom s odgovornošću nacističke Njemačke za smrt milijuna sovjetskih građana tijekom Drugog svjetskog rata i zahvalnošću za pristanak Moskve na njemačko ujedinjenje. (Tek se posljednjih godina u njemačkoj raspravi pokazalo da su Ukrajina i Bjelorusija, u usporedbi sa svojim stanovništvom, pretrpjele najveće gubitke tijekom rata.)
Važan je i stav njemačke javnosti prema Rusiji. Česti kontakti s Rusima i ruskim organizacijama utjecali su na simpatije nekih Nijemaca prema Rusiji.
Ovaj fenomen donedavno je također bio ojačan skromnim poznavanjem Ukrajine. Osim toga, vrijedi napomenuti da istočni i zapadni Nijemci imaju različite stavove prema Rusiji. U bivšem DDR-u Rusija se percipira pozitivnije nego na zapadu zemlje. A to je neslaganje vidljivo unatoč prekretnici 24. veljače 2022. godine.
Njemačko društvo još uvijek nije spremno da Berlin postane značajan igrač u sigurnosnoj politici NATO-a. Neki Nijemci su još uvijek pacifisti i stoga skeptični glede velike potrošnje na sigurnost i obranu, pogotovo ako to negativno utječe na sustav socijalne sigurnosti.
Izazove
Njemačka je poznata po postupnom uvođenju promjena, pa joj je rad u uvjetima nedostatka vremena problematičan. Dodatna komplikacija je što su neke promjene u suprotnosti s interesima i stajalištima nekih njemačkih političara i poduzetnika. 2014. potkopala je mogućnost kooperativne politike s Rusijom, ali nedostatak novog pristupa omogućio je ključnim akterima da vjeruju da će kriza proći i da bi se neki elementi stare politike mogli obnoviti.
Implementacija Zeitenwende Također otežan nedostatkom strateškog razmišljanja u njemačkim političkim krugovima, posebno u sigurnosnim pitanjima. Nakon Drugog svjetskog rata očekivalo se da će Njemačka prestati dominirati i pokazati da može konstruktivno surađivati s drugim državama. To je razmišljanje uspješno usađeno pojedincima koji su predstavljali Njemačku izvana i preživjeli do danas. Iz tog razloga Berlin često radije djeluje u multilateralnim formatima, a ne samostalno. Pogotovo kada se ta aktivnost odnosi na međunarodnu politiku i sigurnost, iako je to manje vidljivo kada je riječ o gospodarstvu i energiji.
Njemačka birokracija sigurno nije najsporija. Inače, Njemačka ne bi pala u avangardu potpore Ukrajini. U svakom slučaju, postoje određeni problemi s pretjerano razgranatom birokracijom, na primjer, u odjelu nabave Bundeswehra. Osim toga, Njemačka zaostaje u digitalizaciji, što postupke čini duljima, a njemačka sklonost optimizaciji usporava ili čak zaustavlja neke procese.
Teška situacija unutar EU-a
Malo je vjerojatno da će se stavovi Njemačke prema Rusiji i Ukrajini brzo promijeniti. Osim navedenih čimbenika, trostranačka koalicija nije uvijek u stanju donositi brze odluke. Upitno je hoće li Njemačka postati jasan predvodnik u oblikovanju nove politike EU-a prema Rusiji ili u sigurnosnim pitanjima. Aktualni problemi Berlina u odnosima s nekim članicama Europske unije, posebnoS Poljskom i Francuskom ta uloga može biti uvelike komplicirana.
Čini se da je bliska suradnja između Njemačke i istočnih članica EU-a poput Poljske i baltičkih zemalja prirodna posljedica događaja koji su pokazali da te zemlje ispravno procjenjuju prirodu ruskog režima i njegovu sklonost nasilju. Međutim, takav savez je nemoguć za konsolidaciju, prvenstveno zbog iznimno problematične prirode poljsko-njemačkih odnosa. Nažalost, vladajuća stranka u Poljskoj ima oštro protunjemačko stajalište, koje se vjerojatno neće promijeniti ili čak ojačati s predstojećim izborima u jesen 2023.
Problemi poljskog ugleda u Bruxellesu i glavnim gradovima drugih članica EU-a povezani s poljskom vladavinom prava znače da bi Varšavi također moglo biti teško igrati ključnu ulogu u određivanju nove politike EU-a prema Rusiji.
Prevedeno s poljskog
Tekst je objavljen u okviru projekta suradnje između nas i poljskog časopisa Nowa Europa Wschodnia.
Prethodni članci projekta: Ukrajina – EU: vruća završnica pregovora, Ukrajina – bijeg od izbora, Istočno partnerstvo nakon arapskih revolucija, U iskrivljenom ogledalu, prezrenom, Lukašenko ide u rat s Putinom, Između Moskve i Kijeva, Kobasica je kobasica, Moj lavovi, Putin na galijama, Poluotok straha, Ukrajina je izumljena na Istoku, Novo staro otkriće, I trebalo je biti tako lijepo, novogodišnji dar za Rusiju, Ili razgovarajte o povijesti, zastoj u Minsku
Izvorni naslov članka: Zeitenwende – czy w Niemczech rzeczywiście doszło do przełomu?
