U četrnaestom mjesecu cjelovite faze rusko-ukrajinskog rata, Pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije ostaje inkubator u kojem se čuvaju ideje “ruskog svijeta”.
Proruske snage uvijek su se osjećale prilično samouvjereno na području Ukrajine. Čak i nakon 2014. godine njihove su aktivnosti ostale javne, aktivne i prilično vidljive. Političke stranke poput OPFL-a nisu skrivale svoju predanost Moskvi. Informacijsko polje države bilo je puno medija odanih Kremlju i ruskim narativima. Bacili “ruskog svijeta” slobodno su kružili ukrajinskim prostorom.
Razmišljanje o značajnom broju ukrajinskih građana nije se mnogo promijenilo od aneksije Krima i ruske invazije na Donbas. Teze o unutarnjem građanskom sukobu i ruci Amerike, koju je izmislila Moskva, pronašle su svoje žrtve među ukrajinskim stanovništvom. Broj pristaša obnove prijateljstva s “bratskim ruskim narodom” nastavio je biti opipljiv. UOC Moskovske patrijaršije aktivno je nastavio svoje aktivnosti na području Ukrajine, čiji ministri nisu skrivali svoju duhovnu privlačnost prema agresorskoj zemlji. Dovoljno je podsjetiti na brojne skandale s odbijanjem svećenika da obavljaju vjerske obrede za sudionike ATO-a. Među župljanima ove vjerske strukture posebno su rasprostranjeni ideologemi razvijeni u Kremlju. “U Donbasu nema ruskih vojnika, nije poznato tko se bori u Donbasu, imamo građanski rat, sama Ukrajina je kriva za gubitak Krima, Revolucija dostojanstva je državni udar” tipična je retorika za značajan dio posjetitelja vjerskih institucija Moskovske patrijaršije u Ukrajini tijekom 2014. – početkom 2022. godine. Sve to zajedno potaknulo je optimizam u “petoj koloni” Kremlja, koji nije napustio iluzorne nade da će se osvetiti.
Nakon 24. veljače 2022. situacija se promijenila. Glavni javni nositelji ideja “ruskog svijeta” u osobi političkih snaga i pojedinih političara izgubili su priliku da svoje aktivnosti obavljaju na službenoj osnovi. A proruski mediji su zapravo zaustavili svoj rad. Falsificiranje njihove retorike postalo je jasno čak i onima koji su prethodno imali općenito pozitivno mišljenje o ruskom narodu i iz nekog razloga preoštro odvojili Putina od običnih Rusa i Rusije kao države. I bilo ih je puno. Još u studenom 2021. sociologija je pokazala da se 39% Ukrajinaca dobro ili vrlo dobro odnosilo prema Rusiji. Samo izravna agresija velikih razmjera, raketni napadi, ubojstva Ukrajinaca i zločini ruskih okupatora uspjeli su uništiti mit o “prijateljskom ruskom narodu”.
Neki od javnih proruskih ljudi samo su legli na dno i sakrili se. Netko se pretvarao da se pokaje i službeno raskinuo s Moskvom. I netko je uspio pobjeći iz zemlje i čak se naći na području agresora. Ipak, velika, opsežna i još uvijek prilično snažna struktura ostala je i još uvijek djeluje unutar Ukrajine, koja se s pravom smatra jednim od vodećih stupova ideološke indoktrinacije Kremlja. Njegovo službeno ime je Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije.
U jesen 2022. cijela je zemlja oduševljeno gledala SBU masku u hramovima Moskovske patrijaršije. Netko je predvidio da zabrana aktivnosti UOC-MP-a u Ukrajini nije daleko. Bilo je skeptičnijih mišljenja o ovom pitanju. Analitičari su pretpostavili kako se ukrajinske vlasti neće usuditi poduzeti odlučne korake. A potrage su pokušaj određenog pritiska, pregovaranja i pokušaj izvlačenja najodvratnijih i najočitijih pristaša “ruskog svijeta” iz vjerske strukture. Svojevrsni eksperiment u pripitomljavanju svećenika UOC-Moskovske patrijaršije bez likvidacije same organizacije.
Početkom proljeća 2023. činilo se da je najnovija verzija najbliža istini. Ali onda je donesena odluka o raskidu ugovora o najmu za Kijev-Pechersk Lavru. I također – kućni pritvor mitropolita Pavela Lebeda, među ljudima poznatijeg kao “Paša Mercedes”. Počeli su govoriti o povratku u državno vlasništvo iz ruku UOC-zastupnika samostana Pochayiv, koji je u najmu. I vjerska situacija počela je dobivati nove boje.
Trenutno je upitno hoće li se vlasti usuditi oštrom odlukom zabraniti aktivnosti zastupnika UOC-a u Ukrajini. Također, čak i iz nekih javnih fragmenata raspoloženja, ponašanja i razgovora nekog svećenstva i vjernika ove vjerske institucije, infiltracija ruskih narativa tamo je preočita. Ideje “ruskog svijeta” prodrle su preduboko u ovo vjerski indoktrinirano okruženje. Toliko duboko da više od godinu dana rata nije bilo dovoljno za promjenu mentalnih i ideoloških stavova značajnog dijela župljana i klera. U tom kontekstu, primjeri aktivne suradnje između svećenstva UOC-MP-a i ruskih okupatora na okupiranim područjima potpuno su logični. Uostalom, korelirate s njihovim unutarnjim stavovima i uvjerenjima.
Postoje dobri razlozi za tvrdnju da bi u slučaju hipotetskog uspjeha ruskog blitzkriega, zastupnik UOC-a postao jedan od alata ruske carske propagande. I nije činjenica da bi čak i ispravan rad za Kremlj spasio zastupnika UOC-a od apsorpcije. Na primjer, na okupiranom Krimu sve biskupije UOC-Moskovske patrijaršije u lipnju 2022. uključene su u novostvorenu Krimsku biskupiju Ruske pravoslavne crkve.
Nakon nestanka proruskih stranaka s političke karte Ukrajine, UOC-MP je preuzeo funkciju svojevrsnog inkubatora, gdje su ideje “ruskog svijeta” još uvijek sačuvane. Te se ideje ne izražavaju uvijek javno. Pokušavaju se sakriti. Ali s vremena na vrijeme postanu javni. A onda će društvo saznati “tko je započeo rat”, “bombardirao Donbasa”, “rasporedio tajne biolaboracije” i zašto Ukrajina “mora prestati pucati i tražiti mir od agresora”.
Pokazalo se da su pravoslavni inkubatori “ruskog svijeta” u Ukrajini stabilniji od političkih snaga i političara orijentiranih prema Kremlju. U velikoj mjeri tome pomažu specifičnosti djelovanja vjerskih institucija. Također je vrijedno spomenuti da, unatoč velikom broju proruskih političara u političkoj areni Ukrajine, većina njih nikada nije bila pravi ideološki nositelji carskog “ruskog svijeta”. Njihova unutarnja suština više podsjeća na patetičnu bit Malog Rusa, spremnog služiti vladaru slavenske poniznosti, nadajući se da će zauzvrat primiti nešto. Proruske osobe iz Ukrajine također je zavela vlada i mogućnosti koje nudi. Svidjelo im se što je moć u Rusiji izvor obogaćivanja i ima apsolutni karakter, ne ograničen vremenom, norme prava i civilnog društva. Imati takvu moć i oznaku vladavine Kremlja važan je argument za sudjelovanje u političkom životu. Ako je potrebno izgubiti neovisnost, to je prihvatljiva cijena za brojke kao što su Medvedchuk ili Yanukovych.
Drugi motiv za djelovanje političara moskovske “pete kolone” bio je novac. Financijska potpora Kremlja imala je prorusku javnu retoriku. No, smanjenje sredstava iz nekog razloga oštro je smanjilo “ideologiju” boraca za blisko prijateljstvo s Rusijom. Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije također voli novac. Ali neki svećenici vole ne samo novac, već i dalje iskreno vjeruju u “božansku bit ruskog svijeta”. I činjenica da Ukrajina mora nužno biti dio nje.
Ako za bivšeg običnog člana stranke OPFL ili Stranke regija”, “ruski svijet”, u pravilu, nije bio nešto sveto i sveto, onda bi za hijerarhiju UOC-MP-a to moglo biti tako. Otuda i iskrena spremnost dijela klera Moskovske patrijaršije na suradnju s okupatorima. Zato što Ruse ne doživljavaju kao okupatore, već kao osloboditelje. A Ukrajina je dio “ruskog svijeta”, koji “podmukli, bezbožni Zapad” želi odvojiti od Moskve. Stoga je moguće zabraniti aktivnosti proruskih stranaka u Ukrajini. No, pravi inkubatori “ruskog svijeta” u Ukrajini su još uvijek na drugim mjestima i glavama.
